Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Pado i Ivana
gdje: Kanjon Velike Paklenice
kad: 10/2010

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Izlet u Paklenicu

From: josipa grbic - jgrbic3@gmail.com
Date: Tue, 29 Sep 2009 17:45:24 +0200

IZLET U PAKLENICU

Dragi moji!

Ne znam kako moji prethodnici, dragovoljno ili po zaduženju, no ja sam po 'uputi' voditelja škole iliti Marka Dukšija, dobila zadatak napisati paklenički izvještaj :) Bio je to naš prvi izlet u Paklenicu, od dva planirana. Bilo je uistinu prekrasno. Iako sam često u Paklenici iz osobnih razloga (po maminom porijeklu :) ), taj sam je put doživjela na sasvim novi način, u svoj njenoj istinskoj ljepoti. Školo, hvala ti za to! Stijene i vrhovi koji su mi od djetinjstva uvijek mamili uzdahe i pobuđivali želju da se okušam u alpinističkom penjanju, ovaj vikend postali su stvarnost zahvaljujući našim divnim i strpljivim instruktorima.

Sve je počelo subotnjim okupljanjem kod Dinka, a nakon toga - put Paklenice. Ponavljanjem dosad već naučenih čvorova, komunikacije u stijeni te podjelom smjerova i instruktora tečajcima, bili smo spremni za osvajanje naših prvih dugih smjerova. Penjala sam 'Centralni kamin' (5a) u navezu s instruktorom Gordanom, a kad se sjetih - zaboravila sam spravicu za osiguranje. No, polulađarac brzo rješava problem, iako nije bilo baš najugodnije. Frkalo se uže, mišići ruku bili su napetiji, ali sve to bila je dobra priprema za početak mog prvog cuga; jer, kao da sam znala da me kod drugog spita čeka dobro uglavljen čok koji mi zadaje prve muke. Ali, Gordan "šalje" čokovadilicu i ostatak smjera, cug po cug, prolazimo bez većih poteškoća, zajedno s drugim navezom uz Anu i Luku.

Detalj smjera 'Kamin', uz dobre upute instruktora, nije zadao veće poteškoće i na vrhu "padaju" prve čestitke za uspješno ispenjani prvi dugi smjer u našoj alpinističkoj karijeri. Istina, penjali smo kao drugi, ali polako se stječe samopouzdanje i već sutra neki od tečajaca vodit će smjer ili barem jedan cug u smjeru. Vježbalo se još i prevezivanje i samospašavanje 'Sv. Bernard', kad nas je instruktorica Ivana lijepo poučila da strogo pazimo na alpinističku terminologiju :)

Spustili smo se mi tečajci, ali na svježi zrak spustio i mrkli mrak :) te među zadnjim penjačima napuštamo Paklenicu. Bravo mi! Na kraju dana trebalo se pobrinuti i za potrebe želudca. Uz zajedničku, dobru organizaciju i poznavanje domaćeg terena, nabavljamo "papke" za roštiljadu (Dado i Roman, nadam se da niste razočarani). Uz izvrsne roštiljske vještine Alena jelo se i pilo u kampu kod Peke do kasno u noć. Glavna točka večeri bilo je 'vatreno krštenje' tečajaca od strane instruktora koji su ih vodili u smjer; u zadobivanju 'udaraca' neki su prošli bolje, neki gore, a neki i lišo (nadam se da i kontinentalci razumiju tu riječ :) ). Uz gitaru, pjesmu i poticaje "Sviraj nešto veslo" polako smo dočekali i prve ranojutarnje sate nedjelje; no, valjalo je ići spavati jer su nas u nedjelju opet čekali Sjeverni greben, Nosorog, Tina i drugi smjerovi. Penjali su se i neki sportski smjerovi. Moj prvi smjer u nedjelju bio je 'Sjeverno rebro' u navezu s Ivankom; alpinističkim rječnikom, reklo bi se - jako prozračan smjer, što mi i nije baš ulijevalo neko samopouzdanje na početku. Ali, nakon malo ružnijeg ulaska u stijenu bivalo je sve bolje i opuštenije. Budući da smo iza sebe imali još jedan navez Čeha, a ja sam se osjećala kao da me forsiraju, cug prije završetka smjera spustili smo se dolje. Drugi smjer te nedjelje bio je 'Tinin smjer' u čije sam osvajanje krenula s već s uigranom partnericom Ivankom, uz pokušaj vodstva trećeg cuga. Ali, došavši do trećeg spita nastaju problemi - trenje (dobro osjetih što to znači). Danko me poučava kako se osloboditi trenja (Hvala Danko) - ali me poslije također i pita kako je jednostavno vidljiv spit meni postao sasvim nevidljiv :) Ne znajući kako dalje nastaviti, Ivanka mi stiže u pomoć i nastavljamo zajedno s drugim navezom, Dankom i Ivanom (Ivane, čestitke na vođenju smjera!).

I na kraju, jedno veliko hvala na tako lijepo organiziranom izletu!

Hvala svim instruktorima na strpljenju!

Prema planiranom, nastavak slijedi za dva tjedna...

Smjerovi u Paklenici nas čekaju a stijene pozivaju na nova osvajanja !!!


Pozdrav svima od Josipe




created by: zeljeznicar @ 2009-09-29 17:51:01 / updated by: neven @ 2009-09-29 19:49:18