Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Danko Ferber
gdje: Maltatall, Strannerbach WI3
foto: Marko VukoviŠ, 01/2010

UŔitaj iduŠu fotografiju ...
AO HPD «eljezniŔar
Povijest odsjeka
AlpinistiŔka ╣kola
AlpinistiŔki i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjiżnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Penjanje u suhoj stijeni

Penjanje u snijegu i ledu

Ekspedicije

Visokogorstvo

Novosti
Linkovi

Novosti
Grossglockner via St├╝dlgrat 29.04.2018 - izvje┬╣taj
Izvje┬╣taj o pohodu - ekspediciji 2017. u podru├Ęje Monte Rose
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj s Kleka
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj iz Paklenice
Ljetna Alpinisti├Ęka ┬ękola (LJA┬ę) - Izlet Oki├Ž i Ravna Gora

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Su╣tina penjaŔkog iskustva jest u dono╣enju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. vi╣e


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omoguŠuje jednostavan naŔin za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se svi­aju. vi╣e


Kontakt

AO HPD «eljezniŔar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Triglav, 1949: 2. dio

 Kre┬╣o Mihaljevi├Ž

 Osvrt na jedan zimski uspon

 

Krajem mjeseca sije├Ęnja ove godine (23.-28.01.) izvr┬╣ili su ├Ęlanovi Alpinisti├Ęke sekcije Planinarskog dru┬╣tva Zagreb Antun Rak, Drago Bela├Ęi├Ž i Drago Kiva├Ę zimski uspon Bambergovim putem na Triglav (2863 m).

Ako razmotrimo duljinu trajanja uspona, a i kasnije posljedice samoga pothvata, i nehotice pada svakome u o├Ęi ├Ęinjenica da kod tog uspona treba tra┬żiti i druge prikrivene faktore i momente koji su bili od odlu├Ęuju├Že va┬żnosti i zapravo uzrokovali da je taj uspon toliko dugo trajao, pogotovo ┬╣to je bio izvr┬╣en uz tako povoljne snje┬żne uvjete i prekrasne atmosferske prilike. A tih je drugih faktora bilo, na ┬żalost, dosta, i oni su u vrlo kratkom vremenu razbili krhki oklop neistinite nadmo├Žnosti, skinuli la┬żnu masku alpinisti├Ękog herojstva, a na povr┬╣inu izbacili sve nedostatke u pripremi i izvedbi uspona, umanjiv┬╣i time svu dra┬ż opasnosti i uspjeha toga zimskog uspona, daju├Ži mu oznaku dramatskog pothvata, ┬╣to je u stvari i bio.

Analiziraju├Ži danas iz perspektive proteklog vremena to djelo, dolazi se do neoborive konstatacije da taj uspon, osim samoga fakta stupanja na vrh Triglava ne predstavlja uspjeh, nego jedino poraznu Pirovu pobjedu, koja je u krajnjoj granici slu┬żila isklju├Ęivo zadovoljavanju li├Ęnih ambicija. Opravdanost ove tvrdnje potkrjepljuje jo┬╣ vi┬╣e reporta┬ża iza┬╣la u Ilustriranom vjesniku od 19.02.1949. pod naslovom «Uspon na vrh Triglava», koja osim ┬╣to obiluje neto├Ęnostima u imenoslovlju triglavske skupine (┬╣to je u ovom slu├Ęaju od manje va┬żnosti), jo┬╣ vi┬╣e stvara svojim opisom same borbe u snijegu, pune namje┬╣tenih efekata - a katkada i teatralnosti (ljubljenje u┬żeta prilikom spu┬╣tanja sa Malog Triglava), dojam senzacije i nezaslu┬żene popularnosti kod ┬╣irokih ├Ęitala├Ękih masa, koje nemaju dovoljno jasan i iskristaliziran pogled o biti i svrsi takvog jednog alpinisti├Ękog ├Ęina. Atmosfera neistinitosti dolazi kona├Ęno najvi┬╣e do izra┬żaja u konstataciji da je taj uspon prvenstven.

Osvrnemo li se pak stru├Ęno na taj izvr┬╣eni uspon, a na┬╣ planinarski list Na┬╣e planine jest jedino i najmjerodavnije mjesto gdje treba da se stru├Ęno i objektivno tretiraju pitanja na┬╣e alpinisti├Ęke djelatnosti, tada nailazimo na potankosti koje se ne mogu mimoi├Ži, i na koje se moramo osvrnuti zbog onih, koji bi eventualno kasnije kanili poduzeti sli├Ęan uspon i pod sli├Ęnim okolnostima. Svrha je ove kritike, kao i svake budu├Že, jasna i potpuno netendenciozna, a slu┬żi isklju├Ęivo uklanjanju ovakvih ┬╣tetnih primjera u na┬╣em alpinizmu. Zato treba a priori odbaciti svaku pomisao da je pisana iz ┬żelje da se umanji vrijednost tog njihovog pothvata, ili mo┬żda iz zavisti, jer ovakva djela ni u kojem slu├Ęaju ne mogu slu┬żiti budu├Žim generacijama kao primjer, pa ih treba najo┬╣trije ┬żigosati i i┬╣├Ęupati iz korijena.

Sama grupa bila je sastavljena od penja├Ęa razli├Ęite alpinisti├Ęke pro┬╣losti, razne starosti, razli├Ęitih tjelesnih i du┬╣evnih kvaliteta, i kona├Ęno razli├Ęitih po kondiciji, a na┬żalost jednakih samo u nedovoljnoj opremi i u nepoznavanju puta. Borba sa planinom je okrutna, nemilosrdna i beskompromisna, pa se treba upitati, pogotovo ako se u nju upu┬╣ta zimi, dok je sve zavijeno u bijeli nepregledni snje┬żni pla┬╣t i okovano zelenkasto-plavkastim ledom tvrdim kao ├Ęelik, zar to nije igra na posljednju kartu koja obi├Ęno uvijek gubi. Zar se tako lo┬╣e opremljen, natrpan mnogim nepotrebnim stvarima, do├Ęekuje u planini no├Ž, koja tako brzo i iznenada dolazi, nakon ionako prekratkog zimskog dana, tim vi┬╣e, kada svi objektivni razlozi govore u prilog pretpostavci, da je no├Ženje u snijegu na tom usponu neizbje┬żivo? ├łemu se nepotrebno optere├Živati spava├Žim vre├Žama, i nositi ih 6 dana po Triglavu, a ne uvu├Ži se u njih, ve├Ž sjediti na njima ├Ęitavu no├Ž tresu├Ži se od zime do boli, a samo zato ┬╣to su na nogama dereze koje se ne mogu skinuti, jer su gurtne zamrznute i ne mogu se odvezati, a rasje├Ži se ne smiju, jer su zaboravljene rezervne? Zar nije spasonosnije u takvom slu├Ęaju nositi mali napada├Ęki ┬╣ator tipa «Welzenbach» za 4 osobe, koji je lak┬╣i za no┬╣enje jer ga nosi samo jedan, topliji jer su sva ├Ęetvorica u njemu, lagan i jednostavan za postavljanje, i kona├Ęno sve se stvari mogu unijeti u njega. To je dobro poznato svim penja├Ęima pa je suvi┬╣no o tome i govoriti. Tako je grupa, mo┬żda i znaju├Ži to, morala taj propust platiti sa ├Ęetiri gotovo neprospavane no├Ži u snijegu, dvjema na Bambergovom putu, jednom pod Malim Triglavom i jednom u dolini Kot, dok im je jedino donekle ugodno no├Ženje bilo u biv┬╣oj talijanskoj karauli «Rifugio Morbengo». Mjesec dana kasnije, prilikom zimskog uspona Hanzovom poti na Prisojniku (27.-28.02.) dokazana je sva opravdanost ovoga prigovora, kada su ├Ęlanovi zagreba├Ęke Alpinisti├Ęke sekcije proboravili punih 12 sati pod snijegom u ┬╣atoru «Welzenbach», na visini od 2.460 metara, kod temperature od -20┬░C, i to razmjerno ugodno.

Malo je ├Ęudno, ali na┬żalost istinito, da su sva trojica, kraj obilja hrane koju su ponijeli, jeli zadnja dva dana snijeg, a razlog je tome neracionalna podjela i nekoncentriranost same hrane. Izgovora za to nema, jer pomanjkanje prikladne hrane ve├Ž je dovoljan razlog da se takav uspon ne poduzima. Ako se uspon poduzimlje unato├Ę toga, to je jasna ilustracija neozbiljnog i nepotpunog poznavanja te┬╣ko├Ža uz koje je takav uspon neizbje┬żivo vezan.

Slika ne bi bila zaokru┬żena i cjelovita, kada ne bismo spomenuli jo┬╣ neke detalje, koji tako├░er daju tom usponu karakter neozbiljnosti i gotovo dje├Ęje lakoumnosti. Naime, nijedan od njih trojice nije ljeti poznavao taj put, kojim su se zimi kretali (jedini je Bela├Ęi├Ž pro┬╣ao Bambergovim putem u ljetu 1946, dok putem od Stani├Ęeve ko├Ęe kroz Kot, kuda su silazili, nije ni jedan od njih nikada pro┬╣ao). Kona├Ęno, ├Ęinjenica, koja je mogla biti od presudne va┬żnosti, a to je pomanjkanje jednog pouzdanog u┬żeta odgovaraju├Že du┬żine. Zato je i jasan onaj metafizi├Ęki obred ljubljenja uzeta pod Malim Triglavom, kada je ├Ęovjek bio prisiljen da prilikom spu┬╣tanja pola┬że svoj ┬żivot na u┬że nedovoljne duzine i problemati├Ęne vrijednosti. Posljedice nisu ni izostale. Nepoznavanje puta, nedovoljna kondicija, a u vezi s time i nepotrebni gubitak vremena, iscrpljenost zbog nesta┬╣ice hrane i nespavanja, pomanjkanje dobrog u┬żeta, sve su to bili razlozi neo├Ęekivano sporog napredovanja, koje je u svemu trajalo 6 dana i 5 no├Ži. To vi┬╣e nije bilo alpinisti├Ęko djelovanje, puno herojstva i nesvakida┬╣njice, ve├Ž surova borba za odr┬żanje golog ┬żivota, iz koje su iza┬╣li kao pobjednici samo zahvaljuju├Ži izvanrednoj upornosti. Zato je jednome od njih, najboljem i najizdr┬żljivijem kod ovog uspona, ostala uspomena za ├Ęitav ┬żivot - zamrznuti prsti na obim nogama. Tako je ├Ęitav uspon dobio neizbrisivi ┬żig diletantizma, a pomalo i hazarderstva.

┬ętetne posljedice toga uspona osjetili su ve├Ž nekoliko dana kasnije i neki mladi, ozbiljni ├Ęlanovi Alpinisti├Ęke sekcije Planinarskog dru┬╣tva «Zagreb», koji su najmanje krivi da je taj uspon dobio karakter neozbiljnosti. Oni su od nekih «planinara» i «alpinista» prilikom ture u Alpama susretani podrugljivo, s namjerom da se ├Ęitavom na┬╣em alpinisti├Ękom pokretu dade crta manje vrijednosti i potpunog po├Ęetni┬╣tva. A dostojnije je na drugarski na├Ęin ukazati na ne├Ęije nedostatke, nego mu se malogra├░anski rugati iza le├░a.

Preuzeto iz Na┬╣ih planina, br. 3-4, 1949.




created by: neven @ 2003-10-01 01:04:25