Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Penjači idu na Oštrc, Braslovlje pod Oštrcom
foto: Neven Petrović, uvijek kada idu gore.

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Klek

Velebit

Okić

Paklenica

Vela draga

Kalnik

Sisol

Biokovo

Ledolomstvo u Hrvata (i malo šire)

Stijene iznad Bribira

Omiš

Popis prvenstvenih smjerova AOŽ - neautorizirana kronika

Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi
Za Marlenu...
Najava ekspedicije Cordillera Blanca 2019
Izvještaj sa ekspedicije Kavkaz 2018
Grossglockner via Stüdlgrat 29.04.2018 - izvještaj

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Bačić kuk

U južnom pobočju Bačić kuka Krešimir Milas ispenjao je, sa raznim partnerima (ili sam) 7 smjerova i varijanti. Neke je opremio i spitovima. Prepustimo njemu riječ...

Nakon polugodišnje penjačke pauze uzrokovane događajima na Velincu, Ana Bokulić i Vedrana Šarić odvele su me na terapiju u Kranjsku poč (i cure hvala vam na tome). Od cijelog smjera vodio sam samo prvi i zadnji cug. U smjeru je bio još jedan slovensko-španjolski navez. Malo su oni bacali kamenje po nama, malo mi po njima. Ana i Vedrana su žderale kamine, a ja nisam mario za to da sam vodio samo dva najlakša cuga. Osjećao sam se ko u toplicama. Ozljede su prolazile...

Tri dana nakon Kranjske poči Anu je srušila neka boleština, a Vedrana i ja smo se zaputili na Dabarske kukove. Prognoza je govorila da nas čeka jaki vjetar i kiša. Nismo se dali uplašiti, a sreća prati hrabre! Krenuli smo stazom prema Bačić kuku. Rekao sam da bi ja nešto prvenstveno, Vedrana se naravno složila. U planu sam imao pobočje Bačić kuka. Poznao sam tu stjenovitu stranu sa lutanja po okolnim stijenama, šumama i livadama. Jednom sam se i spuštao po njoj. Buraz i ja smo popeli neki dugi sportski smjer i izašli na greben Bačić kuka. Grebenom smo nastavili do kraja i odlučili se spustiti po stijeni na južnu stranu. Smjer po kojem smo se spustili maštovito smo nazvali Silazni. Vedrana i ja smo se odvojili od staze u lijevo, prema Visibabi. Sa livade se otvorio pogled na naše ciljeve. Za početak ćemo kombinacijom grebenčića do vrha, pa onda na onu lijepu stijenu desno. Kombinaciju grebenčića nazvali smo Pletenica. Logična linija nas je uz teškoće do IV odvela na vršni greben. Nakupilo se i cugova, ukupno 280m dužine. Osiguravali smo se uglavnom na čokove i Vedranine frendove (informacija za buduće Vedranine penjačke partnere – desetak BD Camalota). Jedini klin zabio sam u predzadnjem cugu, u početku stupa. Klin je home made i ostavili smo ga u stijeni. Otpenjali smo po grebenu Bačić kuka (težine do III) i uskoro bili u podnožju male, ali lijepe, monolitne stijene. Stjenčica je visoka 70m, u donjem dijelu položena i glatka kao špigl, a u gornjem su jedina slabost veliki žljebovi. Naći pukotinu za klin ili čok bilo je nemoguće, a žljebovi su preveliki i za najvećeg Vedraninog Camalota. Penjali smo uglavnom na trenje i popeli tri smjera: Bija, Baja i Buf. Iako lagani i kratki (do IV+) zadali su nam brige jer je stijena dopuštala po jedno do dva međuosiguranja u cugu. Uz lijepo (ali nažalost nesigurno penjanje) smjerovi pružaju brz i lagan silaz kroz jarugu desno od stijene. Iz te jaruge usnimili smo lijepi žljeb i njime krenuli penjati zadnji smjer toga dana. U žljebu smo ostavili tri zamke oko pješčanih satova i izašli na policu (30m, IV). Sa police smjer ide po pukotinama (frendovi, pješčani satovi) do malog prevjesa, gdje me ubola osa u momentu kad sam namještao međuosiguranje, preko prevjesa na lagani teren gdje se da napraviti štand na pješčanim satovima (40m, V). Smjer smo nazvali po mom omiljenom kantautoru – Avet Ravnice.  Još jednom smo otpenjali trojke grebena Bačić kuka i ubrzo bili kod auta. Dan za poželjeti!   Dva mjeseca kasnije vratio sam se pod malu monolitnu stjenčicu. Umjesto Vedrane, sa mnom je bila samo plava Bosch bušilica. Moja nijema partnerica omogućila je da u napredovanju popnem još jedan smjer / varijantu smjera (Muf 4c). Uz to zabušio sam Baja i prvi cug Bufa. Smjer Bija opremio sam sa nekoliko klinova (neki su skriveni u dubokoj pukotini po kojoj ide smjer) i par pješčanih satova. Nesigurnijima ne bi bilo loše ponjeti koji veći hex ili frend. Drugi dan smo paraTomek Novak i ja zabušili Buf do kraja, a lijevo od stijene popeli smo Strica Ivana smjer.Svi smjerovi su lagani, ali pružaju lijepo penjanje i dobro osiguranje odnosno mogućnosti osiguranja.




created by: klacko @ 2010-03-31 09:09:44 / updated by: klacko @ 2010-03-31 09:21:20