Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Marko MartinoviŠ
smjer: ╚a je od Draga, VII, 120m, Paklenica
foto: Marko Duk╣i, 01/2005

UŔitaj iduŠu fotografiju ...
AO HPD «eljezniŔar
Povijest odsjeka
AlpinistiŔka ╣kola
AlpinistiŔki i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjiżnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Penjanje u suhoj stijeni

Penjanje u snijegu i ledu

Ekspedicije

Visokogorstvo

Novosti
Linkovi

Novosti
Grossglockner via St├╝dlgrat 29.04.2018 - izvje┬╣taj
Izvje┬╣taj o pohodu - ekspediciji 2017. u podru├Ęje Monte Rose
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj s Kleka
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj iz Paklenice
Ljetna Alpinisti├Ęka ┬ękola (LJA┬ę) - Izlet Oki├Ž i Ravna Gora

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Su╣tina penjaŔkog iskustva jest u dono╣enju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. vi╣e


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omoguŠuje jednostavan naŔin za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se svi­aju. vi╣e


Kontakt

AO HPD «eljezniŔar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Ararat, 2006.

Evo, napokon, izvje┬╣taja o usponu na Ararat. Ta je pripovijest ovdje prvenstveno zato da bi moja iskustva mogla biti od pomo├Ži budu├Žim putnicima u taj kutak svijeta. Naime, ve├Ž su mnogi na┬╣e gore listovi i plodovi bili ondje, no rijetko je tko od njih o tome ostavio pisani trag. Zato od tih pohoda i nema neke velike koristi, bar ne za one koji se spremaju na istu avanturicu.

Dakle, do moje pute┬╣estvije do┬╣lo je na poziv Turskog planinarskog saveza, koji je na Araratu organizirao dernek povodom 125-godi┬╣njice Ataturkovog ro├░enja i jo┬╣ pride po┬żelio da tom had┬żiluku prisustvuju i predstavnici brojnih, srodnih, nacionalnih organizacija. E, pa tako je na nekom tajnom vije├Žanju Komisije za alpinizam odlu├Ęeno da predstavljam boje HPS-a, skupa s na┬╣im Djukom i Leptirom iz "Velebita". Njih su dvojica, s jo┬╣ trojicom svojih hajvana, na odredi┬╣te stigli malo zaobilazno - preko ju┬żne Turske i Irana, gdje su se popeli na nekoliko ├Ęetiritisu├Žnjaka i Demavend (5670 m). Ja sam, pak, letio dokle se letjeti dalo (tj. do stanovitog Erzuruma) i onda se jo┬╣ nekih 5 sati truckao autobusom po pra┬╣njavim cestama isto├Ęne Turske. U mjesto iz kojeg kre├Že uspon, Dogubayazit, dospio sam nave├Ęer 25. kolovoza (bio je to petak). Za idu├Ži je dan, po originalnom planu, ve├Ž bio zakazan nekakav program. Zato sam odmah po (ranom) bu├░enju po├Ęeo tra┬żiti gdje bi se to had┬żije iz Turskog saveza mogle kriti, budu├Ži da na njihovom pozivu nije bilo nazna├Ęeno kamo to├Ęno treba do├Ži. No, niti jedno dva obilaska cijelog gradi├Ža nisu rije┬╣ila taj misterij. Nitko od mje┬╣tana nije o tome imao ni najmanjeg pojma. Pomoglo mi je tek slanje sms-poruka Ivici Jozingu koji je istom takvom doga├░aju prisustvovao godinu dana ranije (a da je napisao kakav ├Ęlan├Ęi├Ž, hranjenje mobilnih operatera mo┬żda i ne bi bilo nu┬żno). Ipak, olak┬╣anje ┬╣to sam kona├Ęno na┬╣ao organizatore (bili su u hotelu Isfahan) trajalo je kratko. Ubrzo sam, naime, saznao da su cijeli doga├░aj, ne obavijestiv┬╣i ama ba┬╣ nikog, najednom odlu├Ęili pomaknuti za dva dana kasnije. To je bio velik problem i meni i jo┬╣ nekim strancima jer nam je zbog toga trebalo promijeniti avionske karte, i za to Turkish Airlinesu platiti solidan hara├Ę (oko 50 eura). A Bugare je, uz spomenuto, ├Ęekalo i dodatno iznena├░enje zato ┬╣to jednog ├Ęlana njihove grupe nisu htjeli pustiti ni da prismrdi na Ararat budu├Ži je armenskog porijekla (da budemo egzaktni, ├Ęovjek se zove Sarkis Karagyozyan). Ni┬╣ta, slavenska su se bra├Ža jednostavno pokupila i oti┬╣la u neka druga brda. A mi preostali zapo├Ęeli smo dvodnevno natezanje s gospodom turskim funkcionarima oko svega i sva├Ęeg. Do glavnog i odgovornog spahije nije se ni moglo do├Ži (a ba┬╣ je cakano izgledao u svilenom odijelu u kojem se vazda ┬╣pancirao) jer je na svaki poku┬╣aj prila┬żenja samo odmahivao rukom i pokazivao na svoje janji├Ęare i eunuhe kojima smo se imali obratiti. A oni su se, pak, neprekidno izgovarali da za stvari koje su nas zanimale trebaju prvo pitati njega. Birokrati su birokrati, makar bili i planinarski! Eh, vi┬╣e se ne sje├Žam detalja svih tih pregovora ali znam da sam jedno pet-┬╣est puta odustajao od uspona i opet se potom za njega odlu├Ęivao. ├łinjenicu da sam kona├Ęno oti┬╣ao na Ararat trebam prvenstveno zahvaliti Leptiru i njegovim prepredenim kombinacijama, ali i simpati├Ęnom vo├░i uspona Hasanu (ljubitelju votke i ┬żena) koji je uspio izboriti ne┬╣to mek┬╣i stav organizatora prema mom slu├Ęaju (tra┬żio sam raniji povratak s planine).


Ukratko, ta je po├Ęetna faza trajala dobra dva dana. Od spomenutog sam pregovaranja i spletkarenja uspio ohanuti tek u dva kra├Ža navrata - koja sam posvetio posjeti saraju Ishak Pashe, zanimljivoj tvr├░avici na obli┬żnjem brdu i jednoj od ve├Žih turskih atrakcija (bar ako je vjerovati Lonely Planetu). Tamo sam prvi puta vidio mla├░e kurdske ┬żene, kako se s momcima veru po okolnom stijenju, te ro┬╣tiljaju i pijuckaju svakojake (├Ęarobne i konfekcijske) napitke. Naime, u ve├Žinom Kurdima naseljenom Dogubayazitu mogu├Že je vidjeti samo mu┬╣karce svih dobi i tek pokoju, skroz zakukuljenu, stariju babu ili mo┬żda soldatu┬╣u. A kad sam se ve├Ž dotaknuo vojske, onda mogu re├Ži da je ona na istoku Turske jako, jako vidljiva: otprilike svakih 100 km ta uniformirana dru┬żba potpuno blokira glavnu cestu i provjerava sve ┬żivo i mrtvo ┬╣to njome prolazi. Iako se stranac tretira kao sveta krava, to iskustvo i nije skroz ugodno budu├Ži da kontrolu prate budne o├Ęi vojnika koji u mitraljeskim gnijezdima ne spu┬╣taju prst s obara├Ęa te┬╣kih strojnica. U samom Dogubayazitu navodno ima oko 15 000 vojnika - smje┬╣tenih u debelo utvr├░ene vojarne, opasane bodljikavom ┬żicom i bunkerima, te ispisane golemim, domoljubnim parolama - dok je broj ostalih du┬╣a oko 35 000. A u no├Žne ophodnje ide se ne d┬żipovima ili ne├Ęim sli├Ęnim ve├Ž oklopnim transporterima s rotirkama. No, ostavimo sad ove militaristi├Ęke momente po strani i vratimo se onom ┬╣to nas ovdje najvi┬╣e zanima, tj. Araratu. Ishak Pasa saraj

Pravi je uspon zapo├Ęeo tek u ponedjeljak, 28. kolovoza, i to ispred "glavnog ┬╣taba", odnosno hotela Isfahan, ukrcavanjem svih i svega u neke prastare kamion├Ęine. Ali ovi nas i nisu ba┬╣ jako daleko dovezli: tek do ┬żandarmerijske kasarne na ulazu u grad, gdje su nas zadr┬żali dobrih nekoliko sati. A sunce je vra┬╣ki pr┬żilo, kao ┬╣to to tamo i ina├Ęe ├Ęini u to doba godine. Olak┬╣avaju├Ži moment bio je tek taj da su nas nakon nekog vremena pustili u vojnu kantinu, u kojoj smo se mogli okrijepiti jeftinim pi├Žem. Razlog svog tog ├Ęekanja bio jest da su se prepali da ├Že neki zli Kurdi poku┬╣ati osujetiti pohod na┬╣e dru┬żbe koji je, kako sam ve├Ž spomenuo, bio posve├Žen veli├Ęanju Kemal Pa┬╣inog lika i djela. ├łak je, navodno, ba┬╣ tog dana tik iznad prvog logora eksplodirala neka bomba koja je pokrenula kamenu lavinu i o┬╣tetila par ┬╣atora jedne makedonske grupe koja se ondje zatekla. Tako je malo falilo da cijeli uspon bude prekinut. Sre├Žom, to se ipak nije desilo. Kamioni su nakon par sahata ipak krenuli i dovezli nas do 2100 m, gdje smo se iskrcali i ve├Žinu opreme natovarili na konje, mule i ostale nesretne ├Ęetverono┬╣ce. Jedino su se neki ┬╣krti dvono┬╣ci oslonili isklju├Ęivo na svoja le├░a, no to ih je kasnije i ko┬╣talo jer su se previ┬╣e iscrpili no┬╣enjem ne samo opreme nego i ve├Žih koli├Ęina vode, koju se (u pitkoj formi) na tom brdu mo┬że na├Ži prvenstveno u bocama donesenim iz doline. Iskrcavanje iz vozila na 2100 m.

Prvi logor na 3200 m dosegli smo brzo, za neka tri sata laganog hoda po velikoj, velikoj pra┬╣ini. Najzanimljiviji detalj te etape bio jest da su nas podijelili u grupe od 15-tak ljudi i svakoj od njih dodijelili vodi├Ęa. A ti su nas delije neprestano poku┬╣avali natjerati da hodamo u koloni po jedan, da ne pretje├Ęemo druge i sl. Ako to nisi po┬╣tovao, ├Ęuo se vodi├Ęev glas: «Please Mister, in the line. We're all together.» Me├░utim, Djuk i ja smo na┬╣em hand┬żarliji uspjeli nekako zbrisati i opustiti se hodaju├Ži svojim tempom. A o kasnijoj, logora┬╣koj fazi nema se mnogo ┬╣to uzbudljivog re├Ži: postavi┬╣ ├Ęador, kuha┬╣, mezi┬╣ i ├Ęeka┬╣ da se smra├Ęi ne bi li kako ubio oko. Jer nije, avaj, na vidiku bilo ├Ęak ni nekih hanuma za a┬╣ikovanje. Vala ├Že bit' da su ljepojke ┬╣to su nekad divanile po raznim haremima sad pobjegle ┬╣to dalje od Turske. Ujutro opet spremanje i tovarenje opreme na jadne mule. No, sad je ve├Ž bila va┬żna taktika uspona. Naime, drugi logor (na 4200 m) oskudijeva pristojnim prostorom za ┬╣atore, pa gore valja sti├Ži br┬że od ostalih konkurenata - kojih na takvom pohodu ne fali (nas je gore i┬╣lo oko 160 kr┬╣tenih i nekr┬╣tenih du┬╣a). Tog se posla latio Leptir koji je krenuo prije svih i za neka 2 sata osvojio veoma finu poziciju. Djuk i ja smo za to vrijeme glumili dobre sudionike pohoda i vukli se pra┬╣inom skupa s ostalima. Za neka tri sata i mi smo dospjeli na te ├Ęetiri tisu├Že i ├Ževap metara, gdje smo se pr┬żili na jakom suncu i ispijali sve ┬╣to se moglo. A Leptir je u me├░uvremenu ve├Ž bio odjurio na vrh i dohvatio ga u idu├Ža dva i kusur sata. I opet dosadan i dug dan: ├Ęeka┬╣ da pro├░e vrijeme, pa da ode┬╣ spavati. Tek sam tu i tamo napravio koju fotku, da se na├░e, te se popeo jo┬╣ 200 metara prema vrhu radi aklimatizacije.


Prvi logor na 3200 mAli dobra vijest za mene bila jest da Turci tog dana, iznenada i ni├Ęim izazvani, odlu├Ęi┬╣e skratiti uspon i obaviti ga u tri dana, ┬╣to je zna├Ęilo da mogu sti├Ži na avion i bez izvo├░enja bijega od njih - koji smo bili isplanirali jo┬╣ u dolini. Vr┬╣ni uspon zapo├Ęeo je iza pono├Ži (dakle, u srijedu, 30. kolovoza). Djuk i ja krenuli smo sat-dva kasnije od ostale raje, uzdaju├Ži se u svoju bolju fizi├Ęku i (valjda) stru├Ęnu spremu. On je na takvo mi┬╣ljenje o sebi svakako imao pravo, no ja ba┬╣ i nisam. Ubrzo sam po├Ęeo gubiti dah i zaostajati za njim. Uhvatila me visina: glavobolja, mu├Ęnina i poja├Ęano udaranje srca. Ipak, unato├Ę toga uspio sam presti├Ži par desetaka na┬╣ih jataka iz glavne grupe. Ali bilo mi je dosta te┬╣ko. Nekoliko sam puta pomi┬╣ljao na povratak, pogotovo kad mi je postalo i hladnjikavo. Ni┬╣ta, umotao sam se u sve svoje kaftan├Ęi├Že i nastavio. Za nekih 5 sati stigao sam na vrh (Djuk me po svom povratku s vrha zatekao na po├Ęetku ledenjaka, fotografirao i brzo odjurio dolje), stalno zastajkuju├Ži poput kakvog starkelje. Gore sam razvio na┬╣ barjak, opalio par fotki, izgrlio se s Makedoncima (o Makedonkama da i ne govorim) i brzo krenuo na dolje, da ┬╣to prije do├░em do normalnog daha. Za manje od dva sata stigao sam u drugi logor, malo odle┬żao, pokupio sve stvari i nastavio na ni┬że. Ohanuo sam i kod prvog logora, malo se prepav┬╣i vojnika koji su pod punom ratnom spremom le┬żali u rovovima oko njega. A zatim sam se zaputio do ceste na kojoj sam jo┬╣ par sati ├Ęekao kamione i ostatak grupe s ljubaznim Azerbej├░ancima. Ma, nije mi to bilo te┬╣ko. Glavno je bilo da sam bio siguran da ├Žu na vrijeme dospjeti na avion i u Istanbul. Kolona na usponu prema drugom logoru, na oko 4000 m

Sve skupa, uklju├Ęuju├Ži i ├Ęetiri dana u Istanbulu, opisano hodo├Ęa┬╣├Že ko┬╣talo me nekih 700 Eura (a trajalo je 11 dana). Preporu├Ęujem i drugima da se odlu├Ęe na taj uspon, ali moraju imati puno strpljenja s turskim organizatorom. Alternativa, koja vam dopu┬╣ta vi┬╣e slobode i samostalnog odlu├Ęivanja, jest da se obratite nekoj od lokalnih agencija i s njom se uputite na vrh, ali to zadovoljstvo u prosjeku ko┬╣ta oko 450 ili 500 ameri├Ękih dolara po osobi. I tada Ararat vi┬╣e nije najjeftiniji pettisu├Žnjak koji mo┬żete dosegnuti iz na┬╣ih krajeva. Selam!

Neven P.




created by: neven @ 2007-01-08 19:26:01 / updated by: marko @ 2007-01-12 21:24:03