Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penjači: Željka Sokol i Mario Ferenčak
Gdje: Klek
Foto: Rene Lisac, 07/2011

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Prvo desetljeće: 1950. - 1959. godina

Drugo desetljeće: 1960. - 1969. godina

Treće desetljeće: 1970. - 1979. godina

Četvrto desetljeće: 1980. - 1989. godina

Peto desetljeće: 1990. - 1999. godina

Šesto desetljeće: 2000. - 2009. godina

Sedmo desetljeće: 2010. - 2019. godina

Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca
Ledena masovka u Kranjsku goru
Oslobađanje Kosova i Zadra
Mladi škripavac

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Peto desetljeće: 1990. - 1999. godina

Na rad našeg odsjeka u devedesetim presudno je djelovao rat, što se očitovalo ne toliko u broju ispenjanih smjerova, koliko u kvaliteti istih. Cijela jedna generacija izuzetnih penjača, predvođena Berislavom i Božicom Papeš-Mokos, polako se povukla u prvenstveno obiteljski život, a nova generacija, uglavnom, još nije sposobna za postignuća prethodne, prije svega u velikim stijenama i zimskom alpinizmu. No, nije sve tako crno jer su i devedesete donijele pregršt dobrih uspona i nove snage koje, zajedno s neuništivim starijim članovima, hrabro ulaze u slijedeći milenij.

vlatković (dugi), natjecanje Zagreb, 1991.Godine 1991. pročelništvo je od Miroslava Nemeca-Jare preuzeo Krešimir Klasan-Klacko, koji je tu dužnost obavljao sve do 1995. godine, kada je izabran novi pročelnik Nevenko Spoljaric. Nevenko se u toj klimavoj, i ne baš željenoj, stolici nalazio do 1997. godine kada pročelnik postaje Nikica Renić, čime se odsjek ponadao trajnijem rješenju svog vodstva. No, sve nije bilo tako sjajno jer Nikica na mjestu pročelnika nije izdržao niti do kraja svog mandata. Naime, doživjevši tešku nesreću na dežurstvu GSS-a svoje je mjesto morao prepustiti jednom od najaktivnijih mladih penjača Orsatu Kratofilu, koji će - kako sada stvari stoje - obnašati tu časnu funkciju i na prijelazu tisućljeća.

I kad je već o čelništvu riječ, recimo da smo se dočepali i Komisije za alpinizam HPS-a. Vladavinu nad njom prvo je, 1991. godine, dograbio Neven Petrović, pa ga je 1993. naslijedio Dalibor Vlatković, a njega 1995. Krešimir Klasan. Prava željezničarska štafeta! Ali, avaj, medalju nisu osvojili.

Alpinističke škole održavale su se tradicionalno, svake godine na jesen, s izuzetkom 1991. godine kada se zbog ratnog stanja nije moglo normalno odlaziti na penjanje. Tada su se odvijale važnije stvari od našeg najdražeg gubljenja vremena. Čim se situacija u Hrvatskoj malo smirila, krenuli smo u akciju i u proljeće 1992. održali početni alpinistički tečaj, pod vodstvom Hrvoja Bakrača. Situacija u tom trenutku nije baš bila sjajna: na sastanke odsjeka dolazilo je svega sedam, osam 1judi, a mnogi su članovi bili na ratištima diljem domovine. No, od tog je tečaja sve krenulo nabolje i današnji, naši aktivni članovi su potvrda dobrog rada naših alpinističkih škola. Žalosti samo jedna činjenica: što škole vodi samo mali broj uvijek istih osoba. A to su: Neven Petrović, koji je vodio škole 1992., 1995. i 1996. godine, Krešimir Klasan, koji je vodio škole 1993. i 1997., te Andreja Mandić-Budić koja je vodila škole 1998. i 1999. godine. Specifični su slučajevi alpinistička škola 1994., koju je vodio, tj. započeo Vladimir Mesarić - Dado, a završili su ju Klacko i Neven, te škola iz 1998. koja je zbog niza propusta u organizaciji i pripremi imala, vjerovali ili ne, samo dva polaznika.

Naš je odsjek uspio organizirati i dva izuzetno uspješna predavanja s alpinističkom tematikom: i to predavanje Stipe Božića i Tome Česena.

Na žalost, u toku proteklih desetak godina samo su tri naša člana dobila naslov Alpinist, i to su: Dalibor Vlatković, Andrea Mandić Budić i Nevenko Špoljarić.

Potpun pregled rada odsjeka u proteklih desetak godina bio bi i glomazan i suhoparan, pa ćemo radije spomenuti samo naše najistaknutije članove i njihove najbolje uspone. Pregled je napravljen prema dužini staža u odsjeku, i obuhvaća samo aktivnost u ovom desetljeću.

Vladimir Mesarić-Dado: Član našeg odsjeka skoro od stoljeća sedmog, ispenjao je desetak prvenstvenih uspona u stijenama Velikog Kozjaka, uspeo se sa klijentom na Mt. Kenyu, sudjelovao je u projektu Stipe Božića »Sedam vrhova«, turno skijao, penjao se i aktivno pomagao u radu alpinističkih škola.

Petrović, Profesorska priječnica, Klek

Neven Petrović: Pored neumornog djelovanja na odgoju novih penjačkih generacija, ispenjao je dva značajna prvenstvena uspona na Kleku: «Profesorsku priječnicu» 6+, A0 i «Niti žene, niti jadikovke» 6+, A1. Na sportskim penjalištima ispenjao je smjer ocjene 7+, uređivao je penjalište na Okiću, a usponi tipa Klina u Paklenici ili Žohara na Kleku za njega su nešto sasvim uobičajeno. Vrijedi spomenuti i njegovu zavidnu znanstvenu karijeru. Kad Neven posustane, treba se zabrinuti za budućnost odsjeka.

Ranko Žnidarić: Nova Rankova mladost trajala je, nažalost, samo par godina - početkom devedesetih - kada je harao po Kleku i Alpama. Vrijedi spomenuti ponavljanje Željezničarskog 20 bez stremena 7+, A0, kombinaciju Čop-Helba u Triglavu, te mnoštvo sportskih smjerova ocjene 7 i 7+. Tada je često pohodio i Himalaju, gdje se popeo na Mera Peak 6450 m. Danas se više posvećuje biznisu i obitelji nego, recimo, tamo nekoj Dragmanici.

Neven Kalac: Nikad previše eksponiran a uvijek prisutan. Ima odličnih rezultata u sportskom penjanju, a opet je uvijek prisutan kad treba pomoći alpinističkoj školi.

Dalibor Vlatković-Dugi: Bez konkurencije najbolji penjač u zadnjih desetak godina. Slobodno ponavljanje Čopa s Helbom, Crne mačke u Vežici 8+, 1. slobodno ponavljanje Brankovog smjera i Smjera svih svetih na Kleku, oba ocjene 7+, Tempi moderni 7+, Il Gogna 7-, oba u Marmoladi. Penje i zaleđene slapove i tehničke smjerove, gdje valja izdvojiti Spomin u Anića kuku 6+, A2. Ispenjao je i jedan od najtežih prvenstvenih uspona na Kleku, spomen smjer Roga 8-, A1. Godine 1994. vodio je zajedno s Hrvojem Supićem sportsko penjačku školu, a na penjalištima ispenjao smjer ocjene 10 - (Guernica u Kotečniku).

Silvija Hižman: Silva se udala i promijenila odsjek, ali dok je još bila naša, bila je najbolja penjačica, ne samo u odsjeku, nego i u Zagrebu. Uspon po Kamniškoj u Koglu to samo potvrđuje, kao i rezultati s natjecanja u sportskom penjanju.

Krešimir Klasan-Klacko: Šest prvenstvenih smjerova u suhoj stijeni i šest prvenstvenih zaleđenih slapova i kombinacija. Prvenstveni zaleđeni slap «Krv, znoj i slava», IV-V/90 stupnjeva, u Prednjoj glavi Prisojnika. Uspon na Kilimandžaro. Preko 50 ispenjanih zaleđenih slapova i 250 uspona u suhoj stijeni od 1990., ukratko - najaktivniji član odsjeka.

supić, smjer gladni jura, klek, 1995.Hrvoje Supić: Meteorska karijera, koja je nažalost prebrzo prekinuta (trenirati je teško!). Hrvoje je danas pasionirani biciklist i skoro pa magistar na FER-u, a mi se samo možemo prisjećati lakoće njegovog penjanja. Parmezana na Kleku 7+, Albatros u Anica kuku 7+, samo su neki od primjera njegovih sposobnosti.

Jasminka Vicenski: Iako je i ona promijenila boje odsjeka i pobjegla u »Velebit«, treba spomenuti njezino učešće u više Hrvatskih Himalajskih ekspedicija, uspon na Imja Tse 6171 m, Kilimandžaro, te prvenstveni uspon «Po starom morskom dnu» Ale, 4+, na otoku Pagu.

Andrea Mandić Budić: Najistaknutiji ženski penjač zadnjih godina. Orijentirana je prvenstveno na dugačke smjerove u Alpama, gdje valja izdvojiti Skalaško-Gorenjsku u Triglavu, Belač-Zupanovu u Šitama, Hudičev steber u Prisojniku, te uspon na Matterhorn s talijanske strane.

Tomislav Zoričić - Tom: Naš feniks! Polili ga benzinom, zapalili i solidno oprljili, ali se nanovo uzdigao i udario u visoka brda. Aconcagua, Kilimandžaro, Mt. Kenija - Point Lenana, te brojni alpski višetisućnjaci završili su pod njegovim gojzericama. Jedino ga nešto Matterhorn nije išao.

Tomislav Vučak: Jedan iz mlade, neustrašive garde, nas najbolji letač, stalno u brdima.

Mlada ili, možda, bolje rečeno najmlađa garda: Orsat Kratofil, Dubravko Vukmirović; generacija Interneta sa snažnim temeljem u sportskom penjanju. Samo treba rezultate iz penjališta prebaciti u velike stijene i tko zna gdje će im biti kraj.

Naravno, treba spomenuti i one, koji nisu bili toliko penjački aktivni, ali bez čijeg rada odsjek ne bi mogao funkcionirati, a to su: Tomislav Uhrl, Koraljka Bakrač, Hrvoje Bakrač, Željko Golec, Vesna Mijat, Tanja Butković, Ingrid Racić i Anamarija Galjanić.

I tako dolazi neko novo vrijeme i nove vrijednosti (ili stare). Alpinizam se ponovo vraća iz penjališta u velike stijene. Insistira se na što čišćem slobodnom penjanju. Paklenica se stalno uređuje. Na Kleku još uvijek ima mogućnosti za prvenstvene smjerove. Velebit i primorske stijene su neiscrpno vrelo inspiracije. Poslije dugo vremena konačno se sprema željeznicarska ekspedicija. Posla ima, i samo o nama u Alpinističkom odsjeku HPD Željezničara ovisi što nam nosi novo tisućljeće.

Krešimir Klasan


Pogledajte podstranice:

Pogled u devedesete

Junaci ovog (a i kasnijeg) doba

Kronika devedesetih



created by: marko @ 2003-07-30 10:55:24 / updated by: marko @ 2003-11-21 10:17:44