Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: neznani Slovenac
smjer: Desni slap, WI3+, Prisojnik
foto: Marko Duk╣i, 01/2005

UŔitaj iduŠu fotografiju ...
AO HPD «eljezniŔar
Povijest odsjeka
AlpinistiŔka ╣kola
AlpinistiŔki i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjiżnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Penjanje u suhoj stijeni

Penjanje u snijegu i ledu

Ekspedicije

Visokogorstvo

Novosti
Linkovi

Novosti
Grossglockner via St├╝dlgrat 29.04.2018 - izvje┬╣taj
Izvje┬╣taj o pohodu - ekspediciji 2017. u podru├Ęje Monte Rose
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj s Kleka
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj iz Paklenice
Ljetna Alpinisti├Ęka ┬ękola (LJA┬ę) - Izlet Oki├Ž i Ravna Gora

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Su╣tina penjaŔkog iskustva jest u dono╣enju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. vi╣e


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omoguŠuje jednostavan naŔin za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se svi­aju. vi╣e


Kontakt

AO HPD «eljezniŔar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Triglav, 1949: 1. dio.

Dragutin Kiva├Ę

Utisci sa jednog zimskog uspona

 

Uspon izvr┬╣ili od 23-28.01.1949. g.

├Ęlanovi AO PD «Zagreb»

D. Bela├Ęi├Ž, A. Rak i D. Kiva├Ę 

Pregledavaju├Ži svoj planinarski dnevnik, zadr┬żao sam se kod stranica na kojima je zabilje┬żen jedan od mojih najdra┬żih, ali i najnapornijih uspona. Uspon, koji je medu planinarima, pa ├Ęak i u naju┬żem krugu alpinista, sasvim slabo poznat i neto├Ęno prikazan. Budu├Ži da ga od nas jo┬╣ nitko nije opisao u na┬╣em stru├Ęnom listu Na┬╣e planine osje├Žam potrebu, kao i du┬żnost, da to u├Ęinim sada.

Pro┬╣lo je punih pet godina, ali ja se toga jo┬╣ ┬żivo sje├Žam. To je, naime, prvi zimski uspon na┬╣e grupe na taj dominantni vrh. Ba┬╣ taj uspon zahtijevao je ogromno zalaganje, kao i drugarstvo, pa je i to razlog, da su mi utisci ostali u ┬żivom sje├Žanju.

Bili smo jo┬╣ dosta poletni da se odlu├Ęimo na uspon u to doba godine po zapadnom grebenu triglavske stijene zvanom «Bambergov put». Dobro opremljeni, s rezervnom zimskom odje├Žom, kao i tehni├Ękim priborom, opra┬╣tali smo se s grupom na┬╣ih drugova koji su do┬╣li na kolodvor da nam za┬żele dobar uspjeh. U vlaku smo se vozili s na┬╣im drugovima koji su se uputili u Kranjsku Goru na ┬ępik. Kada su vidjeli na┬╣e velike naprtnja├Ęe nasmijali su se i uvjeravali nas da ne ├Žemo ovakvi stici ni do Alja┬żevog doma.

U no├Ži oko 2 sata, gaze├Ži po dubokom snijegu do┬╣li smo do Alja┬żevog doma koji je bio zatvoren, pa smo tako bili prisiljeni da potra┬żimo staru karaulu. Ta karaula, sa ┬╣irom otvorenim vratima i puna snijega, poslu┬żila nam je kao skloni┬╣te. U na┬╣oj porciji pod petrolejskim kuhalom klju├Ęala je voda od rastopljenog snijega, za prire├░ivanje ├Ęaja, dok smo pod slabim svijetlom baterija vr┬╣ili posljednje pripreme za uspon.

Dosta je vremena trebalo dok smo bili spremni za polazak. Nisam se mogao oteti smijehu vide├Ži Drageca onako opremljenog! Izgledao mi je kao ├Ęovjek koji se sprema na Himalaju. Na njemu dvostruka vjetrovka s kukuljicom na glavi, dvostruke rukavice, jedne hla├Ęe obi├Ęne, druge od balonske svile, podstavljene s vatelinom. Cipele omotane s komadima flanela, da se za┬╣tite noge od hladno├Že; zatim je stavio dereze, a na njih snje┬żne kolute (krplje), prebacio preko sebe veliku naprtnja├Ęu, te kao posljednje uzeo u ruku cepin. U onom polumraku izgledao je kao da dolazi iz drugog svijeta. No, nismo niti nas dvojica izgledali druga├Ęije. Bili smo sli├Ęni kao jaje jajetu.

i u smrti alpinist: Kiva├Ęev grob na Mirogoju

Ranim jutrom po┬╣li smo na┬╣im krpljama po dubokom snijegu prema sedlu Luknji, kamo smo stigli oko 9 sati. Okrijepili smo se malo ├Ęokoladom i ┬╣e├Žerom i uputili se prema ulazu, ali samom se ulazu nismo mogli pribli┬żiti zbog golemih, do 5m visokih, naslaga snijega. Morali smo ga zaobi├Ži po desnom pobo├Ęju, traverziraju├Ži nekih 60m, a nakon toga strmo nekih 50% nagiba na sam greben koji je bio pokriven naslagom leda, a mjestimice snijegom pr┬╣i├Žem.

Prepenjav┬╣i prvu visinu, kojih 80m, uvidjeli smo, da je teren daleko te┬żi nego ┬╣to smo predmnijevali, jer, iako smo ra├Ęunali da ├Žemo imati dva bivaka, sada smo spoznali da ├Že ih biti vi┬╣e jer je svaki korak tra┬żio borbu za daljnji metar napredovanja. Mo┬żda bi bilo najpravilnije da smo se tada vratili, ali budu├Ži da smo bili jo┬╣ dosta svje┬żi i puni volje, a dan je bio vedar i sun├Ęan, nismo to u├Ęinili.

Napredovanje je bilo te┬╣ko. Pa┬żljivo se osiguravaju├Ži, prispjeli smo do pojedinih klinova, koji su se jedva vidjeli iz snijega. Sva trojica smo imali te┬╣ke naprtnja├Ęe koje su nas ne samo povla├Ęile natrag, ve├Ž su nam i mnogo smetale kod penjanja.

Poku┬╣ali smo ih me├░usobno po u┬żetu povla├Ęiti gore, ali nakon 50m ustanovili smo da takvo penjanje iziskuje strahovito mnogo vremena, pa smo to odbacili. Duboko u no├Ž na┬╣li smo jarugu punu snijega, koju smo pro┬╣irili cepinima i ovdje napravili bivak - na┬╣ prvi bivak - a zapravo druga neprospavana no├Ž, jer nismo od Zagreba ni┬╣ta spavali. Po┬╣to smo se osigurali klinovima i u┬żetima, prona┬╣li smo malenu policu, jedva 20 cm duga├Ęku. Ovdje sam polo┬żio na┬╣e kuhalo koje je zbog vjetra jedva gorjelo, te smo priredili ├Ęaj. Moji drugovi nisu mogli u├Ži u svoje vre├Že za spavanje, jer su se smrzle gurtne od dereza. Naime, gurtne bi se morale rasje├Ži da se mogu skinuti dereze ali, na ┬żalost, rezervne dijelove gurtni nismo imali, i zato smo podmetnuli pod sebe jednu vre├Žu za spavanje, dok smo drugu rasporili i pokrili se njome preko glave. Stisnuli smo se ├Ęvrsto jedan uz drugoga i u tihom prepri├Ęavanju ├Ęekali jutro. I zvijezde su sjale nekako sjajnije nego ┬╣to se to ├Ęini u dolini, a ispod na┬╣ih nogu zjapio je dubok ponor. Taj bivak i nije bio tako lo┬╣, nije nam bilo ni suvi┬╣e hladno.

Kako kasno svi├Že! Tek u 6 sati postaje vidljivo. Odmah nakon svitanja po┬╣li smo naprijed. Veliki nanosi snijega kao prirodna zapreka, do 3m visoki a po 30m duga├Ęki, isprije├Ęili se ispred nas i ote┬żavali nam br┬że napredovanje. Znali smo utro┬╣iti po nekoliko sati samo da pro├░emo jedan, a tih je zapuha bilo na desetke. Tako, neprekidno penju├Ži i tra┬że├Ži upori┬╣ta uz pa┬żljivo osiguravanje, dive├Ži se usput ogromnom prostranstvu i zale├░enim stijenama, ┬╣to nam ba┬╣ ovaj uspon omogu├Žava (Bambergov put va┬żi medu planinarima kao najljep┬╣i ljetni uspon na Triglav), do┬╣ao je i drugi bivak. Ovog puta napravili smo ga na izlazu Jugove grape koja je bila puna snijega. Drago je prona┬╣ao rupu u snijegu koju smo marljivo pro┬╣irili, i napraviv┬╣i neke vrsti eskimsku ku├Ęicu uvukli smo se u nju. Opet smo zapalili kuhalo, ┬żeljno o├Ęekuju├Ži vru├Ži ├Ęaj. Bili smo gladni kao vukovi i dobro smo se najeli. Da prikratimo vrijeme prepri├Ęavali smo doga├░aje s ranijih uspona. U me├░uvremenu smo primijetili da se, ne┬╣to od na┬╣eg kuhala, a ne┬╣to i od isparivanja na┬╣ih tijela, bivak po├Ęeo topiti. Snijeg je po├Ęeo kapati po nama, te su za├Ęas bile mokre na┬╣e vre├Že za spavanje, a na na┬╣u veliku ┬żalost i na┬╣a rezervna baterija i kutija ┬╣ibica tako├░er. Zbog uskog prostora nismo si mogli mnogo pomo├Ži. Jutro nas je iznenadilo sna┬żnim hladnim vjetrom. Jedva smo bili u stanju srediti naprtnja├Ęe, a vre├Že za spavanje, onako vla┬żne, u ├Ęasu su se sledile, te smo ih tako uko├Ęene te┬╣ko uspjeli pri├Ęvrstiti. Na┬╣e vjetrovke nisu bile ni┬╣ta ugodnije, bili smo u njima kao u ledenom oklopu.

U prvo svitanje dana uputili smo se naprijed. Sada smo osje├Žali umor jer neprospavane no├Ži ostavljaju posljedice. Dan je bio tmuran s niskom maglom. Ponekad smo se u navezima mijenjali, a kada je to dozvoljavao teren, hodali smo usporedno ┬żele├Ži na taj na├Ęin br┬że napredovati. Teren se po kvaliteti nije bitno promijenio. Lagani pr┬╣i├Ž zadavao nam je najvi┬╣e pote┬╣ko├Ža. Budu├Ži da nije bio dovoljno vezan uz stijenu, neprekidno nam se sklizalo pod nogama. To je iziskivalo krajnji oprez, a cepini su vrlo malo hvatali jer nisu imali dovoljno snje┬żne podloge, tako da su i mnoga osiguravanja bila iluzorna. Borba za svaki korak! Mogli smo dodu┬╣e koristiti pojedine ve├Že partije i traverzirati ih, te tako za┬╣tedjeti mnogo snage i vremena, ali nekako su nas privla├Ęili grebeni. Sada smo prije├Ęili da bi se domogli jednog kuloara duga├Ękog nekih 60m, u kojem je bio snijeg odli├Ęne kvalitete, pa su dereze dobro hvatale, a nakon toga opet na greben. U┬╣li smo u okomiti kamin, koji je bio prekriven ledenom korom, i ├Ęim bi stupili derezama na stijenu, led se lomio pod na┬╣om te┬żinom. Izlaz iz tog kamina preprije├Ęila nam je zale├░ena streha Trebalo je strehu probiti da se domognemo vrha Plemenica. Uprli smo zadnje snage da nam taj, prema na┬╣em uvjerenju najte┬żi dio terena, pro├░e ┬╣to br┬że. Bio sam tada zadnji u navezu osiguravaju├Ži moje drugove, koji su kamin pro┬╣li. Kada sam stupio nogom u kamin, opazio sam da su i zadnji ostaci upori┬╣ta slomljeni i, negdje u polovini kamina, nestalo mi je tlo pod nogama. Moji drugovi, koji su bili na dobrom osiguravali┬╣tu, uspjeli su me zadr┬żati. Krajnjim naporom volje pro┬╣ao sam ostatak kamina. No, dogodila nam se ipak nezgoda. Ja sam imao u velikom d┬żepu svoje naprtnja├Ęe kutiju d┬żema, keksa, rezervnu bateriju i jo┬╣ neke sitnice, i kod onog trzaja stijena mi je razderala d┬żep, pa se sve otkotrljalo niz stijenu. Na platou Plemenica, kojeg smo jo┬╣ od ljetnog uspona dobro poznavali, zahvatio nas je ledeni vjetar koji je ovdje udarao takvom snagom da smo se jedva dr┬żali na nogama, a od udaraca sitnih ledenih iglica morali smo se za┬╣ti├Živati tako da smo prislanjali lice na stijenu. Rukavice su se pri samom dodiru lijepile na stijenu i ostajale u samim krpama. Silaz sa Plemenica za koji smo jo┬╣ u Zagrebu predmnijevali da ├Že nam zadavati pote┬╣ko├Ža, na na┬╣e iznena├░enje, lako├Žom smo svladali. U povoljnom zakloni┬╣tu napravili smo kratak odmor i iskoristili to vrijeme za jelo. Nakon odmora nastavili smo se uspinjati sada ve├Ž po dubljem snijegu. Vjetar je ovdje najednom popustio, a kroz maglu probilo se ve├Ęernje sunce, bacaju├Ži duge sjene na zale├░ene grebene s kojih su se odbijale dugine boje.

Nikada jo┬╣ nisam vidio tako divan prizor. S bridova grebena odra┬żavala se ┬żarkocrvena boja, odbijaju├Ži se dalje u svjetliju, i dalje u jo┬╣ svjetliju boju, tako da su se vidjela zapravo tri o┬╣tra brida grebena, svaki u drugoj nijansi boja, dok se na snijegu odra┬żavala potpuno tamnoljubi├Ęastom bojom. U daljini, kao u za├Ęaranom svijetu, vidjeli su se obrisi Visokih Tura. Osje├Žam da nisam ni┬╣ta rekao, jer za taj do┬żivljaj nemam dovoljno rije├Ęi.

Sve nas je to toliko odu┬╣evilo da je usprkos hladno├Ži i umoru nekako spontano odjeknula pjesma s kojom smo produ┬żili prema skloni┬╣tu pod Triglavom (biv┬╣a talijanska karaula). Nailazili smo jo┬╣ uvijek na te┬╣ke zapreke koje smo morali prelaziti, ali moji su drugovi takvim sna┬żnim tempom zagrabili, kao da su dobili krila. Razumljivo je to - ku├Ža je na vidiku! Ku├Ža s kamenim zidovima, pravo skloni┬╣te gdje ├Že se mo├Ži nalo┬żiti vatra, gdje ├Že se mo├Ži na┬╣a tijela ugrijati i opru┬żiti se u svoj svojoj du┬żini. Eto, to ih je gonilo! Nekih 50m prije ku├Že mene je uhvatila lagana kriza, noge su mi postale te┬╣ke kao da su od olova. Zamolio sam druga Ton├Ęeka da uspori tempo, te smo laganim korakom pred samu no├Ž stigli u ku├Žu. Drago nas je ├Ęekao kod ulaza. Ku├Ža je bila golema, prazna, hladna i sve u njoj porazbacano. Prona┬╣li smo ipak manju prostoriju s drvenim le┬żajem i s ne┬╣to malo slame. Prva nam je bila briga da nalo┬żimo vatru. Imali smo samo jo┬╣ jednu ┬╣ibicu, s komadi├Žem kutije, koju sam bio spremio ispod same ko┬╣ulje, da se osu┬╣i. Ova ┬╣ibica zna├Ęi za nas u ovom ├Ęasu mnogo. Oni, koji to nisu do┬żivjeli jedva mogu to razumjeti. ┬ęibica za nas zna├Ęi vatru, a vatra ┬żivot. Uspjelo je! Vatra gori!

Na vrhu Triglava, ali ljeti

Drago, kao stari stru├Ęnjak, izbu┬╣io je klinovima neku kantu, dok sam ja s Ton├Ęekom od starih lopata pomo├Žu karabinera napravio tronog, na koji smo stavili na┬╣e novo kuhalo. Dimilo se tako stra┬╣no, da smo jedva vidjeli jedan drugoga. Ali to ni┬╣ta ne smeta! ├łaj - na┬╣ ┬żivotni eliksir - bio je gotov! Na┬╣ ga je organizam ┬żeljno do├Ęekao. Nakon toga svu smo hranu pometali na jednu hrpu i ne┬╣to od toga pojeli. Hrane je, na ┬żalost, uslijed one nezgode bilo vrlo malo. Ostavili smo jedno rebro ├Ęokolade, komad keksa, jednu smrznutu jabuku i pola glave smrznutog luka. Daleko premalo za na┬╣u trojku. Skupili smo se oko vatre, kao ljudi u staro doba, i ponovo pro┬żivljavali ├Ęasove ovog uspona. Uspjeli smo otopiti dereze i na┬╣u ostalu obu├Žu i odje├Žu stali smo su┬╣iti. Jedino Ton├Ęek nije skinuo svoje cipele! Ja sam mu ponudio iz moje rezerve suhe ├Ęarape, ali on je tvrdio da ne smije skinuti cipele jer ih onda vi┬╣e ne├Že modi obu├Ži. Vre├Že za spavanje nismo mogli upotrijebiti jer su od pro┬╣le no├Ži bile skroz smrznute i mokre. Najva┬żnije nam je bilo kakvo ├Že ujutro biti vrijeme. No├Ž je zvjezdana, a u ku├Ži gusti mrak. Pomalo su nam se o├Ęi zaklapale i nastupio je ├Ęas odmora. Dugo smo spavali, sunce je ve├Ž davno obasjalo dolinu, kad smo se probudili. Nastalo je u┬żurbano spremanje. Doru├Ęak je vi┬╣e nego mr┬╣av. Ostali smo gotovo bez hrane. Malo toplog ├Ęaja, bez ┬╣e├Žera. No, to nas ipak nije obeshrabrilo jer danas je pred nama posljednja etapa do cilja. Opet svu opremu na sebe. Hla├Ęe, cipele, dereze itd. Posto sam napravio nekoliko snimki, krenuli smo od ku├Že oko 9 sati, te se uputili preko Planja u smjeru ┬ękrbine. Pre┬╣li smo neku zale├░enu policu, te iza┬╣li na malo sedlo. Dan je bio prekrasan, sun├Ęan, a pogledi na daleke vrhove Dolomita bili su toliko lijepi da nisam mogao odoljeti ┬żelji, te sam opet napravio nekoliko snimaka. Sada smo trebali prije├Ęi vrlo strme plohe s kratkim ┬żlijebovima, koje smo sada ve├Ž u ste├Ęenoj kondiciji dosta brzo savladali. Kako smo se uspinjali sve vi┬╣e prema vrhu, nadolazila je gusta magla. Napokon smo na cilju. Bio je jedan sat poslije podne kada smo stupili na vrh Triglava. Srce nam je bilo puno sre├Že! Obuzima me neobi├Ęna radost, ┬╣to nas ni┬╣ta nije moglo sprije├Ęiti da izvr┬╣imo postavljeni zadatak. Oko nas je mrtva ti┬╣ina. Vrijeme nije, na ┬żalost, savr┬╣eno: magle se kovitlaju oko Triglava, zakriljuju├Ži sve okolne vrhove. Alja┬żev stolp je tri ├Ęetvrtine pod snijegom. Do upisne knjige nije se moglo do├Ži. Velika hladno├Ža spre├Ęava nas da se dulje zadr┬żavamo na vrhu, te se nakon obligatnog snimanja spu┬╣tamo prema sedlu.

Silazak je tako├░er imao svojih opasnosti i te┬╣ko├Ža. Greben je bio napuhan s obje strane, tako da je jedva ostalo mjesta za prolaz. Klinovi su uglavnom pod snijegom, samo se opa┬żaju ├Ęeli├Ęna uzeta sa ┬żeljeznim ┬╣ipkama. Zastali smo ├Ęasak neodlu├Ęni, na koju stranu da se spustimo. Jo┬╣ u Zagrebu odlu├Ęili smo da se s Triglava ne├Žemo spu┬╣tati po ljetnom putu, nego ├Žemo i├Ži direktno po stijeni, na gle├Ęer, jer smo smatrali, da je takav silaz kvalitetniji.

Na najni┬żoj to├Ęki sedla, izme├░u Malog i Velikog Triglava, Pa┬żljivo smo ogledali stijenu, i primijetili jedan snje┬żni jezik koji se produ┬żio ulijevo, i u laganom se padu spu┬╣tao na Triglavski ledenjak. Taj snje┬żni jezik odabrali smo za silaz. Na ┬żeljeznu ┬╣ipku pri├Ęvrstili smo u┬że, po kojem se Ton├Ęek spustio po strmom dijelu padine. Tada sam ja si┬╣ao i iskopao duboko upori┬╣te za osiguravanje i pozvao Drageca da si├░e. U jednom momentu, o┬╣tri zubi dereza zabili su se Dragecu izme├░u kamena, tako da nije mogao izvu├Ži nogu, a te┬żina tijela vukla ga je sve vi┬╣e i vi┬╣e prema padini. Uto za├Ęujem njegov povik: «Pazi, padam!» Bacio sam se na cepin, a njegovo tijelo po├Ęelo se kotrljati nekih 15m do nas i isto toliko od nas. Osjetio sam jak trzaj. U┬że je izdr┬żalo. Znao sam da je spa┬╣en. Brzo se ukopao u snijeg, a kada sam izvadio cepin, opazio sam da je pukao po polovini, tako da je ostao samo njegov gornji dio..Ovaj doga├░aj malo nas je izbacio iz ravnote┬że, ┬╣to je potpuno razumljivo. Sunce je padalo iza horizonta - pribli┬żavala se ├Ęetvrta no├Ž. Spustili smo se jo┬╣ 150m i tada nam se pri├Ęinilo da se na┬╣ snje┬żni jezik nalazi pred nama. Odmah smo krenuli udesno po padini, te po├Ęeli traverzirati. Ovdje je stijena opet bila zale├░ena.

Umorni smo, ali na┬╣i cepini rade bez prestanka, zubi dereza ┬╣kripe, a prsti se lijepe za dr┬żak cepina. Sumrak se spustio, zapalili smo baterije. Upozorih tada drugove: «Zar vam se ne ├Ęini, da veoma malo gubimo na visini?»

Na to smo po├Ęeli traverzirati po sistemu stepenica, i tako se spu┬╣tati. Ali najednom zapreka! Crna, odbojna stijena, ne da nam naprijed. Drago se po u┬żetu spustio, da izvidi teren. Vratio se s lo┬╣im vijestima. Ne mo┬żemo dalje! Razmi┬╣ljam, ┬╣to da radimo sada. Osam je sati nave├Ęer. Da se vratimo natrag do padine, pa da po sedlu poku┬╣amo ljetnim putem dalje. To je zbog mraka nemogu├Že. Dovoljno je da se samo malo poskliznemo, pa da se sva trojica sunovratimo. Ve├Ž 12 sati u na┬╣em tijelu nema trunka hrane. Jutros smo posljednje pojeli. Prvi put na na┬╣em usponu, mi smo se ozbiljno zabrinuli: Zar i ├Ęetvrti bivak! I to na visini od 2600 m? Od Kredarice nismo daleko, jedva 200m zra├Ęne linije. Dobro se nazire u mraku, pa ipak ...

Dom na Kredarici i Triglav u pozadini

Po├Ęeli smo kopati ├Ęetvrti bivak. Usjekli smo u snijegu i ledu policu 1 i pol m duga├Ęku, a 50cm ┬╣iroku, i opet po starom obi├Ęaju vre├Že pod nas, tijelo uz tijelo, druga vre├Ža preko glave i ├Ęekaj jutro.

Bilo je 10 sati kad smo se smjestili. No├Ž je vedra, ┬╣to je uvjetovalo strahovitu zimu. Razmi┬╣ljam o na┬╣ima kod ku├Že, koji su sigurno u velikoj brizi za nama, jer planirana dva bivaka odavno su iza nas. Nemo├Žni smo bili da ┬╣to promijenimo. Uhvatio nas je san. Svjesni smo da u tim okolnostima ne smijemo zaspati. Toliko toga smo ovih dana progurali, te se nadam da ├Že se sve dobro svr┬╣iti. Bojim se i pomisliti, ┬╣to bi bilo da do├░e nevrijeme ili da padne novi snijeg. Bili bismo odsje├Ęeni, a mogu├Že i izgubljeni.

Jutro je svanulo. Na┬╣a uko├Ęena tijela dobro smo ugrijali lupaju├Ži jedan drugoga, i uputili se prema stijeni. Sada po danu otkrili smo jedan kamin, duga├Ęak nekih 30m, koji nam je pru┬żao jedinu mogu├Žnost za silaz. Ledena kora vrlo je lomljiva, i tako silazimo centimetar po centimetar. Na kraju ┬żlijeba, nai┬╣li smo na veliki glatki prevjes, dug oko 4 metra. Sada se ve├Ž vrlo dobro vidi pod nama Triglavski gle├Ęer i Kredarica. Nalazimo se jo┬╣ u visini svega 60m do kraja stijene. Do┬╣av┬╣i do ruba prevjesa opet zapreka. Stijena je, naime, od ruba prevjesa udaljena 2 - 3 m. Odlu├Ęili smo se za najpovoljniju mogu├Žnost, tj. zabiti dva klina i po cijeloj duzini u┬żeta spustiti se na gle├Ęer, a u┬że ┬żrtvovati stijeni.

Spu┬╣tamo se preko prevjesa, a tada nam tijelo oslobo├░eno od stijene, slobodno visi u zraku, nji┬╣u├Ži se kao grana na vjetru. Me├░utim, sudbina kao da se po├Ęela igrati s nama. U┬że je prekratko, ne dosi┬że do gle├Ęera. Manjka ga jo┬╣ 5 - 6 m. Koristimo posljednju mogu├Žnost, tj. skakati na gle├Ęer. Uz strahovito kotrljanje uspjeli smo se cepinima zaustaviti nekih 60m ni┬że. Bilo je jedan sat popodne. Sva trojica smo neozlije├░eni stajali na Triglavskom ledenjaku. Bacili smo pogled na stijenu i ustanovili da je upravo jezovita. Ne znam da li se itko ovuda spu┬╣tao. A sada po┬żurismo prema Stani├Ęevoj ku├Ži, u uvjerenju da je zimska soba otvorena (tako smo bili u Zagrebu obavije┬╣teni), a u du┬╣i nadali smo se tako├░er, da ├Žemo prona├Ži koju koru kruha.

Ovdje je snijeg dosta dubok, pa namje┬╣tamo na┬╣e snje┬żne kolute. Za dobrih 2 sata stigli smo pred ku├Žu. Pregledavaju├Ži je, nailazimo na otvorene drvene kapke na prozorima. Obilazimo oko nje kao gladni vukovi, ali svuda ┬żeljezne re┬╣etke, na zimskoj sobi tako├░er. Bili smo o├Ęajni. Mogli smo se dodu┬╣e poslu┬żiti cepinima i razbiti re┬╣etke, ali kao disciplinirani alpinisti nismo to htjeli u├Ęiniti Postojala je, naime, jo┬╣ uvijek nada da ├Žemo se makar po mraku do├Ęepati Mojstrane. Nastoje├Ži da u├░emo u ku├Žu, izgubili smo jedan dragocjeni sat. Odlu├Ęili smo se spustiti kroz Kot (tako├░er u Zagrebu planirani silaz). Koristimo svaku strminu, te sjedamo na naprtnja├Ęe i brzo se spu┬╣tamo. U toj vo┬żnji ve├Ž u sumraku, na┬╣li smo se pred kamenim skokovima. Manje smo skokove obilazili, ali kad smo do┬╣li do tzv. Debelog kamena, skok, odnosno stijena visoka 30m zaprije├Ęila nam je silaz. Obilazimo je baterijama s obje strane, ali svuda provalija. Te┬╣ko nam je. Mjesto hrane grickamo komadi├Že leda, barem toga imamo u izobilju.

Svjestan sam, potpuno, da pod tim okolnostima ne smijemo dalje, tim vi┬╣e ┬╣to ni jedan od nas trojice ne pozna ovaj teren po zimi. Tvrdio sam da bi dalje tra┬żenje silaza zna├Ęilo rasipanje posljednjeg ostatka snage koju moramo ljubomorno ├Ęuvati, da ne do├░e do potpune iscrpljenosti, jer onda - posljedice su poznate. Ali moji drugovi nisu se dali urazumiti. ┬«eljeli su pod svaku cijenu dolje u Mojstranu. Ja sam ih shva├Žao. Potrebno je skupiti svu hrabrost da se odlu├Ęi provesti jo┬╣ jednu no├Ž pod vedrim nebom. Kako su ostali kod svoje odluke, ja sam ih oslobodio obaveze prema sebi, dogovoriv┬╣i se s njima, ako ne stignem do podne u Mojstranu, zna├Ęi ne┬╣to mi se dogodilo, neka onda po┬╣alju nekoga pred mene. Predlo┬żio sam im da ostave neke stvari, koje im smetaju kod silaza, a ja ├Žu ujutro sve ponijeti dolje. Tada su ostavili vre├Že za spavanje. Brzo su nestali u mraku. Oko mene je jeziva ti┬╣ina, ni od kuda glasa ┬żivota. Od nasje├Ęene klekovine na├Ęinio sam le┬żaj. Samo├Ža me nije smetala jer sam se u planini ve├Ž na to priu├Ęio.

Ujutro sam ├Ęuo glasan povik, sasvim iz doline. Prepoznao sam glasove svojih drugova. Otkuda oni ovdje - zar se ve├Ž vra├Žaju iz Mojstrane? ├łekao sam tako jedan sat, drugi sat i ni┬╣ta. Tada sam se po├Ęeo spremati. Pokupiv┬╣i sve stvari, imao sam veliku naprtnja├Ęu, i tako pod tim teretom po┬╣ao sam sasvim lijevo. Traverziraju├Ži nekih 100m noga mi se iskrenula i osjetih jaku bol. Odbacio sam naprtnja├Ęu, rasprostro vre├Žu za spavanje, skinuo cipelu i poku┬╣ao snijegom ubla┬żiti bol. Bilo mi je bolje i spremih se na polazak, kad odjednom prepoznam zvuk cepina. Zar uistinu cepin! To zna├Ęi, da su u blizini ljudi - ┬żiva bi├Ža. Odva┬żio sam se na povik. Odmah su do┬╣li do mene. To su bili slovenski alpinisti, ├Ęlanovi GSS-a, koji su na molbu na┬╣eg dru┬╣tva PD «Zagreb» po┬╣li djelomi├Ęno na┬╣im tragom da nas tra┬że, boje├Ži se da nam se nije ┬╣to dogodilo. Srda├Ęan stisak ruku, svojstven pravim drugovima i planinarima, te gutljaj dobrog ├Ęaja i keksa osvje┬żilo me. Za neko vrijeme stigli smo u Mojstranu, gdje sam se sastao sa mojim drugovima. Kako sam kasnije saznao, moji se drugovi nisu uspjeli spustiti prema Mojstrani zbog velikog umora, i zbog toga ┬╣to nisu poznavali silaz, te su bili prisiljeni bivakirati nekih 150m od mene. Oni glasovi koje sam ├Ęuo bili su doista njihovi, ali su oni tada tek polazili prema Mojstrani. Telefonirali smo odmah u Zagreb, dru┬╣tvu, da smo svi dobro i da se nalazimo kod poznate obitelji Ancel koja nam je ponudila hranu i postelje. Od posljednjeg zalogaja pro┬╣lo je gotovo 48 sati. Pod ve├Ęer stigao je autom i rukovodilac Slovenske GSS ing. Dermal, te zatra┬żio od nas da ne napu┬╣tamo Mojstranu jer moramo prije biti pregledani od njihovog lije├Ęnika, budu├Ži se sada nalazimo pod za┬╣titom njihove GSS. Mi smo izjavili da se smatramo sposobnima za nastavak puta, ┬╣to smo im i morali potpisati.

Me├░utim, kod Ton├Ęeka je ustanovljeno smrznu├Že no┬żnih prstiju drugog stupnja, pa je jo┬╣ iste ve├Ęeri prevezen autom u bolnicu Jesenice, s tim da se ujutro na stanici Jesenice priklju├Ęi nama za Zagreb. Na stanicu ga je dopratio sam ing. D e r m a ┬╣ s dva paketa hrane, te nam je jo┬╣ jednom ├Ęestitao na uspje┬╣no izvedenom usponu. Na ┬żalost je kod Ton├Ęeka nastupila infekcija, te je do┬╣lo do gangrene. I tako nismo na┬╣ uspon zavr┬╣ili bez posljedica. ├łesto se sastajemo u zimskim mjesecima i u razgovoru o doga├░ajima sa tog uspona konstatiramo neke manjkavosti. U prvom redu, u tom prekratkom vremenskom razdoblju, nedostajalo nam je dovoljno zimskog treninga, kao i napornijih zimskih uspona za stjecanje potrebne kondicije, a ┬╣to se naravno odrazilo na na┬╣em organizmu. Drugo, sam zimski uspon nismo poznavali, a tako├░er ni kvalitetu snijega, odnosno njegove pote┬╣ko├Že. Neke to├Ęnije podatke od ostalih na┬╣ih drugova nismo mogli dobiti, zbog toga ┬╣to nitko zimi taj uspon nije jo┬╣ poduzeo.

 

Preuzeto iz Na┬╣ih planina, br. 2, 1955.




created by: neven @ 2003-10-01 00:58:44 / updated by: neven @ 2006-02-02 23:36:20