Fotografski kutak: slike s penjanja.

Tko: Rene Lisac i Krešimir Milas, 2.buđenje u stijeni
Gdje: Aguille Noire south ridge (1200m, TD/VI)
Foto: Fujifilm 550exr-ST, 08/2012

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Prvo desetljeće: 1950. - 1959. godina

Drugo desetljeće: 1960. - 1969. godina

Treće desetljeće: 1970. - 1979. godina

Četvrto desetljeće: 1980. - 1989. godina

Peto desetljeće: 1990. - 1999. godina

Šesto desetljeće: 2000. - 2009. godina

Sedmo desetljeće: 2010. - 2019. godina

Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca
Ledena masovka u Kranjsku goru
Oslobađanje Kosova i Zadra
Mladi škripavac

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Kronika devedesetih

1990. Napravljen je posljednji veliki, grupni izlet na Meteore u Grčkoj. Tom je prilikom ispenjano mnogo smjerova, od kojih su mnogi bili teški i hvale vrijedni (npr. Hipotenuza direkt, Švicarski sir i još neke tamošnje „sedmice“). Održana je proslava 40-godišnjice AO-a na Ravnom dabru na kojoj su pročitani referati o povijesti našeg djelovanja. Petrović odlazi na biciklističko-visokogorsku turu po Alpama i tom se prilikom uspinje na Ortler. Mesarić odlazi na GrossVenediger, a kasnije opet radi kao instruktor na školi za Šerpe u Manangu. Petrović vrši 2. ponavljanje „Nive“ na Kleku, te penje prvenstveni „Željezničarski 40“ na Dabrima (na žalost, smjer ima tek 50m). Penjačke kartone ispunjavalo je 22-oje ljudi. Ispenjano je 175 smjerova, a najaktivniji je bio Neven Petrović s 38 smjerova.

1991. Neven Petrović postaje pročelnik KA HPS i na toj funkciji ostaje do 1993, kad ga zamjenjuje Dalibor Vlatković, pa nakon njega Krešimir Klasan. «Vladavina Željezničaraca» na toj poziciji traje do 1995. godine. Organiziramo predavanje Tome Česena o njegovim kontroverznim solo usponima. Petrović odnosi pobjedu na Velebitaškoj biciklijadi na Sljemenu, gdje iza sebe za 10' ostavlja dotad neprikosnovenog Branka Šeparovića. Postižemo i relativno dobar plasman na prvenstvu Hrvatske u sportskom penjanju: Anamarija Jelovečki osvaja prvo mjesto u ženskoj konkurenciji, a Dalibor Vlatković i Neven Petrović treće, odnosno šesto u muškoj. Petrović penje i dva prvenstvena smjera na Kleku. Počinje se s uređivanjem penjališta na Okiću, s čime se nastavlja i iduće godine. Ispenjano je ukupno 72 čovjek-smjera (Vlatković 21, Silvija Hižman 9). Prvi se put penju smjerovi IX stupnja teškoće. Te godine pročelnik postaje Krešimir Klasan – Klacko i taj mandat zadržava još iduće tri godine.

1992. Opet se nastavlja s organizacijom alpinističkih tečaja i škola: proljetni tečaj bio je zagrijavanje i vodio ga je Hrvoje Bakrač. Te je godine uobičajena jesenska škola bila osobito uspješna i donijela nam je mnoštvo predanih članova (Bensa, Galjanić, Račić, Supić, Špoljarić, Uhrl) koji su godinama bili veoma aktivni i činili okosnicu AO-a. Dalibor Vlatković za vrijeme boravka u HV-u penje Spomin u Anića kuku, ocjene VI+, A2 (najteži smjer te godine). Silvija Hižman pobjeđuje na prvenstvu Hrvatske u sportskom penjanju, te osvaja treće mjesto na jednom takmičenju u Sloveniji, u veoma oštroj konkurenciji. Također penje Kamniški smjer u Koglu (VI, A1). Organiziran je (nakon dugo vremena) i republički, alpinistički logor u Vratima, čijem su pokretanju većinom kumovali Dado Mesarić i Neven Petrović. Na njemu Dugi i Vesna penju Wisiakovu smjer (V+, 700m) u Triglavu. Odsjek je imao 17 članova, od čega je 11 bilo aktivno (2 alpinista, 9 pripravnika). Ispenjano je 125 čovjek-smjerova, a najviše su ih imali Dalibor Vlatković (19), Krešimir Klasan (15), te od žena Silvija Hižman (6).

1993. Sedmero članova sudjeluje, kao instruktori (2) i tečajci (5) na ledenjačkom tečaju na GrossGlockneru, koji je obnovljen nakon dosta godina. U sklopu tečaja izvršen je masovan uspon na taj vrh. Opet je organiziran ljetni alpinistički logor u Vratima. Na njemu se opet pomalo vraćamo penjanju u Alpama. Dalibor Vlatković i Berislav Mokos ponavljaju dva teška smjera u južnoj stijeni Marmolade (Gogna VI+, Il Tempi moderni, VII+, 800m). Hrvatskim je penjačima trebalo petnaest godina da u Dolomitima ispenju teže smjerove od ovih. Vlatković je imao još par vrijednih uspona u većim stijenama (Klek) kao i sportskih. Silvija Hižman penje sportski smjer ocjene VIII-. Nekolicina članova radi prvenstvene smjerove na Pagu. Krešimir Kučinić motorom obilazi Pireneje, a Dado Mesarić Nepal. Ukupno je ispenjano 215 čovjek-smjerova (Vlatković 38, Evelyn Kraintz 12).

1994. Godina započinje s dosta aktivnosti u turnom skijanju: Dado Mesarić, Dušan Buinac, Krešo Kučinić i Ranko Žnidarić sudjeluju na turno takmičenju u Italiji, te još rade ture i spustove po visokim brdima (npr. GrossVenedigeru). Organizirana je prva (i dosad jedina) sportsko-penjačka škola: vode je Dalibor Vlatković i Hrvoje Supić. Vlatković i Ranko Žnidarić (zajedno ili s različitim partnerima) imaju par odličnih uspona na Kleku (Svih svetih - VIII-/VII+, 1. sl. ponavljanje, Željezničarski 20, Brankov, Žoharov stup, Damuzovu s Glavom) i u Alpama (Kamniški u Koglu, Lahov i Črna mačka u Vežici, Helbu-Čopa u Triglavu), većinom slobodnih i jako brzo izvedenih. Mesarić penje par prvenstvenih na Velikom Kozjaku, te planinarski i penjački istražuje Korziku. Neven Petrović odlazi na studij u Češku, pa pritom penje u pješčenjacima i Visokim Tatrama. Dado Mesarić s dva partnera (Damir Lacković i Miroslav Lay) pokušava uspon na Mt. McKinley, ali na visini od 5800m odustaje zbog jakog vjetra. Nekoliko članova uspinje se na Mt. Blanc. Aktivno je bilo 27 članova. Ispenjan je 131 čovjek-smjer. Najaktivniji je bio Krešimir Klasan s 31, te slijede Ranko Žnidarić i Nevenko Špoljarić s po 13 smjerova.

1995. Dalibor Vlatković penje svoj prvi uspon X stupnja teškoće (Guernica, IX+/X- (8a), Kotečnik u Sloveniji) i time po prvi puta «osvaja» tu (za nas) magičnu granicu (kao zasad jedini iz AO-a). Kasnijih godina Vlatković je ispenjao još nekoliko smjerova iste ili nešto veće teškoće (–X ili 8a+). Za uskršnje je praznike iznova za penjače otvorena, tijekom domovinskog rata nedostupna, Paklenica. Na tom izletu u smjeru Zubatac pala je članica AO-a Aleksandra Arbanas i teže se ozlijedila (penjali nenavezani). Izvršeni su usponi nekoliko grupa članova (Špoljarić, Faberk, T. Stanišić, Renić, Olah, Bensa i Glogoški) na GrossVenediger, Marmoladu, Mont Blanc, Mont Blanc du Tacul i Breithorn. Jasminka Vicenski sudjeluje na ekspediciji na Čo Oju. Dušan Buinac – Djuk planinari do baznog logora pod Mt. Everestom. Opet se penju prvenstveni na Velikom Kozjaku. Započinje projekt «Sedam vrhova» (trajao je nekoliko godina) u okviru kojeg Vladimir Mesarić organizira pohode Stipe Božica na najviše vrhove svih kontinenata i u njima sudjeluje (skupa s još nekim članovima Odsjeka). Dalibor Vlatković na Kleku penje prvenstveni smjer Roga (VIII+, A1) i Internacionalu (VIII-) na Ospu. Više dobrih, teških i većinom slobodnih uspona uz njega napravio je još i Hrvoje Supić (HPD-90, Damuzova plafonjerka, Žoharov stup, Divjaški, Velbitaški, Brid za mali čekić, Albatros). Aktivna su bila čak 32 člana. Ispenjano je 246 smjerova. Najuspješniji je bio Krešimir Klasan s 40, a za njim slijede Andrea Budić-Mandić s 25 smjerova i Tomislav Uhrl 23 smjera. Pročelnik je bio Nevenko Špoljarić.

1996. Dado Mesarić i Dušan Buinac - Djuk penju se na Ojos del Salado, drugi najviši vrh Južne Amerike, 6958m. To je bilo u sklopu projekta „7 vrhova“. Dosta je i ispenjanih slapova. Između ostalih, Krešimir Klasan savladava Lucifera u Gozd Martuljku, tada jedan od zahtjevnijih lednih uspona (V, 90/50-85). Penju se prvenstveni smjerovi u Velikom Kozjaku. Nekolicina članova sudjeluje na ledenjačkom tečaju u Chamonixu (kao tečajci). Dado Mesarić vrši pokušaj uspona na Mt. McKinley po zapadnom grebenu i uspinje se na Mt. Keniju (opet sve u sklopu projekta „7 vrhova“), dok se Klasan, Vicenski i Glogoški uspinju na Kilimandžaro. Petrović sudjeluje na skupu alpinista u Meteorima kao predstavnik HPS-a. Ispenjano je 278 čovjek-smjerova. Najuspješniji je bio Krešimir Klasan s 50. Penju se smjerovi poput Klina, Domžalske i sl. Pročelnik je bio Nevenko Špoljarić.

1997. Krešimir Klasan penje prvenstvene slapove u Žumberku i Prisojniku. Danijel Bakliža se uspinje na Gran Paradiso i Mont Blanc, a neke dobre visokogorske ture također su radili Tomislav Zoričić i Jasminka Vicenski, koja se uspinje na Island Peak u Nepalu, 6179m. Opet se penju prvenstveni u Velikom Kozjaku (Dado i Neven Kalac), te na Pagu (Klasan). Neven Petrović predstavlja HPS na proslavi Českog planinarskog saveza i tamo penje u pješčenjacima. Dalibor Vlatković odlazi na penjačku turneju po SAD-u. Neki članovi (Dubravko Vukmirović, Neven Kalac) sudjeluju na više takmičenja u sportskom penjanju i ulaze u njihov finalni dio. Ispenjana su 282 čovjek-smjera: Klasan ih ima 62, a Andrea Budić-Mandić 31. Penju se Velebitaški (slobodno), Ljubljanski i slični smjerovi. Pročelnik postaje Nikica Renić i na toj funkciji ostaje i iduće godine.

1998. Tomislav Zoričić uspinje se na Aconcaguau. Na tom pohodu učestvuje i Željko Glogoški. Planirali su na još jedan vrh iznad 6000m ali je to propalo zbog nedostatka novca. Krešimir Klasan sudjeluje na skupu penjača zaleđenih slapova u Fournelu. Dalibor Vlatković u Kotečniku penje svoju najvišu ocjenu, X- (8a+), u sportskom smjeru Specijalist za življenje. Mesarić, Petrović i Špoljarić odlaze na turneju po Centralnim Alpama i pritom se neki od njih uspinju na Breithorn i Gran Paradiso. Taj izlet bio je u sklopu priprema za planiranu ekspediciju na neki osamtisućnjak, povodom pedeset godišnjice AO-a. Slične ture provode i drugi: Tomislav Zoričić vrši nekoliko uspona iznad 3000m u centralnim Alpama, a neki odlaze na GrossVenediger. Drago Baruškin sudjeluje na ekspediciji na Šiša Pangmu. Neven Kalac puno penje na Mallorci. Penju se smjerovi poput Žohara, Damuzove, Poluprvenstvenog, Puhtl-Buhtla (VII/A0, Vlatko Paulić, 1. ponavljanje) na Kleku, Tulipana u Veloj dragi i Velebitaškog. Klasan radi prvenstvene smjerove na Pagu, a Mesarić opet na Velikom Kozjaku. Aktivno je bilo 20-tak članova, a ispenjano je 223 smjera. Najviše su ih imali Krešimir Klasan (48), Andrea Budić-Mandić (31) i Dado Mesarić (22).

1999. Troje članova (Mesarić, Marija Perković i Tomislav Zoričić) vrši penjačke i planinarske uspone na području Mt. Kenije, 5188m. Izvršeno je nekoliko uspona na austrijske tritisućnjake. Mesarić i Petrović uspinju se na Mont Blanc. Branimir i Ante Predović rade trekking do baznog logora pod Everestom. Imamo 20 aktivnih članova. Ispenjano je 214 smjerova (Klasan 50, Budić-Mandić 20). Pročelnik postaje Orsat Krafofil.




created by: neven @ 2009-10-16 13:33:54 / updated by: neven @ 2009-12-15 17:11:59