Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Trpimir Jakovina
gdje: smjer Nina VI+, 170m, Matka, Makedonija
foto: Miroslav Ristovski, 09/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Penjanje u suhoj stijeni

Penjanje u snijegu i ledu

Ekspedicije

Visokogorstvo

Novosti
Linkovi

Novosti
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca
Ledena masovka u Kranjsku goru
Oslobađanje Kosova i Zadra
Mladi škripavac

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Grčka, 1996.

 

ALPINIZAM I POLITIKA NA METEORIMA OD 13. DO 15.09.1996.

Grčka planinarska federacija organizirala je sastanak planinarskih organizacija zemalja Balkanskog poluotoka i skup alpinista na Meteorima od 13. do 15.09.1996. Prema dopisu koji je stigao na HPS moglo se vjerovati da će to biti prvenstveno penjački skup poput onih kakvi su tu i tamo organizirani u Paklenici. Međutim, odmah po našem dolasku u Kalambaku, kada su Grci raspoređivali gdje će tko od pozvanih boraviti, bilo je jasno da će nešto krenuti protivno ugodnim očekivanjima. Naime, organizator je u potpunosti pokrivao troškove smještaja i hrane za sedmoro sretnika iz svake pozvane nacionalne organizacije, koji su bili podijeljeni na dvoje predstavnika saveza i penjače. Predstavnici su dobili svoje gnijezdo u nekom solidnom ali sterilnom hotelu, a penjači su otpraćeni u kamp. Tako su ljudi iz svih pridošlih grupa odmah bili razdvojeni, te udaljeni jedni od drugih na dobrih pet kilometara. Pogled na stijene iz Kastrakija

Ovakav smještaj sudionika, dopunjen još ponekom značajkom, dobro otkriva osnovni karakter cijelog događaja, kao i njegove glavne nedostatke. Naime, izgledalo je da postoje dva svijeta između kojih ima vrlo malo veze: jedan u kojem se prebivaju funkcionari sa svojim sastancima i banketima, i drugi u kojem se nalaze "obični" penjači. Prvi su imali obaviti važne i pametne dogovore, dok su se drugi, kao djeca, mogli posvetiti svojim igricama tj. penjanju. Uz takvu koncepciju stvari, svaki pokušaj spajanja tih svjetova došao je organizatoru kao iznenađenje. Prije dolaska na Meteore vjerovao sam da ću tamo moći prezentirati ono što imamo u Hrvatskoj te sam nosio dijapozitive, penjačke vodiče, postere i brošure. Međutim, funkcionarski svijet uopće nije bio zainteresiran za takve stvari a nije im se ni odviše dalo potruditi da me povežu s običnim smrtnicima u kampu. Pronašli su nekakav dijaprojektor, no ubrzo su ustvrdili da im je prekomplicirano obavijestiti ljude u kampu o projekciji, pa su još rekli da ne mogu naći niti dobar prostor za nju, itd. Postere Anića kuka, za koje su neki penjači čak i pitali, dao sam organizatoru, no bog zna gdje su završili. Ukratko, "obični" su bili van bilo kakvih organiziranih sadržaja, pa je stoga bilo vrlo malo međusobnih kontakata među penjačima. Grupe iz raznih zemalja držale su se odvojeno i teško da je bilo tko saznao nešto o penjačkom životu drugih[1]. Sve što se zbivalo bilo je vezano za svijet funkcionara, a o čemu se radilo reći ću nakon što nabrojim koje su sve "zvjerke" bile tamo.

Dakle, prisutni su bili predstavnici: Albanije, Grčke, Makedonije, Bugarske, Rumunjske, Jugoslavije i Hrvatske. Slovenija, Bosna i Hercegovina, te Turska nisu poslale svoje delegate iako su bile pozvane. Osim predstavnika tih zemalja došli su, kao promatrači, i funkcionari austrijske, njemačke i španjolske planinarske organizacije, te (barem) jedan predstavnik UIAA. Da je domaćin sastanak zamislio vrlo ozbiljno, vidjelo se i po tome što su prvog dana pozdravne govore držali najvažniji ljudi provincije u kojoj je skup održan: njen predsjednik, glavni svećenik, šef policije, najugledniji vatrogasac, i još neki drugi. Bilo ih je dovoljno da ih bude teško zapamtiti. I na kraju, pojavio se i održao govor čovjek koji je stvorio penjalište na Meteorima, te ispenjao diretissimu u Cima Grande. Ime mu je Dietrich Hasse. I ovaj puta radio je prvenstvene smjerove u tamošnjim tornjevima iako ima koju preko sedamdeset.

Jedna "petica" u stijeni DoupianiGlavna motivacija cijelog skupa bila je da se, ukoliko za to postoji interes, uspostavi bliža suradnja na polju aktivnosti vezanih uz cjelokupno planinarstvo balkanske regije. Tako su Grci ne samo predložili da se ovakvi sastanci i skupovi održavaju svake godine u nekoj od zemalja poluotoka, nego i to da se naprave balkanska takmičenja u sportskom penjanju i turnom skijanju, da se zajednički pritisne nekog jako važnog da sportsko penjanje uđe na olimpijadu, da se združenim snagama rješavaju ekološki problemi, da se organizira zajednička ekspedicija na neki osamtisućnjak, te da se formira stalno tijelo na balkanskom nivou koje bi se bavilo svim pitanjima suradnje. Svi sudionici skupa su, u načelu, podržali takvu suradnju kao korisnu. No, neki su bili spremni odmah ponuditi organizaciju konkretnih akcija dok su drugi izrazili određene rezerve.

Konkretnije, Bugarska se ponudila da će iduće godine organizirati sličan skup alpinista negdje u svojim planinama, Jugoslavija bi u ljeto 1997. organizirala takmičenje u sportskom penjanju u Beogradu, a Makedonija bi 1998. u kanjonu Matke napravila skup penjača i alpinista. Grci su ponudili još jednu svoju akciju, naime organizaciju takmičenja u turnom skijanju početkom 1997. godine. Rezerve prema suradnji izrazili su Albanci zbog toga što nemaju dovoljno znanja ni ljudi da organiziraju takve aktivnosti. Njihov je predstavnik rekao da oni gotovo i nemaju alpinista, sportskih penjača i turnih skijaša te kao takvi ne mogu ući u organiziranje željenih aktivnosti. Međutim, zamolio je za pomoć Albaniji u razvoju alpinizma i sportskog penjanja. Rekao je da bi njihova država mogla naći sredstva za razvoj tih djelatnosti, no da trebaju instruktore izvana. Zgodan način za pristup u tu egzotičnu zemlju u susjedstvu, čini mi se. Moje rezerve, kao predstavnika Hrvatske, bile su vezane uz to da ja nisam predstavnik cijelog HPS-a te da stoga nemam pravo usvajati odluke koje se tiču tako širokog sklopa planinarskih djelatnosti (a vjerojatno ni bilo koje druge). Nadalje, rekao sam i to da naš savez vjerojatno ne raspolaže dovoljnim materijalnim sredstvima da organizira takve akcije. Naime, dogovoreno je da organizacija-domaćin snosi troškove boravka i hrane za po jednog funkcionara i šest "atleta" (tj. alpinista, penjača, turnih skijaša, itd.) u trajanju od 2 do 3 dana, koliko je predloženo da bi mogla trajati svaka od ovih akcija. Ipak, rekao sam da vjerujem da je HPS u načelu zainteresiran za suradnju. Ako nisam bio u pravu, lako je poslati poštom negativan odgovor. U tom kontekstu može se razmisliti i o ovom: HPS se hvalio da je bio prva hrvatska organizacija koja je primljena u neku međunarodnu federaciju. Ovo bi mogla biti prilika da se bude među prvima i u jednoj normalizaciji. Zna se kojoj.

Kako je većina predstavnika izrazila spremnost na kooperaciju, dogovoreno je da do 30-tog studenog 1996. svaka planinarska organizacija napravi kalendar svojih aktivnosti i pošalje ih Grcima kako bi se mogao donijeti okvirni plan zajedničkih akcija. Nacionalni savezi mogu predložiti akcije kakve im najviše odgovaraju, a kada se svi prijedlozi sakupe rasporedili bi se tako da bude barem jedna balkanska akcija godišnje. Ako savezi kasnije uvide da ne mogu ostvariti ono što su kanili, trebali bi obavijestiti o tome ostale najmanje šest mjeseci prije planiranog održavanja akcije kako bi se našla neka druga zemlja koja može te godine nešto organizirati, kako se ne bi prekinuo kontinuitet aktivnosti. Što se Hrvatske tiče, svi su, naravno, bili najviše zainteresirani za skup u Paklenici.

Splićanke, partnerice u istom smjeruOsim sastanaka na generalnom nivou (tj. na razini cijelih saveza) predloženo je da se organiziraju i sastanci raznih specijalnosti poput GSS-a, ekologa, i sl. Međutim, tu je ubrzo izbio na vidjelo jedan problem. Naime, ispalo je da nacionalni savezi ne pokrivaju iste djelatnosti. Tako je npr. Grčki planinarski savez nadležan i za alpsko skijanje dok speleologiju, koja je u Hrvatskoj vrlo agilna, nema u svom okviru. Kad se u obzir uzmu aktivnosti koje pokrivaju svi ostali savezi, onda doista ispada sa su stvari vrlo šarolike. Neki nemaju GSS, neki sportsko penjanje, neki turno skijanje i sl. Ukratko, ovaj problem je jasno pokazao da je cjelokupna predložena suradnja na balkanskom nivou jako naštimana prema grčkim interesima. Raspravljalo se samo o onom što je interesiralo njih, dok su ostale specijalnosti koje Grci nemaju zanemarene. To je izazvalo moj protest, koji su također podržali Bugari, te je odlučeno da svaki savez uz kalendar svojih akcija dostavi i listu djelatnosti na polju kojih bi želio surađivati s ostalim federacijama.

Ipak, što se tiče budućih, mogućih skupova, naglasak je ostao na tome da se organiziraju prvenstveno sastanci na nivou cijelih saveza (dakle trebao bi doći po jedan predstavnik koji će zastupati cijelu nacionalnu organizaciju a ne tek neku od njenih djelatnosti) koji bi se uvijek odvijali usporedo s nekom akcijom (npr. skupom alpinista, takmičenjem u sportskom penjanju ili turnom skijanju, itd.) u koju bi bili uključeni ostalih šestoro pozvanih predstavnika. Naravno, broj sudionika iz nacionalne organizacije, i na sastancima i u sportskim aktivnostima, može biti i veći samo onda njihove troškove više ne pokriva organizator skupa. Stvari o kojima bi mnogi sudionici željeli raspravljati na tim sastancima su dosta ozbiljne. Grci bi npr. željeli da se predstavnici balkanskih zemalja sastanu prije nego što UIAA želi odlučiti o nekom pitanju kako bi se zauzeo zajednički stav o tom problemu, te kako bi se onda lakše oduprlo odluci UIAA ukoliko je ova nepovoljna po zemlje balkanske regije. Kao primjer takve odluke Grci su naveli stvaranje nekakve istočne zone od Poljske do Grčke koju UIAA želi nametnuti zemljama na tom području. Neki predstavnici su se složili s time, a njihova je želja za suradnjom išla čak dotle da su predlagali stvaranje službene Balkanske planinarske federacije sa svojim službenicima, pečatom, memorandumom, itd. Naravno, takvo što je bilo odbijeno od većine saveza. Konkretni oblik suradnje trebao bi se odrediti postepeno na budućim sastancima. Skup na Meteorima zamišljen je samo kao podstrek na tu daljnju suradnju a ne kao sastanak na kojem bi se odmah odlučila sva pitanja.

Ovaj je izvještaj, u malo ukočenijoj formi, predan i HPS-u. Što će izvršni odbor odgovoriti Grcima, saznati ćemo kad-tad. [Koliko mi je poznato, sve do ovog vrućeg ljeta 2003. godine, naš savez nije pokazao baš nikakvu želju za suradnjom s (ostalim) Balkancima. Kao, mi tamo ne spadamo.]

 

                                                                                      Neven Petrović



[1]Moram, međutim, reći da se domaćin trudio u drugim stvarima. Tako je npr. predstavnicima svih saveza poklonio valjda sve publikacije koje njihova organizacija ima na raspolaganju i još neke druge sitnice. Od toga sam, na žalost, natrag donio samo vrlo malo jer nisam imao volje sve to vući sa sobom u ruksaku tri dana koliko traje put. Doneseni pokloni ostavljeni su na raspolaganje knjižnici HPS-a. Ako nekog zanima što su nam sve Grci poklonili, neka se obrati Splićanima. Oni su cijeli svoj dio "kolača" donijeli doma.




created by: neven @ 2003-08-26 19:43:44 / updated by: neven @ 2003-09-04 00:28:27