Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Dorja MuŔnjak
smjer: Desni Ivovec, WI3+, 180m, Logarska
foto: Marko Duk╣i, 02/2005

UŔitaj iduŠu fotografiju ...
AO HPD «eljezniŔar
Povijest odsjeka
AlpinistiŔka ╣kola
AlpinistiŔki i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjiżnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Penjanje u suhoj stijeni

Penjanje u snijegu i ledu

Ekspedicije

Visokogorstvo

Novosti
Linkovi

Novosti
Grossglockner via St├╝dlgrat 29.04.2018 - izvje┬╣taj
Izvje┬╣taj o pohodu - ekspediciji 2017. u podru├Ęje Monte Rose
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj s Kleka
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj iz Paklenice
Ljetna Alpinisti├Ęka ┬ękola (LJA┬ę) - Izlet Oki├Ž i Ravna Gora

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Su╣tina penjaŔkog iskustva jest u dono╣enju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. vi╣e


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omoguŠuje jednostavan naŔin za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se svi­aju. vi╣e


Kontakt

AO HPD «eljezniŔar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Jesen u Nepalu, 1988.

pi┬╣e: bozica.papes-mokos@zg.htnet.hr 

U Na┬╣im planinama, br. 9-10, 1989. (dakle, prije punih 17 godina) objavljen je prilog koji slijedi. Trekking oko Annapurni unaprijedili smo u mini-ekspediciju, jer ekspedicija daje ozbiljnost poduhvatu, kojeg trekking nema.

Objavljeni ├Ęlanak sam malo prekrojila, pojasnila neka doga├░anja i prikrila dijelove u kojima se pravim va┬żna. Proglasili smo tu avanturu psiho-fizi├Ękom pripremom za uspon na Mt. Everest, 1989. godine.

U Zagrebu, prosinca, 2006.  

Indija…
Letjeli smo iz Zagreba u Amsterdam, a iz Amsterdama u New Delhi, nije bilo slobodnog leta iz New Delhija, organizatori leta smjestili su nas u rasko┬╣an hotel sa tko zna koliko zvjezdica… Hotel se nalazio usred grada gdje ti nakon ┬╣etnje ulicama ostane gor├Ęina u mislima zbog siroma┬╣tva i prljav┬╣tine na koje se spoti├Ęe┬╣ svakim korakom… Bijeda ┬żivljenja na ulicama ponegdje je tako sablasna, da je najbolje sve zaboraviti (ako mo┬że┬╣)…

Nepal: stigli smo u Kathmandu 1. listopada, 1988.
Bili smo zate├Ęeni egzotikom Azije: vru├Žina, zadah mesa prekrivenog muhama, specifi├Ęni mirisi, jarke boje…. Za razliku od Indijaca Nepalci nisu bili neishranjeni. I djeca su, mada ┬╣mrkava i musava, bila lijepo uhranjena i vesela.
Sa sto dolara u d┬żepu tamo si bio bogat ├Ęovjek, pa su Nepalci mislili da su svi Europljani bogata┬╣i. Da bi se ├Ęovjek osje├Žao dobro u ┬╣arenom mete┬żu najbolje je zaboraviti sve predrasude zapadnja├Ękog stila ┬żivljenja, osobito one u vezi s osobnom i inom higijenom…

Ranko ZnidaricPodigli smo trekking dozvole u nekom simpati├Ęnom uredu i krenuli…
Na drugom kraju grada slu┬żbenice su mi, umjesto imena i prezimena u trekking dozvolu upisale mjesto ro├░enja. Autobusom smo se odvezli do mjesta koje se zove Dumre. Potom smo Ranko, Djuk, na┬╣ vodi├Ę Rambo i dva nosa├Ęa (Kharga i Bahadur) koje smo unajmili u Kathmanduu da si olak┬╣amo sporazumijevanje s doma├Žim stanovni┬╣tvom. A i zato jer smo ambiciozno vukli neopisivu koli├Ęinu opreme sa sobom. Na 22-dnevnom pje┬╣a├Ęenju osjetili smo na vlastitoj ko┬żi gotovo sve klime i njihove ├Žudi: tropsku i suptropsku gdje uspijeva ri┬ża, limuni i banane i ┬żive majmuni , umjerene gdje ima drugog ┬żita i jabuka, planinskih pojasa sa lijepim borovim ┬╣umama i planinskih pa┬╣njaka gdje pase govedo jak, do viskokoplaninskog vje├Ęnog snijega i leda, pa natrag pustinjski i polupustinjski krajolik Mustanga, ponovo u tropsku Aziju gdje je u me├░uvremenu dozrelo ┬żito…. Promjene krajolika djeluju na ljude, njihove crte lica, odje├Žu, naselja… a sve u skladu s onime ┬╣to im priroda nudi (ili uskra├Žuje).

Sve je bilo fotogeni├Ęno… Kroz nje┬żno zelena ri┬żina polja hitro promi├Ęu vitke ┬żene u ┬╣arenoj odje├Ži, golih le├░a i bosih nogu. Mnoge nose male bebe na le├░ima i tako obavljaju poslove…
Samo smo mi u slikovitoj tropskoj vru├Žini prolijevali znoj, toliko da smo pili i do osam litara rasku┬żene teku├Žine dnevno. U Zagrebu su nam sponzori (TOZ, Kra┬╣, Cedevita) dali olovke, ├Ęokoladice i bombone pa smo to dijelili djeci po selima… Dobar glas daleko se ├Ęuje, pa da┬╣ li jednom djetetu bombon za├Ęas si okru┬żeni klincima ├Ęitavog sela… a onda ne zna┬╣ je li pametno to ┬╣to radi┬╣. Ali nisu bili nasrtljivi, a rije├Ęice su u podno┬żju Himalaje bile su tople pa smo se zajedno kupali u toplim rije├Ęicama.
Izdaleka se moglo nanju┬╣iti svako ove├Že selo jer se i velika i mala nu┬żda obavljala na otvorenom. U kanjonu rijeke Marsyandi vladala je d┬żungla od rododendrona i prodorno zrikanje me├░u tolim kamenjem, zaglu┬╣uju├Ža buka vodopada…

Izlaskom iz kanjona krajolik se smiro i uti┬╣ao, a put je prekora├Ęio visinu od 2000 metara i klima je postala ugodna, planinska: svijetle ┬╣ume bora, juniperusa i breze. Smjestili smo se u lodgu u selu Brathang ├Ęiji ┬żitelji svoj ┬żivot povode na oko 3000 m.n.v.
Odavde smo odlu├Ęili popeti se na Pisang Peak.

USPON NA PISANG PEAK (6090)
Od Brathanga do vrha Pisang Peaka razlika u nadmorskoj visini iznosi oko 3 100 metara. Penjali smo se i spu┬╣tali ├Ęetiri dana.

Pisang Peak

Impresija ili sli├Ęno tome: kad sjedi┬╣ budan u preplitkoj snje┬żnoj rupi na 5700 metara i izme├░u dva naleta vjetra u himalajskoj no├Ži misli┬╣ kako ├Že┬╣ se do jutra smrznuti jer nema┬╣ opremu za bivakiranje, mogao bi se samo ├Ęuditi svojoj budalastoj glavi da nisi mlad i neiskusan. Samo smo jednu no├Ž prespavali u Brathangu i odmah se odlu├Ęili za uspon. Naslu┬╣ali smo se o sjajnim podvizima alpinista u Himalaji, pa smo mislili: «Lako ├Žemo mi to, to je samo trekking vrh».

1. dan: postavili smo «bazu»
Nosa├Ęi su nam pomagali nositi opremu dok smo se penjali strmim livadama prema gore… No kad su se stali gomilati sivi oblaci i kad je po├Ęelo snije┬żiti poslali smo ih slabo odjevene na grijanje pored tople vatrice. Mi ├Žemo dalje sami, do nekog sedla koje je moglo biti na 4600 m.n.v. Po├Ęelo je snije┬żiti. Postavili smo ┬╣ator na sedlu i pothladili se na rijetkome zraku. Sre├Žom smo u blizini na┬╣li izvor, pa smo se od hladno├Že i ludosti oporavljali toplim ruskim ├Ęajem. Vjetar je no├Žu tresao ┬╣ator, a pred zoru se smirio.

2. dan: prvi bivak
Ujutro se, na pozadini besprijekorno modrog neba, isticao samo strmi sto┬żac Pisang Peaka. Vrh se na rijetkom, bistrom zraku ├Ęinio nadohvat ruke, pa smo se Ranko i ja odlu├Ęili za uspon. Da bismo bili ┬╣to br┬żi uzeli smo najnu┬żiju opremu: u┬że, cepin, vodu i malo hrane jer bivak nismo planirali. Penjali smo prema gore stjenovitim grebenom koji je uslijedio nakon kru┬╣ljivog sipara po kojem je bilo te┬╣ko hodati, pa smo jedva ├Ęekali da se do├Ęepamo tog grebena a na grebenu je bilo jo┬╣ gore. Tko zna kakav smo smjer odabrali, jer te┬╣ko je zamisliti da bi to bila uobi├Ęajna trekking ruta. Sitni oprimci lju┬╣tili su se ko lisnato tijesto, a stopinke su bile dovoljne samo za vrhove nezgrapnih cipela. Penjali smo prema gore i prema dolje satima, o┬╣amu├Ženi visinom, suncem i vjetrom, tra┬że├Ži put prema vrhu koji se nije pribli┬żavao prema o├Ęekivanju. Dokopali smo se prvih snje┬żnih padina i stavili dereze. Ne sje├Žam se da smo se navezali, ali s lijeva su zjapili duboki ponori. Poslije se strmina malo ubla┬żila, ali jo┬╣ smo satima penjali prije nego smo stigli u podno┬żje grebena koji lijepo i bez zabune vodi prema vrhu. Ali nam je sunce na zalazu dalo do znanja: danas ni┬╣ta od vrha! Ranko je razumno rekao da bismo se morali vratiti.

Visinska bolest: mora da se visinska bolest tada manifestirala gubitkom razumnog razmi┬╣ljanja, jer sam vidjela samo prelijepe planine, okupane suncem… Nisam se ┬żeljela vratiti u ve├Ž mra├Ęnu dolinu i uvjeravala sam i sebe i Ranka kako su ljudi pre┬żivjeli bivak i na puno ve├Žim visinama (┬╣to je to├Ęno, no…). Ranko je morao popustiti, pa smo po├Ęeli kopati rupu u snijegu. Bila je to plitka rupa. Smjestili smo se na u┬że rasprostrto umjesto karimata, u neki polusjede├Ži polo┬żaj. Noge smo gurnuli u ruksak. Koljena jer su nam virila i bila su na udaru vjetru koji je bez zastoja brijao preko strmih padina. Prsti na nogama postajali su sve drveniji, pa sam ih micala u cipelama. Pod glavu sam podmetnula praznu ├Ęuturicu.

uspon na Pisang

3.dan: drugi bivak
Te se no├Ži nismo smrznuli, tako da smo polusmrznuti stavili dereze, navezali se oko pasa i duboko zabijaju├Ži dr┬╣ku cepina u snijeg lagano smo hvatali visinu. Malo te┬że smo hvatali zrak, u ritmu brojanja koraka i disanja. Petnaest koraka, pa disanje… Deset koraka, pa disanje… Osam koraka, pa disanje… To dobro ide, jer ne razmi┬╣lja┬╣ o vrhu nego samo o tome kako ┬╣to lak┬╣e napraviti slijede├Žih osam koraka. Ako ne povra├Ža┬╣ i ne boli glava, ako si manje-vi┬╣e svjestan svega: dobro je!

Da smo bili pametniji i iskusniji uzeli bismo si vrijeme potrebno za aklimatizaciju, ali… Izbili smo na vr┬╣ni greben. Vidjela sam vrh, nije se ├Ęinio daleko. Hodala sam naprijed i osjetila kako se u┬że zate┬że. Ranko je naslonio glavu na cepin i zaspao. Dehidriranost, glad, iscrpljenost, utjecaj visine… Kad si zaokupljen vlastitim problemima te┬╣ko je brinuti o drugim ljudima. Dva dana nismo jeli, a ju├Ęer smo popili zadnje kapi teku├Žine. I ja sam umorna. ├łudno, ha!? O├Ęito je da se moramo ┬╣to prije spustiti, u suprotnom tko zna kako bi ovo moglo zavr┬╣iti. Ne sje├Žam se da sam na silazu nisam osje├Žala umor ili strah, a Ranko je iovako drijemao… Sasvim smo izgubili pojam o vremenu… Sunce je ponovo zalazilo za greben Annapurne, a mi smo jo┬╣ u bili u carstvu vje├Ęnoga snijega i leda. Dosegnuli smo prve sipare po mraku. Tra┬żila sam pogodno mjesto za bivak. Na┬╣la sam dobar, dubok snijeg i skoro radosno kopala cepinom rupu za bivak. Nakon mnogih peripetija ipak smo se zavukli u kakvo-takvo skloni┬╣te pred no├Žnom hladno├Žom i zaspali u tijesnoj rupi.. Najte┬że je bilo slu┬╣ati nedostupnu vodu kako bezbri┬żno ┬żubori negdje me├░u stijenama…

4. dan: Djuk nije bio u ┬╣atoru, izvor nije presahnuo…
Vratit ├Žemo se u toplinu ┬╣atora. «Tamo ├Že nas Djuk do├Ęekati s vru├Žim ├Ęajem» mislila sam. Zna├Ęi: ponovo ├Že biti toplo, jesti ├Žemo i piti. ├łak sam se osje├Žala oporavljeno nakon prospavane no├Ži. Tra┬żli smo put i nai┬╣li na svoje tragove od prekju├Ęer za izlaz na sporni greben… Sa vrha grebena se, duboko pod nama, vidio ┬╣ator kao neka srebrna to├Ęka na livadi. Nekim ├Ęudom je ravno prema ┬╣atoru vodio crni sipar. Da ┬╣to prije stignem «ku├Ži» po┬żurila sam: da jedem, pijem... Ali Djuk nije bio u ┬╣atoru, si┬╣ao je u Brathang, pa sam si objed morala pripremiti sama…

Otvorila sam konzervu polusmrznutih sardina i to pojela. Onda sam oti┬╣la po vodu na izvor u strahu da je presahnuo. Sve su ├Ęuturice bile prazne pa sam ih uzela sa sobom. Na izvoru sam hladne sardine zalila mrzlom vodom. Napunila sam ├Ęuturice, zavalila se u ┬╣ator i na plinskom kuhalu pripremala ├Ęaj. Ranko jo┬╣ nije bilo na siparu, to me binulo, ali nisam imala snage ni za kakav uspon vi┬╣e pa sam spavala. Probudili su me glasovi kad su do┬╣li Rambo, Kharga i Rambo i u ├Ęudu gledali moje od sunca nagorjelo lice i spr┬żene usne. Ranku ni traga. Nasipala sam vodu oboga├Ženu «maratonikom» u ├Ęuturicu i zamolila ih da odu pred njega. Nakon pola sata olak┬╣anje: evo ga! Omamilo ga sunce u zavjetrini pa je spavao na toplom, crnom siparu, . Nepalski su de├Ęki uzeli na┬╣u opremu, a ja sam bez tereta na le├░ima i u glavi tek sada osjetila vrtoglavicu, pa sam oteturala do preno├Ži┬╣ta.

Nakon ove avanture i┬╣lo je lak┬╣e.
Bili smo aklimatizirani i iskusni.
Sedam dana oporavljali smo se lunjaju├Ži slikovitom dolinom Mananga i sanjare├Ži o usponima za koje nismo imali dozvolu.

U tim se selima odvija ┬żivot koji vrijedi vidjeti i omirisati izbliza. Jakovi tra┬że zaboravljene krumpire po poljima, na vjetru vijore molitvene zastavice, u sje├Žanju ti zauvijek ostane sveprisutni miris dima kojim su obavijene ku├Že i ku├Žerci. Za ve├Ęerom u┬żiva┬╣ u fotogeni├Ęnosti prizora. Ljudi za stolom ├Ęupavi su, blatnjavi, ┬╣mr├Ęu… Doma├Žica donosi pun lonac blata iz mraka i njime premazuje pe├Ž iz koje na sve strane dimi. Kuharu sjaje o├Ęi iza blata i dima, ko ┬żeravice… Kupili smo malo mesa: starog mr┬╣avog jarca i glodali mu prepe├Ęena rebra jer smo mislili da se moramo raznolikije hraniti ako se ho├Žemo popeti na jo┬╣ neko brdo.
Djuk nas je napustio jer je imao druge planove, a mi smo se odmarali odlaze├Ži na samotne ┬╣etnje… Meni se, jednoga dana, nije vi┬╣e boravilo u Manangu pa sam krenula prema Thorung La. Prijala mi je «┬╣etnja», suhi planinski zrak, jesenske boje, vjetar, sunce i kona├Ęno sam se osje├Žala slobodno. Naokolo nepregledna prostranstva divljine, ledenjaci , stijene, duga├Ęki sipari… Pogledom sam tra┬żila mogu├Že pristupe vrhovima planina, mada mi se nije penjalo, jer mi je mi je sada bilo jako lijepo na uhodanoj, sigurnoj stazi.

karavana u dolini Kali GandakiPredve├Ęer sam stigla u Hotel «Pedi» zadnje preno├Ži┬╣te prije uspona na sedlo Thorung La (5416 m) preko kojeg se prelazi u dolinu Kali Gandaki. U zadimljenoj prostoriji «trekkeri» su napravili silnu gu┬żvu oko ognji┬╣ta s kojeg je garava gor┬╣takinja skidala hranu: ri┬żu, krompir, jaja, ├Ęaj, chapati… Cijene su bile «paprene». Plavokosa, preglasna Engleskinja htjela je uvaliti nekakve kartice za mjesto u spavaonici. Sunce je za┬╣lo i postalo je hladno. Nije mi se spavalo u «hotelu». Si┬╣la sam na livadu pored rijeke Jargeng Khola. Ljep┬╣e je provesti no├Ž pod zvijezdama nego se gu┬żvati s gomilom u pretrpanoj, prljavoj spavaonici. Odabrala sam mjesto za le┬żaj, rasprostrla karimat i vre├Žu za spavanje. Jo┬╣ nije bilo sasvim mra├Ęno, ali navukli su se oblaci i iz njih je be┬╣umno pala pokoja pahuljica snijega. Iz udaljenih ┬╣atora ├Ęuo se smijeh: organizirani trekking uklju├Ęuje i to: sitne, sme├░e spodobe hitro posluju oko ┬╣atora, donose drva, raspiruju vatru, poslu┬żuju hranu i spremne su udovoljiti svakoj ┬żelji bogatih turista.

USPON NA THOPRUNG PEAK (6000)

1.dan: izvi├░anje
Ujutro sam stresla bijelu koru mraza sa vre├Že, sa├Ęekala da sunce podgrije zrak i oti┬╣la prema sedlu. ┬«eljela sam prona├Ži jo┬╣ neki vrh na koji ├Žemo se Ranko i ja mo├Ži brzo popeti. Tu je sve pusto, samo kamen, snijeg, led, tek pokoji osu┬╣eni busen trave. Na┬╣ sljede├Ži cilj bit ├Že Thorung Peak. Vrh je to koji se, kao ┬╣to mu ime ka┬że, di┬że iznad sedla Thorung La.

2. dan: zezancija i postavljanje ┬╣atora na mjese├Ęini
Kako nismo imali dozvolu za uspon (mada mo┬żda i nije trebala) odlu├Ęili smo se pro┬╣vercati tako da krenemo kasno popodne. Tada je sedlo pusto, a svi su trekking hoda├Ęi na svojim odredi┬╣tima. Prespavat ├Žemo u ┬╣ator├Ęi├Žu na ┬╣irokom platou na 5800 m, pa nam do vrha ostaje samo 200 metara visinske razlike. Sve to mo┬żemo obaviti rano ujutro, vratiti se u ┬╣ator i popodne se spustiti u dolinu, sasvim dolje, gdje ├Žemo kona├Ęno u┬żivati. S na┬╣im Nepalcima smo se zezali i slikali za Kra┬╣ i Cedevitu na usponu prema sedlu ├Ęitavo okopodne i dogovorili da ├Žemo se na├Ži u Muktinathu (3749 m), lijepom naselju, sveti┬╣tu.

Uspon je u po├Ęetku bio te┬żi nego smo o├Ęekivali, bilo je strmo, pr┬╣i├Ž, a ispod mje┬╣avina «trulog» snijega i leda koje zubi dereza nisu ba┬╣ najsigurnije hvatali. No malo «frke» dalo je usponu dra┬ż, pa nismo primijetili da nas zebu prsti na nogama i da sjeverni vjetar probija kroz debele naslage odje├Že sve dok nismo stigli na polo┬żeniji teren. Sunce je u me├░uvremenu za┬╣lo, a na svijetlom jo┬╣ nebu pojavio se puni mjesec. Uskoro je svom snagom obasjavao planinu… Da nije vladala sibirska hladno├Ža mislili bi da smo iza┬╣li iz ovoga ┬żivota. Hladnu himalajski no├Ž proveli smo u zgu┬żvanom ┬╣ator├Ęi├Žu, u toplim vre├Žama, a kuhalo je pripremalo toplu teku├Žinu. Ni to nije bilo lako jer je trebalo prevladati neodoljivu ┬żelju za snom, topiti snijeg, vratiti teku├Žinu dehidriranim stanicama. Najte┬że je ne zaspati kad ti se spava. Ranka je mu├Ęio ka┬╣alj pa sam mu nudila bombone, jer to uvijek poma┬że kod suhog ka┬╣lja.

3. dan: uspon i silaz
Vrijeme nam je te jeseni zaista i┬╣lo na ruku jer je nebo bilo pretjerano vedro. Narednog jutra zabezeknula me ljepota prizora. Posvuda ┬╣est i sedamtisu├Žnjaci…. Na putu prema vrhu birala sam smjer uspona tako da proma┬╣im ledenje├Ęku pukotinu koja je zijevala na prelazu platoa u strminu (ako se kojim slu├Ęajem okliznem)… Uspon je bio lagan, mi aklimatizirani, i kad smo dosegnuli najvi┬╣u to├Ęku koja je zapravo bila prostrana snje┬żna ploha zadovoljstvo se mije┬╣alo s razo├Ęarenjem. Naime Thorung Peak je u sjeni 400 m vi┬╣eg Khatung Kanga na ├Ęiji vrh bi se nama tada, s te strane bilo te┬╣ko popeti… Posvuda su se vidjele stotine neispenjanih vrhova, o┬╣tri stjenoviti grebeni, ledenjaci, ledenja├Ęke puukotine, morene, duga├Ęki sjajni sipari i lanac Annapurni…
Si┬╣li smo, spustili se do ┬╣atora i nevoljko napustili ovo mjesto jer smo se vra├Žali u tzv. civilizaciju. Rambo i ekipa bili su iznena├░eni na┬╣im brzim povratkom, pa smo se napili ├Ęanga.

Povratak kroz Kali Gandaki do Pokhare
Povratak je trajao ┬╣est dana kroz jednu od najdubljih dolina na svijetu. Daulagiri ju ome├░uje s jedne, a Annapurne s druge strane.

tipicni pejsaz pokrajine MustangPriroda je u izvori┬╣nom toku rijeke prvo lijepa i mirna, stada ovaca pasla su po terasama. Kad smo se spustili u srednji tok do┬żivjeli smo pje┬╣├Ęanu oluju. Vjetar pu┬╣e i puni ti pijeskom usta, o├Ęi, u┬╣i i sve dostupne dijelove tijela…
Zapravo je svaka dionica puta, svako naselje, svaki lodge, kao i svaka karavana kojom se prenose osnovne namirnice iz tropskih u planinske predjele i obrnuto… i svi ljudi na putu pri├Ęa su za sebe.
├łini se da smo i mi bili takvi. Pre┬╣la sam preko sumnjivog, impoviziranog mosta iznad pjene├Že bujice. S visine sam gledala turiste koji su drhturili od straha i ba┬╣ kad sam pomislila kako sam hrabra, sna┬żna i pametna zviznuo me kamen u glavu. Zuje├Žu glavu pokrila sam ┬╣akom, gomila me uko├Ęeno gledala, a meni je krv curila kroz prste. Dotr├Ęao je Rambo upomo├Ž i stavio jo┬╣, za svaki slu├Ęaj, i svoju prljavu ┬╣aku na ranu. Ranko je sa├Ęuvao prisebnost. «Mala rana, puno krvi» - ocijenio je stru├Ęno. Stavili su neku gazu na bezazlenu ranicu i preko nje mre┬żu. Ranko je izjavio da mi ba┬╣ dobro stoji.

Na kraju pje┬╣a├Ęenja stigli smo u Pokharu, gradi├Ž nastao na obali velikog jezera i razgledali mjesto. Bili smo zate├Ęena sno┬╣ljivo┬╣├Žu stanovnika prema ┬żivotinjama, jer kad bi se dvori┬╣tem pro┬╣etao mali glodavac svi su do┬╣li gledati i smijali se kao djeca. Nisu znali da je glodavac ┬╣tetnik.
U jedan restoran sa niskim stropom, na primjer, naselili su se lastavice. Savile su gnijezda pod stropnim gredama, slobodno ulijetala i izlijetale kroz vrata i prozore, donosile potomcima hranu, cvrkutale i kenjkale. Vlasnica je stavila karton├Ęi├Že pod gnijezda, ali ptice su nemirne i imaju brzu probavu… Neki su bijelci prigovarali, no vlasnica im je odmah dala do znanja da ├Že radije ostati bez gostiju nego otjerati pti├Ęice.

Nabasali smo i na muzej, te dobili informaciju o projektu za za┬╣titu prirode ├Ęitavog podru├Ęja Annapurne: zbog ┬╣teta koje prirodi i ljudima nanosi masovni turizam. Na kraju edukacijsko-informativnog letka pisalo je:

Nepal is here to change you, not for you to change Nepal.

├łesto smo, ├Ęak i ┬żestoko, raspravljali o tome treba li Nepal ostati takav kakav jest ili bi se ┬żivot i tamo morao osuvremeniti… kao da smo na to mogli utjecati, a i mi┬╣ljenja su nam bila podijeljena.  

Foto galerija: http://picasaweb.google.com/aozeljeznicar/AnnapurnaTrekking




created by: marko @ 2006-12-07 12:15:40 / updated by: marko @ 2007-01-05 12:20:56