Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Dorja MuŔnjak
smjer: Desni Ivovec, WI3+, 180m, Logarska
foto: Marko Duk╣i, 02/2005

UŔitaj iduŠu fotografiju ...
AO HPD «eljezniŔar
Povijest odsjeka
AlpinistiŔka ╣kola
AlpinistiŔki i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjiżnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Penjanje u suhoj stijeni

Penjanje u snijegu i ledu

Ekspedicije

Visokogorstvo

Novosti
Linkovi

Novosti
Grossglockner via St├╝dlgrat 29.04.2018 - izvje┬╣taj
Izvje┬╣taj o pohodu - ekspediciji 2017. u podru├Ęje Monte Rose
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj s Kleka
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj iz Paklenice
Ljetna Alpinisti├Ęka ┬ękola (LJA┬ę) - Izlet Oki├Ž i Ravna Gora

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Su╣tina penjaŔkog iskustva jest u dono╣enju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. vi╣e


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omoguŠuje jednostavan naŔin za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se svi­aju. vi╣e


Kontakt

AO HPD «eljezniŔar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Amerika, 2001.

PRI├łA S ISTO├łNE STRANE: New York i New Hampshire

 Na┬╣i su penja├Ęi u vi┬╣e navrata odlazili u SAD, no mislim da se ba┬╣ nitko od njih nije isku┬╣ao na stijenama Isto├Ęne obale. To je i razumljivo, budu├Ži da se najpoznatije i najvi┬╣e planine, kao i najzanimljivije stijene, nalaze u zapadnom dijelu Amerike. S obzirom na na┬╣e relativno skromne “investicijske” mogu├Žnosti, odlazak na Istok SAD-a bi za penja├Ęa bio proma┬╣aj. Me├░utim i ti krajevi sadr┬że dosta penja├Ękih zanimljivosti s kojima sam se uspio upoznati za vrijeme svog studijskog boravka na Sveu├Ęili┬╣tu u Albaniju (glavni grad dr┬żave New York). Cilj ove pri├Ęe jest da donekle opi┬╣e to, za hrvatske penja├Ęe dosad neisprobano, podru├Ęje. Moje upoznavanje sa svime time i┬╣lo je otprilike ovako:

 Shawangunks: UPID

1. Dru┬╣tvo. Sve je po├Ęelo na zna├Ęajan datum: 11. rujna 2001. Zapravo, zakuhalo se koji dan ranije na umjetnoj stijeni u Albaniju, gdje sam s jednim lokalnim penja├Ęem napravio na├Ęelan dogovor da se tog, sada ve├Ž ├Ęuvenog utorka, nekamo zaputimo. I to sam jutro oti┬╣ao u du├Žan, kupio hranu, te se po├Ęeo spremati za penjanje. I taman kad sam trpao stvari u ruksak, odlu├Ęih upaliti radio da malo prekinem ti┬╣inu u ku├Ži. Nije trebalo puno da ├Ęujem vijest da su oteti nekakvi avioni i da ├Že u vezi s tim sve ┬╣kole u Albaniju i okolici biti zatvorene. Prvo mi nije bilo jasno ┬╣to se zbiva i mislio sam da je u pitanju nekakva blesava ┬╣ala. Za┬╣to bi, do vraga, zatvarali ┬╣kole radi toga ┬╣to je netko oteo avione? No, odlu├Ęio sam upaliti TV i ├Ęuti malo vi┬╣e. Tamo su rekli da su ti avioni udarili u oba nebodera Svjetskog trgova├Ękog centra (WTC) i da su se te gra├░evine ubrzo poravnale sa zemljom. U sve to isprva nisam mogao vjerovati jer sam 20 dana ranije bio u podno┬żju “Blizanca” i nije mi i┬╣lo u glavu da takve gromade mogu tek tako nestati. Palo mi je, naime, na pamet da se 1945. godine jedan bombarder B-25 zabio u Empire State Building i da taj doga├░aj nije bio naro├Ęito impresivan za ljubitelje katastrofa: u plamenu je poginulo 14 ljudi i to je bilo sve. Zato mi se ovo ├Ęinilo nevjerojatno. Tada (u zbivanja sam se “uklju├Ęio” ne┬╣to prije 12h, po ameri├Ękom vremenu) jo┬╣ nisu pokazali snimku ru┬╣enja tornjeva. Vidio sam je tek sat vremena kasnije. Onda se pojavio gazda ku├Že u kojoj sam stanovao, pa sam ga pitao je li stvarno onako kako pri├Ęaju na TV-u. Potvrdio je. Ve├Ž su ga, naime, kao pripadnika Nacionalne garde bili mobilizirali i spremao se za put u New York.

Priroda. Mene je, pak, oko 13h zvao Jim (penja├Ę s kojim sam imao dogovor) i rekao da je najbolje da se maknemo iz grada i napravimo ono ┬╣to smo dogovorili. Tako smo se negdje u 14h uputili u Shawangunks (od milja – i dalje u tekstu - Gunks), najbolje penjali┬╣te na cijelom sjeveroistoku SAD-a. Nalazi se to├Ęno na pola puta izme├░u Albanija i NYC-a, ┬╣to zna├Ęi na nekih 120 km od oba ta grada. Vrijeme je bilo prekrasno: sun├Ęano i vrlo vedro. A ni krajolik nije razo├Ęarao: ┬╣arene ┬╣ume i jezera iznad kojih se uzdi┬żu stijene koje podsje├Žaju na ├łrni kal nad Koprom – tj. duga├Ęke barijere koje se kao stepenice iznenada penju iz ravnice. Razlika izme├░u te dvije lokacije jest u vrsti stijene, (ovdje je to kvarcni konglomerat), te u tome ┬╣to su stijene Gunksa dosta vi┬╣e (80-100m). Jedino ┬╣to ide Slovencima u prilog jest to ┬╣to se s ├łrnog kala pru┬ża pogled na more.

Penja├Ęi u High ExposurePenjali smo dva smjera. Startali smo s “High Exposure”, ocijene 5.6 (ili po na┬╣em negdje IV-V). Taj je smjer u ├Ęasopisu Rock & Ice opisan kao jedna od ameri├Ękih klasika i sigurno zavrje├░uje taj status. Iako nije te┬żak, zanimljiv je zbog izuzetne izlo┬żenosti druge du┬żine (zbog nje se tako i zove). Tamo se potrebno provu├Ži ispod solidno velikog stropa i onda ga zaobi├Ži. Kad to napravi┬╣, u├░e┬╣ u okomitu plo├Ęu s dobrim hvati┬╣tima ali ispod tebe je povelika rupa, zbog prevjesa nad kojim se iznenada na├░e┬╣ i koji se prote┬że skoro od podno┬żja stijene. Poslije toga smo ispenjali neki smjer ocjene 5.9 ili 5.10a, dakle ne┬╣to poput na┬╣ih -VI ili mo┬żda VI. I to je bilo zanimljivo jer se tako├░er radilo o provla├Ęenju ispod nekakvih stropova, po raznoraznim pukotinama. Ukratko, ve├Ž sam taj prvi puta upoznao osnovne zna├Ęajke Gunksa: ├Ęvrstu stijenu, pro┬╣aranu horizontalnim pukotinama, s umjereno te┬╣kim i dosta eksponiranim smjerovima. A fiksnih osiguranja nema.

Dru┬╣tvo. Usput smo mislili da ├Žemo ugledati i dim s ne tako dalekog Manhattana, no nije se vidjelo ba┬╣ ni┬╣ta. Obojicu nas je, izgleda, pro┬żimalo neko posebno uzbu├░enje. Iako sam bio ┬╣okiran tim zbivanjima, istovremeno sam bio i ponosan ┬╣to sam tamo: nalazio sam se u blizini mjesta prvorazrednog doga├░aja, o kojem ├Že se dugo pri├Ęati. Osje├Žanja koja su me uhvatila sli├Ęila su onima koja su dr┬żala i Winstona Churchilla prilikom izbijanja Drugog svjetskog rata. Naime, napisao je: “Sve ide prema katastrofi i kolapsu. No, ja sam znati┬żeljan, pun entuzijazma i sretan. Nije li u┬żasno biti takav? Molim Boga da mi oprosti zbog takvih groznih, nezrelih raspolo┬żenja.” [citirano iz Glover, J. Humanity, str. 166.] U cijelo smo se rasulo, izazvano teroristi├Ękim napadima, vratili tek kad smo sjeli u auto i upalili radio. Ina├Ęe, mislio sam oti├Ži na te nebodere onih dana kad sam bio u New Yorku ali se zbog obla├Ęnog vremena ta investicija (14$, koliko je ko┬╣tao ulaz) ne bi isplatila. Zato sam to bio odlu├Ęio ostaviti za idu├Ži posjet gradu, no od toga sad vi┬╣e nije moglo biti ni┬╣ta. Ostao mi je bio jo┬╣ Empire State Building koji sam i posjetio u prosincu, pred odlazak ku├Ži. To je najvi┬╣a “betonska planina” koju sam dosad osvojio. 

 2. Tako je to bilo prvi puta. Drugi put sam u Gunks i┬╣ao s izvjesnim Abeom. Veselio sam se njegovom pozivu jer prethodni put nisam napravio skoro nijednu fotografiju, pa sam se nadao da ├Žu to nadoknaditi. Ali nisam. Uop├Že, razvoj stvari nije bio ba┬╣ savr┬╣en. Prvo smo otkrili da je Abe kod ku├Že zaboravio sve ├Ęokove, frendove i ostalu sli├Ęnu ┬żeljezariju pa smo bili osu├░eni na top-rope penjanje. To je bilo stvarno ┬╣teta jer trebalo je “srediti” jo┬╣ koji od 1200 du┬żih smjerova (od oko tri duzine), koliko ih tamo ima. A onda smo uvidjeli da je na penjali┬╣tu neopisiva gu┬żva budu├Ži da je obe├Žavaju├Že vrijeme onamo domamilo gomilu ljudi koji su tu ┬żeljeli provesti produ┬żeni vikend. Naime, Amerikanci su tih dana slavili otkri├Že svog kontinenta (Columbus Day). I onda su, naravno, navalili u prirodu. A s njima su navalili i ├Ęuvari parka (Gunks je dio rezervata prirode Mohonk) koji su svakome zadovoljstvo gu┬żvanja sa svima drugima napla├Živali po 7$. Abe je izbjegao naplatu nekom mulja┬żom, no ja sam se sa svojim zelemba├Žima morao rastati.

I kad smo na koncu na┬╣li mjesto gdje mo┬żemo postaviti top-rope, smotanom je Abeu trebalo dobrih 45 minuta da postavi sidri┬╣te. Iako je sasvim fino penjao, zbog stalnih treninga na umjetnoj stijeni, imao je vrlo malo iskustva na terenu. Tako sam se nasmrzavao dok sam do├Ęekao da se spusti s vrha. Vrijeme je, naime, bilo sun├Ęano i vedro ali dosta prohladno, pogotovo u sjeni gdje sam se nalazio. Mislim da je bilo oko 15C. Kasnije je sve i┬╣lo br┬że jer sam idu├Ža sidri┬╣ta i┬╣ao postavljati sam, pa je i cvokotanja zubima bilo manje.

A ono ┬╣to smo penjali nije bilo ni┬╣ta posebno jer su smjerovi bili relativno kratki i lagani. Dohvatili smo se nekoliko njih ocjene 5.10b (6/6+), dviju pukotina koje su bile oko 5.8 (V/V+), te na kraju jednog osrednje velikog stropa (“Hudson Boulder Problem”) ispod kojeg je prvo trebalo prije├Ęiti po podprijemima, a zatim ga na naju┬żem mjestu i prepenjati. To je bilo dosta atraktivno, ali nam nije ba┬╣ i┬╣lo od ruke kako bi to ├Ęovjek ┬żelio. Ocjena je bila 5.11a (7/7+).

Taj je sektor, gdje smo sve to radili, bio i dosta bu├Ęan. Prvo, zato ┬╣to se pedesetak metara ispod njega nalazi poprili├Ęno prometna cesta. Drugo, zato ┬╣to je bilo mnogo drugih penja├Ęa koji su stvarali veliku graju. Naro├Ęito je to va┬żilo za dje├Ęurliju koju su mnogi u toj ni┬żoj stijeni pou├Ęavali prvim penja├Ękim koracima. Ipak, moram priznati da nije bilo dosadno. Gunks je jednako toliko me├░unarodno penjali┬╣te kao i Paklenica. Sreli smo neke ┬ękote, ┬ęvabe i Talijane, no sigurno je bilo i jo┬╣ nekih drugih stranaca. Osim toga, zanimljivo je bilo promatrati doma├Ži ┬żivalj. Puno ih je bilo ┬╣minkerski odjeveno: ve├Žina ih nosi North Face, Patagonija i Marmot jakne i "donje haljine". Tek se tu i tamo vidi neka marka koja je uobi├Ęajenija u na┬╣im krajevima. ├łak su i neki klinci (od otprilike 10 godina) imali gore-tex jakne poznatih firmi. A to mi se ├Ęinilo znakom da Amerikanci ne mare previ┬╣e za pare kad i svojoj djeci kupuju tako skupu robu, koju ├Že vjerojatno uskoro prerasti. Face su bile posebna pri├Ęa. Tamo na penjanje stvarno dolaze svakakvi: ekstra debeli, stariji od 60 godina, vrlo mladi, hipiji, pankeri, itd. Sve u svemu, Gunks je pravo dje├Ęje zabavi┬╣te, pogotovo kad se tome dodaju mnogi ┬╣eta├Ęi i biciklisti koji se tako├░er motaju po ┬╣irokoj i ravnoj stazi (poput one u Paklenici iznad Ani├Ža luke) koja prolazi uzdu┬ż cijele stijene.

 3. Tre├Ži izlet u Shawangunks shvatio sam kao izazivanje sudbine. To ka┬żem zato ┬╣to se dotad svaki puta kad sam se tamo na┬╣ao ne┬╣to dogodilo: za vrijeme mog prvog izleta desila se ona gungula s avionima; drugi put su Amerikanci napali Afganistan. Ipak, ovom prilikom nije bilo sli├Ęnih doga├░aja.

Po├Ęetak nije obe├Žavao dobar provod jer je ujutro, kad smo napu┬╣tali Albany, plju┬╣tala ki┬╣a. Me├░utim, Jim i Manny (Manuel) su imali povjerenja u vremensku prognozu (ili u to ┬╣to su im govorili njihovi zglobovi) pa smo ipak oti┬╣li. Pokazalo se da su bili u pravu jer u Gunksu uop├Že nije bilo ki┬╣e. Vrijeme je uskoro postalo idealno za penjanje: sun├Ęano i dovoljno toplo da se bude samo u majici s kratkim rukavima.

Jim u smjeru P38Po├Ęeli smo s te┬żim ali kra├Žim smjerovima. Jim je postavio dvije pukotine ("Nosedive" i "P 38") ocijenjene s 5.10 (po na┬╣em nekih 6+) a mi smo ga slijedili. Takvo penjanje, s osiguranjem odozgo, bilo je ugodno ali ne posebno spektakularno. Samo je Jim imao problema jer tamo sva osiguranja treba┬╣ postaviti sam. Nema ba┬╣ nijednog spita, a klinovi su ili rijetki ili prestari da bi se ├Ęovjek u njih pouzdao. Tako je penjanje u Gunksu mnogo zahtjevnije nego kod nas, gdje je sve dobro osigurano fiksnom ┬żeljezarijom.

Zato su dva du┬ża smjera u koja smo se kasnije upustili bili mnogo uzbudljiviji za svakog od nas. Prvi se zvao “La Teton” i ocijenjen je s 5.9+ (rekao bih da je to na┬╣a ┬╣estica). Problem je u tome ┬╣to te┬╣ko├Že po├Ęinju u drugoj duzini koja je prili├Ęno eksponirana i u kojoj na najte┬żem mjestu sva osiguranja mora┬╣ smjestiti sam. Ovo zadnje bilo je prvenstveno Jimov problem jer je on i dalje sve penjao kao prvi. Me├░utim, eksponiranost je zabrinjavala i Mannija i mene. Najte┬że mjesto je 6-metarska prije├Ęnica u dvostruko prevjesnoj stijeni. Od ┬╣tanda mora┬╣ sti├Ži do brida, po kojem zatim iza├░e┬╣ na vrh preko jo┬╣ jednog velikog prevjesa. To je psiholo┬╣ki neugodno zato ┬╣to ispod sebe ima┬╣ nekih 40 metara zraka, te stoga ┬╣to bi te pad odnio dovoljno daleko od stijene da ima┬╣ problema s povratkom na nju. No, ta zra├Ęnost smjer ├Ęini i jako atraktivnim. Tako smo svi bili jako zadovoljni kad smo cijelu stvar rije┬╣ili i izlo┬żili se suncu koje je grijalo udobnu policu na vrhu.

Drugom smjeru nisam zapamtio ime. Ocjena mu je 5.8 (5+) i stvarno je bio poslastica za kraj. Prva du┬żina ide po tankoj pukotini koja sje├Ęe relativno glatku stijenu. To tra┬żi da malo promisli┬╣ o tome kako da pre├░e┬╣ odre├░ena mjesta, no ne zahtijeva neki ve├Ži fizi├Ęki napor. Druga du┬żina, pak, prelazi preko idealnog stropa. Iako taj odozdo izgleda dosta opako, svi su oprimci tramvajci i vrlo se lako izbori┬╣ s tim detaljem. Zato se raji ispod tebe mo┬że ├Ęiniti da si velika faca kad bez ikakve frke prelazi┬╣ tako izlo┬żeno mjesto. A ina├Ęe je karakteristika Gunksa da se pred sam vrh stijene nalaze takvi prevjesi i stropovi. Smjerovi ili idu preko njih ili se nekako provla├Ęe izme├░u. Dobra strana penjanja u trojici bila je da smo mogli ispucati cijeli film na akciju.

La teton, Jim na posluPo povratku nas je uvijek ├Ęekala Coco - Mannijeva najvjernija cura - veselo ma┬╣u├Ži repom, s komadom drveta u ustima. Taj smo joj onda morali baciti nekamo u ┬╣umu da nam ga ona za koju minutu opet donese. Ina├Ęe, Manny je jako zanimljiva faca. Tada je imao 54 godine i u Ameriku je do┬╣ao iz Dominikanske republike. Penje negdje od 1968. pa nam je pri├Ęao kako je to izgledalo u ta stara vremena: kako su penja├Ęi-hipici tulumarili ispod stijene, pu┬╣ili travu i izvodili razne druge nepodop┬╣tine (npr. penjali bez ikakve odje├Že na sebi, samo u penja├Ęicama i pojasu). Povijesni koncert u Woodstocku je, na ┬żalost, propustio iako je ovaj odr┬żan samo 10 kilometara dalje od Gunksovih stijena, koje je Manny tada stalno posje├Živao. Nadam se da ├Že mi se jednom ukazati prilika da posjetim tu farmu na kojoj su pra┬╣ili tada┬╣nji rokerski had┬żije.

Penjali┬╣te je, po obi├Ęaju, bilo prepuno ljudi. Ovaj put nisam toliko obra├Žao pa┬żnju na njihovu opremu i odje├Žu ve├Ž na starost. Zanimljivo je da tamo ima mnogo penja├Ęa u zrelim godinama (30-60) ┬╣to kod nas nije slu├Ęaj. Takvi ┬╣tovi┬╣e, bar u tom dijelu Amerike, ├Ęine ve├Žinu.

 4. ├łetvrti pohod nije obe├Žavao previ┬╣e uzbu├░enja. Nije bilo nekih novih zanimljivih faca ni u timu, ni na terenu. I┬╣li smo samo Jim i ja, a kako je bio obla├Ęan i vjetrovit dan oko stijena se nije motalo previ┬╣e ljudi. Jedino je standardno bilo to da su me opet oderali za 7$, koliko ko┬╣ta ulaz u rezervat Mohonk.

A penjanje, to mi je moglo i bolje i├Ži. Smjerovi koje je Jim izabrao jednostavno mi nisu le┬żali. Nisu te┬╣ko ocijenjeni (5.8 ili po na┬╣em 5+), pa sam o├Ęekivao lak posao. A posao je bio jednostavan sve do pred sam kraj. Naime, tamo su ├Ęekali stropovi i jako eksponirane prije├Ęnice iznad njih. U stropu prvog smjera (“Psychodelic”) imao sam gadnih problema. Prvo je trebalo neka dva metra prije├Ęiti ispod njega, a zatim ga na naju┬żem dijelu pre├Ži. No, tamo je ├Ęekala nezgodna okomita pukotina. Jim je taj detalj, nakon jednog pada, rije┬╣io skokom na tramvajce koji se nalaze dosta visoko. Za njegov na├Ęin rje┬╣avanja tog problema nisam imao dovoljno snage, pa sam se odlu├Ęio vratiti da izbjegnem njihaj od par metara koji me u ├Ęekao slu├Ęaju pada. Povratak na policu, me├░utim, nisam mogao izvesti jer me Jim nije ├Ęuo pa mi nije dao dovoljno u┬żeta. Zato sam, ve├Ž umoran, odlu├Ęio probati jo┬╣ jednom prepenjati taj detalj. Nije i┬╣lo. Opet sam poku┬╣ao povratak, ali nije i┬╣lo ni to. Zato sam ponovo krenuo u prelazak stropa i pri tome odletio tri-├Ęetiri metra u stranu. Nakon tog leta Jim me je morao spustiti par metara da dohvatim stijenu i odmorim se. U idu├Žem napadu strop je ipak "pao" ali sam bio poprili├Ęno krepan. Na vrhu sam jedva namotao u┬że, koliko su mi ruke bile iscrpljene.

Prila┬żenje stropu u Modern TimesPo apsajlu smo zamezili, popri├Ęali s penja├Ęima koji su se muvali naokolo i nakon petnaest minuta krenuli u Modern Times, 5.8+. To je klasi├Ęni i veoma popularan smjer. Takav status svakako zavrje├░uje jer ide po ├Ęvrstoj i ispostavljenoj stijeni s pristojnim oprimcima. I od svega toga ni┬╣ta nije neki problem osim, naravno, samog zavr┬╣etka koji opet ide preko (pet metarskog!) stropa. Tog sam se detalja, unato├Ę relativno niskoj ocjeni, pribojavao zbog doga├░aja u prethodnom smjeru. Ovdje me pad ne bi odnio tek malo u stranu ve├Ž dva-tri metra od stijene, ovisno od mjesta "posrnu├Ža". Najbli┬ża se polica nalazi 20 metara ni┬że, no na nju se ne bih mogao spustiti jer stijena previ┬╣e visi. Stoga sam ponio zamke za prusiciranje. Hvala vragu, sve je ipak ispalo dobro. Nakon klju├Ęnog pokreta, u sredini stropa mo┬że┬╣ odli├Ęno uglaviti koljeno i predahnuti. No, ne bih mogao reci da sam u┬żivao budu├Ži da sam se osje├Žao prili├Ęno nesigurno. Naravou├Ęenje jest da su im neki stropovi bez sumnje podcijenjeni. Oba ova bi na na┬╣im "aukcijama" oti┬╣la bar na 6+.

Neku malu zadovolj┬╣tinu dobio sam tek na povratku. Naletjeli smo, naime, na dvojicu tipova koji su se mu├Ęili u jednoj okomitoj pukotini ("Squiggles Direct") koju sam tri tjedna ranije penjao s Abeom. Ocijenjena je s 5.10 i Jim je komentirao kako je jako zeznuta. Ljut zbog svojih problema sa stropovima, rekao sam mu da je taj smjer├Ęi├Ž prava ┬╣ala. Ni on ni ta dvojica mi nisu vjerovali da sam ga ranije dvaput i bez najmanjeg napora "preletio", pa sam to morao dokazati. I jesam, pa su za┬╣utjeli. Cijela je pri├Ęa zavr┬╣ila u New Paltzu, na pivu.

 5. Peti odlazak izgledao je ovako. Ve├Ž se ├Ęinilo da ne├Žu nikamo oti├Ži preko vikenda. A vrijeme je bilo stvarno odli├Ęno. Kad li iznenada zazvrnda ona Bellova naprava i oglasi se Jim. Ve├Ž je bio u New Paltzu, ispod stijena Gunksa. No, povezivao je neke druge penja├Ęe iz Albanija koji su ga nazivali jer su ┬żeljeli nekamo oti├Ži. Tako je mene spojio s Janet s kojom sam onda u nedjelju ujutro sjeo u auto i odjurio prema jugu. Bila je pone┬╣to umorna jer je rano ustala da bi gledala nekakvu ki┬╣u meteora koja je tu no├Ž ukra┬╣avala nebo.

S Jimom i Mannijem smo se na┬╣li na parkirali┬╣tu kod stijena, gdje smo tako├░er naletjeli na Abea i Don (jo┬╣ jedno ┬żensko). Tako nas je sve skupa bilo 7 iz prijestolnice dr┬żave New York. Vrijeme nije moglo biti bolje. Kako je penjali┬╣te izlo┬żeno suncu, na trenutke je bilo za majicu s kratkim rukavima iako je bila sredina studenog. Manny je ponekad ├Ęak bio i bez nje. Dobra stvar bila je i to ┬╣to su ├Ęuvari parka usnuli zimski san i prestali napla├Živati onih 7$ po glavi.

Ovaj puta sam se na┬╣ao u novom sektoru. Svi smjerovi koje sam dotad penjao nalazili su se u barijeri koja se zove Trapps. Ova u koju smo bili oti┬╣li taj dan zove se Near Trapps i ne┬╣to je ni┬ża i kra├Ža. Me├░utim, stijena je jednake kvalitete a ni smjerovi nisu ni┬╣ta lo┬╣iji. Zapo├Ęeli smo s Disneylandom (5.6), za zagrijavanje. Taj sam smjer ispenjao kao prvi. To je bila novina u mojim posjetima Gunksu jer je do tada sve smjerove vodio Jim ili smo ih penjali na top-rope. Smjer je bio lagan ali zgodan jer se provla├Ęi izme├░u tri stropa, ┬╣to mu daje odre├░enu ispostavljenost. Nakon toga smo navalili na Inverted Laidback (5.9) kojeg je postavio Jim. Po ocjeni je, dakle, te┬żi od onih stropova koji su me toliko izmu├Ęili prethodni puta, ali je zapravo jednostavan. Najte┬że mjesto je kratka pre├Ęka (3 m) ispod stropa koja ide po ┬╣irokoj pukotini. Ako se dobro postavi┬╣, a meni je to uspjelo, u dva se pokreta na├░e┬╣ van problema.

To nas je dovoljno zagrijalo pa smo odlu├Ęili krenuti u potragu za ne├Ęim drugim. Zbog mno┬╣tva raje, na ┬żalost, nije bilo lako na├Ži primjereni, idu├Ži smjer. Svi oni koje smo se usudili penjati kao prvi ve├Ž su bili zauzeti. Sre├Ža je bila da smo naletjeli na Abea koji je ve├Ž imao postavljeno u┬że u smjeru “To Be or Not To Be” (5.11b). Zapravo smo i sami ┬żeljeli na tom mjestu postaviti top-rope nakon ┬╣to bismo se popeli po susjednom, lak┬╣em smjeru. Kako ljudi iz Abeove grupe nisu jako ┬żurili da po├Ęnu grebati po stijeni, brzo sam se ugurao i po├Ęeo s poslom. Nije mi i┬╣lo lo┬╣e jer je taj smjer jako sli├Ęan onima koje imamo u na┬╣im krajevima: ide po okomitoj plo├Ęi s malim oprimcima. Tek tu i tamo nai├░e┬╣ na neki trbu┬╣├Ęi├Ž koji te malo baca van. Jedno mjesto, koje je zahtijevalo dinami├Ęki gib na jedan obli oprimak, morao sam napadati nekoliko puta. Zatim sam se jo┬╣ dva puta odmorio i onda do┬╣ao do vrha. Taj smjer nije tezi od 7+, odnosno 6c. No, prsti i podlaktice bili su mi za  neko vrijeme dovoljno potro┬╣eni.

Mannija je u me├░uvremenu savladala nestrpljivost pa je odlu├Ęio krenuti u susjedni smjer (“Bird Cage”, 5.10) koji ide po okomitoj, tankoj, kutnoj pukotini koja se na kraju izgubi u dvometarskom stropu. Njega treba pre├Ži i onda nakon pet metara dohvatiti sidri┬╣te. Uh, to je trajalo satima. Manny je u stropu padao, a onda i napravio sasvim zavidno trenje zbog spetljanih me├░uosiguranja koja je postavio iznad njega. Janet je i┬╣la za njim pa sam se nadao da ├Že ona sve "po├Ęistiti". Tako ne bi bilo potrebe da idem i ja. Nekako sam osje├Žao da je bolje da ostanem na zemlji, bacam komad drveta u ┬╣umu za Coco (spominjao sam je prije) i branim svoje sendvi├Ęe od jednog drugog nasrtljivog psa. Me├░utim, Janet nikako nije uspijevala u stropu pa sam morao krenuti umjesto nje, da skupim preostale frendove i sli├Ęne igra├Ęke. To mi se ba┬╣ i nije dalo. Pod stropom me opet spopala nekakva nelagoda, tim vi┬╣e ┬╣to je Manny me├░uosiguranja postavio tako da sam se mogao odnjihati koji metar u stranu. Kad sam kona├Ęno odlu├Ęio krenuti, brzo sam uhvatio tramvajce iznad stropa ali se nikako nisam uspijevao izvu├Ži preko njega. Ve├Ž mi se ├Ęinilo da ├Žu pasti ali sam onda, ni sam ne znam za┬╣to, promijenio ruke i tako do┬╣ao u bolji polo┬żaj te se brzo podigao. To je rije┬╣ilo stvar. Ispod smjera se sakupilo petnaestak ljudi koji su svi gledali ┬╣to radim i vikali: "That's right, go ahead man! You have it, you have it! Come on, you're almost out!" Takvo je bodrenje kod njih, ├Ęini se, skoro neki obi├Ęaj. Ubrzo sam stigao na ┬╣tand. Dobro da prije penjanja nisam znao kako taj izgleda. Manny je tamo visio na nekim starim, podosta potro┬╣enim gurtnama koje su povezivale dva trikama, dva stopera i jedan hekscentrik. Brrr. Nije mi bilo ugodno objesiti se na to kad sam apsajlao. Kad sam do┬╣ao dolje, odnekud se stvorio Jim koji se tako├░er po┬żelio oku┬╣ati u tom smjeru. Kad je i on pao u stropu, bio sam ponosan jer se jedino meni to nije desilo. Me├░utim, to ta┬╣to zadovoljstvo mi je za koju minutu pokvarila jedna zgodna, mlada Amerikanka koja se navezala iza Jima i naprosto projurila kroz smjer.

 6. I zadnji posjet Gunksu! Prvo me sna┬╣le neke nevolje s komunikacijskom tehnologijom (gazda je nekamo bio odvukao telefon) te skoro nisam oti┬╣ao na izlet jer nikako druga├Ęije nisam mogao do ljudi s kojima sam bio u pregovorima. No, rano ujutro sam se do├Ęepao te sprave i po├Ęeo nazvati mogu├Že kandidate. Ishod, na neki na├Ęin, nije bio idealan jer su se svi ve├Ž s nekim bili dogovorili za penjanje. Me├░utim, Alan me ipak uzeo u auto kad sam mu rekao da nikog ne ┬żelim ometati u planovima nego ├Žu radije sam oti├Ži u istra┬żivanje okolice. Moji prija┬╣nji posjeti tom podru├Ęju ionako su se svodili samo na grebanje po stijeni, i to ve├Žinom samo u jednom sektoru.

┬ęto rekoh, ne porekoh. Kad smo parkirali auto, Alan i njegov pajda┬╣ na sebe su uprtili u┬żeta i ┬żeljezariju, te oti┬╣li pod stijenu. Ja sam, pak, nastavio putem koji ide ispod glavne barijere prema, za penja├Ęe zatvorenom, podru├Ęju Sky Top. To je stijena koja se prva ugleda kad ├Ęovjek s autoputa skrene prema Shawangunksu. Nalazi se na izdvojenom bre┬żuljku koji je ne┬╣to vi┬╣i od svih ostalih u okolici, a na vrhu kojeg se nalazi izdaleka vidljivi kameni, razgledni toranj. Od lokalaca sam dugo slu┬╣ao pri├Ęe o tome kako je to mo┬żda ├Ęak i najbolji penja├Ęki sektor ali penjanje nije dozvoljeno, reko┬╣e, zbog nekakvog hotela u kojem odsjedaju bogata┬╣i iz New Yorka kojima ide na ┬żivce zveckanje opreme. Drugo, i uvjerljivije, obja┬╣njenje istog problema jest da su za sve krivi ┬╣a┬╣avi ameri├Ęki zakoni i bojazan vlasnika terena da ih neki penja├Ę ne tu┬żi radi od┬╣tete kad se tamo polomi.

Alan me upozorio da tamo ima mnogo putova, te moram paziti da se ne izgubim. To sam olako shvatio budu├Ži da sam bio uvjeren da imam sjajan smisao za orijentaciju. No, na klju├Ęnom sam raskr┬╣├Žu ipak krenuo krivim putem. To se na koncu pokazalo korisnim jer sam se tako prvo popeo, zgodom stazom kroz stijene, na brdo Eagle Cliff koje se nalazi nasuprot Sky Topa. Tako sam ne samo imao odli├Ęan pogled na taj svoj krajnji cilj, ve├Ž sam i vidio neke druge zgodne stvari. Prva od njih bile su nevjerojatno zgodne drvene nadstre┬╣nice, oblikom sli├Ęne paviljonu za muzi├Ęare na Zrinjevcu, izgra├░ene na kamenim terasama, na samom rubu stijena. Odatle su se pru┬żali lijepi vidici na bli┬żu i dalju okolicu. Na glavnu sam stvar, ipak, naletio tek na drugoj strani tog brda. Radilo se o jezeru koje se nalazi izme├░u te dvije ├Ęuke i na kraju kojeg se nalazi ve├Ž spomenuti hotel za bogatune. Obi├Ęno ne koristim takve rije├Ęi, ali moram kazati da je mjesto ├Ęarobno. Ne ├Ęudim se da oni koji si to mogu priu┬╣titi pla├Žaju 200-300$ dnevno da bi tamo odsjeli. Ja bih to svakako platio kad bih mogao. Svakom tko se na├░e u New Yorku i bude imao ne┬╣to vremena za izlet, apsolutno preporu├Ęam ┬╣etnju tim krajem. To je bez premca najljep┬╣a lokacija koju sam vidio u SAD-u. Probat ├Žu je malo opisati.

Jezero Mohonk

Jezero je duguljastog oblika i tamno-plave boje. S obje du┬że strane jezera prostiru se ┬żu├Žkaste stijene, dok se na njegovim u┬żim obalama nalazi mje┬╣ovita ┬╣uma iz koje, na jednom kraju, izviruje manja stijena koja izlazi direktno iz jezera i pokraj koje se nalazi hotel. Ta sjajna zgrada predstavlja kombinaciju dvorca i alpskog hotela. ├łine je, naime, okrugli kameni tornjevi sa strmim, ┬╣pi├Ęastim krovovima izme├░u kojih se nalaze zeleno ofarbane drvene zgrade s mno┬╣tvom prozora i balkona. Ispod stijene, uz hotel, nalazi se ├Ęak i mala pje┬╣├Ęana pla┬ża. Svuda naokolo prolaze putovi uzdu┬ż kojih se nalaze lijepo napravljene drvene ograde, a nerijetko se nai├░e i na stepenice u istom stilu.

Polako sam se vukao tim krajem jer je sve to vrijedilo ┬╣to du┬że promatrati. Kad sam kona├Ęno obi┬╣ao hotel i pre┬╣ao na drugu stranu jezera, krenuo sam prema razglednom tornju na vrhu Sky Topa. Odabrao sam put za koji je pisalo da je najte┬żi: “Labirinth Path”. Izbor je bio dobar. Ameri su, naime, provukli taj put izme├░u ogromnih kamenih blokova na koje se treba ili popeti ili ispod njih provu├Ži. Sve jako podsje├Ža na kratku verziju Vihora┬╣kog puta. No, ovdje je sve mnogo ukusnije sre├░eno budu├Ži da nema niti jednog jedinog ┬żeljeznog klina, a kamoli sajle. Sva su pomagala - prvenstveno se radi o ljestvama - drvena. Staza slu┬żi kao jako dobro zabaviste za posjetitelje, pogotovo klince. Tuda sam se, dakle, dovukao do vrha koji pru┬ża sasvim pristojne vidike na cijeli lanac Catskills. S vrha sam se spustio po sli├Ęnoj, stjenovitoj stazi za koju pi┬╣e da je ne treba koristiti "zbog vlastite sigurnosti". I klju├Ęno je mjesto uistinu uzbudljivo. Radi se o jako uskom, dubokom kaminu u kojem su mjestimi├Ęno postavljene ljestve. U jednom sam se dijelu naprosto zaglavio s ruksakom, te nisam mogao ni na koju stranu. Kad sam se kona├Ęno iskoprcao, morao sam ruksak svezati na zamku i spustiti ga. Tek sam tada uspio si├Ži pod glavnu stijenu. Ona svakako obe├Žava dobro penjanje od kojeg, s druge strane, odvra├Ža izvjesni penzionirani narednik-marinac koji brine za osiguranje hotela i okolice, a poznat je po neugodnim metodama koje su, ├Ęuo sam, iskusili neki koji su se probali pro┬╣vercati i popesti koji smjer.

Povratak prema dopu┬╣tenim stijenama Gunksa, gdje sam se trebao na├Ži s Alanom i dru┬żinom, nije bio uzbudljiv. Obi├Ęna ┬╣uma. Jedino su me malo zabrinuli brojni plakati po drve├Žu na kojima je pisalo da se (to ve├Ž znate) ulaz u ovo podru├Ęje napla├Žuje, te da ├Že oni koji to izbjegnu biti ka┬żnjeni. Kako u zadnje vrijeme rend┬żeri vi┬╣e nisu stajali na parkirali┬╣tu i odmah drapali 7$, penja├Ęi vi┬╣e ni┬╣ta nisu ni pla├Žali. Bogatuni koji se motaju oko Sky Topa su, pak, svi bili oblijepljeni naljepnicama-ulaznicama koje se kupe u upravi parka. Zato sam mislio da bi moglo biti kontrole, ali se ni┬╣ta takvo ipak nije desilo. Kod stijena sam naletio na dosta poznatih (neke su face vazda bile tamo) i na kraju zaglavio u jednom smjeru (“MF”, skra├Ženo za “Motherfucker”, 5.9) s Jimom i Mannijem. Tipi├Ęno penjanje za taj sektor: prvo plo├Ęa i onda polu-strop za kraj. A onda je pao mrak, nakon ├Ęega nam nije preostalo ni┬╣ta drugo osim piva u New Paltzu.

 Dru┬╣tvo. U tom mondenom i jako lijepom gradi├Žu u podno┬żju stijena posjetili smo glavni lokalni penja├Ęki du├Žan, Rock and Snow, gdje se prvo odr┬żavao sajam rabljene opreme, a iza njega su prikazivani dijapozitivi. Prvi vlasnik trgovine bio je tamo┬╣nja penja├Ęka legenda Dick Williams. Njegovi se nasljednici dosta trude da ovakvim sadr┬żajima privuku ljude u Gunks. Tako se u toj trgovini stalno zbivaju neke projekcije, predavanja i sli├Ęne druge dogodov┬╣tine koje zanimaju penja├Ęe iz cijele regije. Dijapozitivi su bili zanimljivi jer je ├Ęovjek pokazivao najbolje ameri├Ęke stijene i pri├Ęao o povijesti penjanja, te o glavnim alpinisti├Ękim trendovima u toj zemlji. I opet se pokazuje da ljudi najvi┬╣e vole sigurnost. Na┬╣a predod┬żba o Americi kao o zemlji rasprostranjene, klasi├Ęne penja├Ęke etike jest, kako stvari stoje, pogre┬╣na. Naime, to├Ęno je da ima mnogo podru├Ęja u kojima se ne smije spitati, ali je isto tako slu├Ęaj da njih posje├Žuje veoma malo ljudi dok su penjali┬╣ta poput Rumneya, gdje sve vrvi od spitova, prepuna. A sve su pokvarili Jean Baptiste Tribaut i njemu sli├Ęne evropske zvijezde. Naime, do njihovog dolaska u ove krajeve Amerikanci su bili ├Ęvrsto uvjereni da su najbolji penja├Ęi na svijetu. Tribaut je oti┬╣ao u tada opskurno penjali┬╣te Smith Rocks u Oregonu. Budu├Ži da u taj ├Ęas nitko nije mario za te prosje├Ęne stijene u kojima je bilo nemogu├Že sigurno penjati bez spitova, neki su se lokalci drznuli na blasfemiju i po├Ęeli ih zabijati. Francuz je, koriste├Ži priliku, oti┬╣ao onamo te navrtao i ispenjao “To Bolt or Not to Be”, tada daleko najte┬żi smjer u Americi (5.14 ili 10 po na┬╣em). Kako dotad samouvjereni ameri├Ęki penja├Ęi nisu uspjeli ni "primirisati" taj smjer, te kako su Evropljani s lako├Žom slobodno ispenjali neke stvari koje su ovi godinama neuspje┬╣no poku┬╣avali rije┬╣iti, bilo je vrijeme za promjene ne bi li se vratio nacionalni ponos. A promjene su im onda i dopustile da ga vrate. Tako je i┬╣la predava├Ęeva pri├Ęa.

 Rumney

 1. Drugo ameri├Ęko penjali┬╣te koje sam posjetio bio je u Rumney, u dr┬żavi New Hampshire. Ono se nalazi nekih 350 km od Albanija. Dosta je poznato i cijenjeno jer mu je, na primjer, u tada zadnjem broju ├Ęasopisa Climbing (Novembar, 2001) posve├Žen poveliki tekst. U njemu su Rumney nazvali penja├Ękom Mekkom Amerike. Eto, u tom se ├Ęlanku mo┬że provjeriti je li moj opis, koji slijedi, to├Ęan.

Najfotogeni├Ęniji smjer u RumneyuPenjali┬╣te sli├Ęi na ne┬╣to izme├░u Kote├Ęnika i Meteora. Naime, stijena ima napretek i sli├Ęne su konfiguracije (mislim na to kako izgledaju same stijene i kakve oprimke imaju) kao u Kote├Ęniku. Me├░utim, po sastavu kamena nalikuju na Meteore jer se radi o nekakvom ├Ęudnom konglomeratu koji u sebi ima masu kristali├Ža koji po┬╣tenski svjetlucaju na suncu. ├łesto mi se zbog tog sjaja ├Ęinilo da su spitovi na mjestima gdje zapravo nisu. Osim toga, stijena je nekako pjeskovita i mekana, tako da i po tome podsje├Ža na gr├Ęko penja├Ęko svetili┬╣te. No, kako rekoh, u ovom ameri├Ękom konglomeratu ve├Žinom nema kamen├Ęi├Ža koji str┬╣e iz pijeska i sa├Ęinjavaju oprimke ve├Ž su tu pukotine, ljuske i razni bridovi.

 Skoro su svi smjerovi, a ima ih gomila, odli├Ęno osigurani (nisam vidio ve├Ži razmak od 3 m) i to, naj├Ęe┬╣├Že, zalijepljenim alkama i spitovima. Smjerovi idu od stvarno laganih pa do 5.14 (to je nekakva desetka, po na┬╣em). Zato tamo ima i gomila raje raznih sposobnosti - od po├Ęetnika do poprili├Ęnih faca.

 Jim (koji mi je tamo uvijek bio partner) i ja smo se, za vrijeme mog prvog pohoda, uhvatili smjerova srednjih te┬żina. Uglavnom smo se kretali u rasponu 5.6 - 5.11a.. Neki od njih su, bome, bili i po┬╣tenski duga├Ęki, do 30 metara. Ina├Ęe, najdu┬żi smjerovi u tom penjali┬╣tu mislim da imaju do tri sportske duzine (svaka 20-30m).

 Isprva sam svakako htio startati s ne├Ęim relativno lak┬╣im da se prilagodim na njihove ocjene. No, Jimu je zapao za oko jedan 5.10a u koji, na kraju, nije uspijevao u├Ži. Onda sam to obavio ja, vidjev┬╣i da je stvar dobro osigurana, i popeo se do kraja smjera. Po meni je to bilo nekih -VI. Zatim je on ispenjao neki 5.10d, a ja sam ga bez neke muke slijedio "na topaka" - i ta mi se smjer ├Ęinila otprilike 6+/7-.

 To me ohrabrilo pa sam se prihvatio jednog stvarno zgodnog smjera ocjene 5.11a, i uspio ga bez nekih problema popesti «all free». Zna├Ęi, sve sam popeo slobodno ali sam se odmarao na dva ili tri spita. Taj mi se smjer ├Ęini kao na┬╣a sedmica ili mo┬żda ne┬╣to malo te┬żi. Dakle, recimo VII/VII+. I onda smo nastavili na sli├Ęan na├Ęin, tj. popeli jo┬╣ nekoliko 5.9, 5.10 (s raznim slovima iza zadnjeg broja), te jo┬╣ jedan 5.11a. To je bio nekakav strop od 1,5 m (“Debbie Does CPR)” koji ja ipak nisam uspio izvu├Ži. Mislim da bi to lako moglo biti 7+ (6c).

 No, zato sam sredio nekoliko jako lijepih, kra├Žih smjerova koji su imali zanimljive ulaze, tj. zahtijevali su neke ├Ęudne trikove da ih se pro├░e. Najvi┬╣a ocjena koju sam ispenjao ├Ęisto, tj. bez odmora na spitovima, bila je 5.10c, no uz malo vise hrabrosti mogao sam rije┬╣iti i onu 5.10d (po meni 7-, a ne 7!). Zaklju├Ęak cijelog tog prvog posjeta bio je da je mjesto zgodno i da se isplati i├Ži onamo. Jedini problem bio je to da smo na izletu bili samo dvojica, pa nije bilo lako raditi zanimljive fotke.

 Na putu ku├Ži promovirao sam na┬╣u kulturu, odnosno pu┬╣tao Jimu muziku Partibrejkersa, Idola, Elektri├Ęnog orgazma, ┬ęarla, Azre, te Leb i sola. Ispalo je da su Cane i Anton odmah postali popularni. Jim me tra┬żio da mu posudim disk da si ga presnimi. Nisu puno lo┬╣ije pro┬╣li ni Koja i njegova dru┬żina. I samo neka onda neko ka┬że da nemamo pravog rocka! I kasnije sam jo┬╣ malo na takav na├Ęin maltretirao Amerikance dok ih nisam uvjerio u to.

2. Za vrijeme mojeg drugog izleta u Rumney na┬╣e je brojno stanje poraslo. I┬╣li smo ├Ęetvorica, pa je bilo zabavnije, a i uspio sam upoznati nove lokalne penja├Ęe. No, va┬żnija se promjena sastojala u tome da smo i┬╣li penjati ne samo u Rumney ve├Ž i na jednu ve├Žu stijenu koja se zove Cannon Cliff.

Prvi smo se dan zagrijavali (ili prije pregrijavali) u sportskim smjerovima u Rumneyu. Ovaj sam put penjao manje nego na prvom izletu u to podru├Ęje, ali sam bio znatno umorniji. Utjehu sam, pak, mogao na├Ži u tome ┬╣to smo se popeli "Tropicanu", po op├Žem mi┬╣ljenju najljep┬╣i 5.11a (7/7+) u Novoj Engleskoj. Taj 40m duga├Ęak smjer prili├Ęno je prevjesan, ali ipak nije ubita├Ęan jer su oprimci solidni. Zapravo, ve├Ži dio smjera je konstantan 6+, s dva te┬╣ka detalja koja mu daju vi┬╣u ocjenu.

Ostale stvari kojima smo se zabavljali nisu bile osobito impozantne, no dotukao me jedan 6+ (“Purple Monbiot”), najgori ┬╣to sam ga se ikada latio. Smjer podsje├Ža na “Desni brid” na Zrcalu - jer su spitovi s jedne njegove strane a ti penje┬╣ s druge, tako da u slu├Ęaju pada udara┬╣ u rub. No, ovdje je stvar jo┬╣ gora jer zaobilazi┬╣ i jedan strop, s vrlo o┬╣trim rubom, koji se tako├░er mo┬że lako potrefiti u padu. Klju├Ęni detalj je ba┬╣ iznad tog stropa i vrlo je neugodan jer se penje na trenje. Ukratko, i┬╣ao sam kao prvi i spa┬╣avao glavu. Jo┬╣ sam mislio i├Ži potra┬żiti "The Fly" – tada najte┬żi smjer u Americi (ocjena 5.14d ili 11-) - koji se nalazi upravo na tom penjali┬╣tu, ali nisam stigao.

Abe, Jim i Alan pod Cannon CliffomDrugi je dan stvarno bio odli├Ęan. I┬╣li smo penjati u spomenuti Cannon Cliff. To je otprilike 300 metara visoka granitna stijena u kojoj se nalazi “Old Man of The Mountain”. Radi se o njihovoj Ajdovskoj deklici, odnosno ljudskom licu koje se nazire u stijeni i predstavlja simbol dr┬żave New Hampshire. [Ta se stjenovita formacija, me├░utim, sru┬╣ila po├Ęetkom svibnja 2003.] Penjali smo "The Whitney-Gilman Ridge", klasiku ispenjanu 1929. godine, koji je neko vrijeme bio najte┬żi smjer u Americi. Ocjena je 5.7, odnosno solidna petica koja je na mjestima 5+. Mnogo ├Ęime sli├Ęi na na┬╣u Dragmanicu. Penjanje je ispostavljeno, te┬╣ko├Že kontinuirane, a stijena odli├Ęna. Zgodno je i to ┬╣to su osiguranja skoro isklju├Ęivo s ├Ęokovima i frendovima koji se u granitnim pukotinama stvarno mogu sjajno postavljati. Tek se tu i tamo na┬╣ao kakav klin. Ima 4 duzine penjanja, a visina tog dijela stijene je nekih 150 metara.

To mi je svakako bilo jedno od najugodnijih penja├Ękih iskustava u Americi jer sam uz ugodno veranje po prvi puta imao i dobre vidike. Stijena se nalazi na vrhu padine jedne rije├Ęne doline. S druge strane te doline po├Ęinju izranjati najvi┬╣i vrhovi Isto├Ęne obale SAD-a. Na ┬żalost, najvi┬╣i se od njih (Mt. Washington, 2090m) nije vidio, iako nije daleko odatle, jer su ga zaklanjala neka druga brda. A u dolini je bilo izuzetnih boja, jer je po├Ęela jesen. Njihove su ┬╣ume, izgleda, bogatije raznim vrstama drve├Ža od na┬╣ih i to doprinosi ┬żivopisnosti budu├Ži da li┬╣├Že svake od tih vrsta poprima razli├Ęitu boju kad po├Ęinje opadati. Tu ├Ęinjenicu zorno pokazuje ona fotografija smjera «High Exposure». Zbog tog kolorita jesen je ovdje, zapravo, i najpreporu├Ęljivije doba posjeta planinama. Turista ima na sve strane, pogotovo kad je vrijeme odli├Ęno kao ┬╣to je bilo taj vikend.

Na povratku s te ture opet sam malo prosvjetljivao Amerikance na┬╣om muzikom. Poku┬╣ao sam s Bregovi├Žem i njegovim recikla┬żama ali nije ba┬╣ i┬╣lo. Nakon dvije pjesme im je dojadilo. Zato su Partibrejkersi i dalje neprikosnoveno vladali, te zadobili jo┬╣ dvojicu po┬╣tovatelja koji su tako├░er po┬żeljeli ispr┬żiti taj CD (kompilaciju "San i java"). Kasnije mi je Alan rekao da je slavu Partibrejkersa po├Ęeo ┬╣iriti Amerikom. Neke pjesme s tog CD-a je ├Ęak preko telefona pu┬╣tao prijateljima iz drugih dr┬żava. Mislim da mu je najdra┬ża "Stoj D┬żoni".

I to je to. U Americi sam jo┬╣ posjetio gorje Adirondacks, ali tamo nisam ni┬╣ta penjao (iako smjerova ima dosta!) pa taj izlet ne├Žu ni opisati u ovom, ionako preduga├Ękom, tekstu.  

                                                                                      Neven Petrovi├Ž

P.S.

Saznao sam da ipak nisam bio prvi na┬╣e gore list koji se verao po stijenama Isto├Ęne obale. Par godina prije mene (1997-98.) oko New Yorka se motao Teodor Mandrapa iz Rijeke, koji je ondje ├Ęak imao i profesionalni penja├Ęki anga┬żman (instruktor na umjetnoj stijeni, vodi├Ę u Gunksu). Teo ka┬że da je penjao smjerove do ocjene 5.12b, sve dok se nije po┬╣teno polomio.

 




created by: neven @ 2003-08-12 19:58:46 / updated by: neven @ 2005-06-07 15:11:07