Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Sini╣a Alavanja
smjer: Jenjavi, Paklenica, 7a+, 350 m
foto: Kruno UżareviŠ, 09/2009

UŔitaj iduŠu fotografiju ...
AO HPD «eljezniŔar
Povijest odsjeka
AlpinistiŔka ╣kola
AlpinistiŔki i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjiżnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Penjanje u suhoj stijeni

Penjanje u snijegu i ledu

Ekspedicije

Visokogorstvo

Novosti
Linkovi

Novosti
Grossglockner via St├╝dlgrat 29.04.2018 - izvje┬╣taj
Izvje┬╣taj o pohodu - ekspediciji 2017. u podru├Ęje Monte Rose
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj s Kleka
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj iz Paklenice
Ljetna Alpinisti├Ęka ┬ękola (LJA┬ę) - Izlet Oki├Ž i Ravna Gora

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Su╣tina penjaŔkog iskustva jest u dono╣enju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. vi╣e


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omoguŠuje jednostavan naŔin za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se svi­aju. vi╣e


Kontakt

AO HPD «eljezniŔar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

├łvrsnica, 2010.

Prvi posjet: Plo├Ęno, 25-27.06.

Dragi Jozo! Desetak dana ... ┬żelimo sprovesti na ├łvrsnici sa bazom u ku├Ži na Vilincu, kao zavr┬╣ni dio na┬╣e alpinisti├Ęke ┬╣kole, sa oko 15 u├Ęesnika. Nas interesira da li je ku├Ža spremna da nas primi, da li ima dovoljno ├Žebadi i posu├░a za kuhanje hrane. Zatim nas interesira kolika bi bila cijena za jednog konja sa vodi├Žem. Trebat ├Žemo nekoliko konja, ali to dolazi u obzir samo ako ├Že cijena biti pristojno umjerena. I┬╣li bi od Jablanice do Vilinca preko Plasa. Javi koliko sati traje uspon. Mi ├Žemo penjati u stijeni Pe┬╣ti brda, Meri├Ęa kuka, kao i u Velikom kuku, ovisno o momentalnoj kondiciji i vremenskim prilikama. Molim te po┬╣alji hitno odgovor ... Primi puno srda├Ęnih pozdrava od Jo┬że, An├░elka i Drageca

Na ruke drugovima Ili drugu ┬«oharu, Jo┬żi i An├░elku Lojzu. Dragi drugovi nakon va┬╣eg boravka na ├łvrsnici jasam dobijo odgovor od druga ┬«ohara daste sretno doputovali u Zagreb i zavr┬╣ili alpinisti├Ęku ┬╣kolu sa uspjehom. To mije naj dra┬że ├Ęuti a dalje daste mi bili zadovoljni sa ljepotama na┬╣e planine ├łvrsnice i sa samim domom a napose sa mojom uslugom prema vama u cjelini ... eto tako jesam ju├Ęer bijo na Vilincu, uredijo ku├Žu itako novoga nema ┬╣ta da vam pi┬╣em, samo ima vru├Žine jako mnogo. A sada primite primite planinarski pozdrav ... Va┬╣ Jozo

Ovako su se daleke 1965. godine dopisivali na┬╣ Jo┬ża Leskov┬╣ek i Jozo Klepica iz Doljana, tada┬╣nji domar, pripremaju├Ži teren za ┬żeljezni├Ęarski logor koji je tog ljeta odr┬żan na ├łvrsnici. Ova pisma, koja su dio opse┬żne dokumentacije koju je Leskov┬╣ek sa├Ęuvao o toj i drugim akcijama, prenosim jer sam se neki dan na┬╣ao na toj impresivnoj planini i do┬╣ao na ideju da bi bilo odli├Ęno kad bismo i mi uskoro imali sli├Ęnu korespondenciju s nekim u tim krajevima. Ali idemo redom.

Zrinka, Nada i ja (a tamo je bio i Goran ├łur├Ęi├Ž, na┬╣a berba 2004) priklju├Ęili smo se izletu 'Kapela┬╣a' u BiH, ├Ęiji je cilj bila planina-junakinja ovog mog izvje┬╣├Ža. Za┬╣to ba┬╣ u tom aran┬żmanu? Pa, zato ┬╣to je tako bilo jeftinije i jo┬╣ vi┬╣e stoga ┬╣to noviji vodi├Ęi i SFOR-ove mape za to podru├Ęje ka┬żu da na ├łvrsnici ima mina i drugih eksplozivnih d┬żid┬ża. Tako je, bar za prvi puta, bilo ugodnije i├Ži s nekim tko poznaje teren, a to su bila dvojica hajduka iz Posu┬╣ja, anga┬żirana od strane organizatora. Ali nije zanimljivo bilo samo to brdo ve├Ž i mnogi krajevi usput. Kao prvo, ugodno sam se iznenadio kanjonom Vrbasa izme├░u Banja luke i Jajca. U tom se potezu u njemu nalaze ├Ęak tri klisure (Zve├Ęajska, Grebenska i Bo├Ęa├Ęka) u kojima ima gomiletina stijena, i velikih i malih, dapa├Ęe toliko da se na kraju umorite od gledanja svega toga. A ispod njih hu├Ęi mo├Žna rijeka, mjestimi├Ęno ukro├Žena branama. Mislim da sam prije nekog vremena na jednoj od na┬╣ih penja├Ękih stranica vidio poziv za neki skup u tom kraju, ali nikad nisam primijetio ikakav izvje┬╣taj o tome. No, kakva-takva penja├Ęka aktivnost postoji, ali sigurno mnogo toga nije ni dotaknuto. Zatim je na red do┬╣lo Jajce, rodno mjesto biv┬╣e dr┬żave. I ono je oku ugodno, mada bi uz vi┬╣e glancanja moglo postati i sjajno. A ├Ževapi i pite su ve├Ž sada pravo dobri.

Idu├Ži moment koji se pamti bio je prelazak prijevoja Makljen (1123m) nad Prozorom. Odatle odjedared pukne pogled na hercegova├Ęke dvotisu├Žnjake: Prenj, ├łvrsnicu i Vran. Na tu mi je sliku odmah ne┬╣to zaigralo oko srca, ne samo zbog nazubljenih kresta tih planina, koje su bitno odudarale od blagog krajolika koji smo dotad gledali, te zbog o├Ęekivanja ne├Ęeg novog a dugo ┬żeljenog, ve├Ž i zbog gomile snijega koji se na njima nazirao. A ja ponio samo niske, pristupne cipele! Stoga sam se pobojao da vrha ├łvrsnice vidjeti ne├Žu, ako je stanje doista takvo kakvo je odatle izgledalo. Sre├Žom, ispalo je da u tom ├Ęasu nismo mogli razlikovati snijeg od stijenja i sipara, pa je situacija ipak bila dovoljno povoljna. Ali to nije bila jedina zanimljivost koja se vidjela s Makljena: za oko nam je svima odmah zapelo jo┬╣ i Ramsko jezero na koje smo se uskoro i spustili. Tamo smo posjetili sasvim pristojno ure├░en franjeva├Ęki samostan ┬ę├Žit. A u njemu ├Ęuli svakojake pri├Ęe: da je iz njega Tito dao znamenitu naredbu 'Prozor no├Žas mora pasti', da su partizani iz jedne neeksplodirane bombe koja je pala na tamo┬╣nju crkvu izvadili eksploziv kojim je ├Želavi Jul Briner sru┬╣io most na Neretvi (zar nije on?), da je brana kojom je stvoreno jezero trebala biti 23m vi┬╣a ali je Tito odlu├Ęio da ipak ne bude jer bi tako bila potopljena i zgrada iz koje je dao onu slavnu naredbu, itd. U sklopu tog kompleksa nalazi se i muzej ramskog kraja i njega najtoplije preporu├Ęujem. Dosad jo┬╣ nigdje nisam vidio bolje sre├░en etnolo┬╣ki muzej, a prirodoslovni odjel ima vi┬╣e ┬żivotinja nego npr. mnogo ve├Ža rije├Ęka institucija te vrste. A cijena posjeta uistinu prava sitnica: 1 euro. Uz to jo┬╣ dobijete neprekidno ojkanje i ganganje, ├Ęisto da ne zaboravite gdje ste. A zanimljiv je i informativni centar-kafi├Ž samostana. Tamo na ┬╣anku ├Ęujete dijaloge poput ovog: "Daj dva o┬żujska, razglednicu i dvije mise za ovog i onog. Mo┬że, 98 maraka." Zrinka je pazarila u tom stilu, samo bez pive. Zatim je uslijedilo jo┬╣ malo vo┬żnje preko raznih prijevoja, sve dok nismo stigli na Dugo polje i smjestili se u motel 'Hajdu├Ęke vrleti', nasuprot velebnoj ├łvsnici. I sve to samo u jednom jedinom danu! Meni vi┬╣e nego dovoljno.

Drugi je dan bio rezerviran samo za uspon na Plo├Ęno (2228m), najvi┬╣i vrh planine-junakinje. Nije naporan u pogledu visinske razlike koja se savladava, budu├Ži da se kre├Že s 1200m, ali ipak traje dobra 4,30h jer nakon po├Ęetnih 1,30h penjanja po strmijem terenu morate zaobi├Ži cijelu sjevernu, vr┬╣nu stjenovitu barijeru po mre┬żastom platou na nekih 1800m. I to traje. Kad kona├Ęno do├░ete pod vrh sa sjeveroistoka, ├Ęeka jo┬╣ 200m vrlo strmog, djelomi├Ęno zasnije┬żenog sipara. Zapravo smo u prvi mah posumnjali da se ne├Žemo izvu├Ži preko toga, budu├Ži da je izlazak na vr┬╣ni greben zatvarao strmi, snje┬żni zapuh visok desetak metara. Ali provukli smo se kroz rubnu pukotinu i dovukli do vojnog objekta na vrhu. Iako me ljepota planine opustila, ipak sam se ondje sjetio SFOR-ovih upozorenja o mogu├Žim minama oko ograde i radije se dr┬żao ruba stijene. Uslijedilo je fotografiranje, razgledavanje i ostalo ┬╣to ve├Ž ide na takvim mjestima, sve dok nas vrijeme nije kona├Ęno izdalo i natovarilo nam na vrat gustu maglu i ki┬╣u. I to stanje nije prestalo sve dok se nismo spustili.

U motelu smo se nagradili janjetinom i ostalim finotama kojima se gostila hajdu├Ęina Mijat Tomi├Ž, ├Ęiji se kult gore njeguje (a po fotkama sa zidova vidi se da nije jedini koji im je drag, no te ostale sami pogodite), pa lizali rane. Tre├Žeg dana ujutro slijedilo je povla├Ęenje prema Travniku, posljednjem odredi┬╣tu izleta. Ni tamo nije lose, barem kad do├░ete nakratko i kao turist. I kona├Ęno, dug i zamoran povratak u Zagreb. Ali isplatilo se i to bogato. Ako ne vjerujete, neka vas u to uvjeri ├Ęinjenica da ovaj izvje┬╣taj nisam mogao zapo├Ęeti dok nisam progutao Andri├Ževu 'Travni├Ęku hroniku'. A takvu inspiraciju ne dobijete ba┬╣ nakon svakog izleta, izleta na uobi├Ęajena i poznata mjesta, ma ┬╣to da tamo radili ili penjali. Eto, valjda idu├Ži put posjetim tu Hercegu┬╣u s neretvanske strane gdje je bolje zacurila i ukrasila se stijenama kojima u biv┬╣oj Jugi nije bilo ravnih: preko 1000m visokim Velikim i Mezi├Ža kukom.

Neven Petrovi├Ž

Drugi posjet: Diva grabovica

Tre├Ži posjet: Veliki vilinac, 19-22.08.

Kako su dojmovi od prije dva mjeseca bili odli├Ęni, vrag mi nije dao mira i opet se moralo na ├łvrsnicu. Ovaj put u manjoj ali agilnijoj ekipi: Dado, Djuk, Nada, Sandra, ┬«eljko, Jaca i ja. Sada nismo i┬╣li kroz Bosnu nego najbr┬żim putem: autocestom do Zagvozda, pa preko Imotskog i Posu┬╣ja. To je ukupno 520km od Zagreba (od ├Ęega 450km autocestom). Usput smo zavirili u oba prekrasna Imotska jezera i ┬╣teta ┬╣to nismo malo umo├Ęili barem noge u njih, ali dogovor nam je bio nespretan i nedore├Ęen. A nije se ostvario niti moj po├Ęetni plan: juri┬╣ na Vran (2074m), odmah istog dana. Radije smo malo obi┬╣li Dugo polje i njegove smje┬╣tajne mogu├Žnosti, te se udobno uvalili. U tom kontekstu moram odmah kritizirati Poljakov vodi├Ę jer planinarski dom u Risovcu ve├Ž godinama uop├Že ne radi, pa nitko ne treba planirati no├Ženje u njemu. No, tako je i bolje s obzirom na to kako izgleda. Na┬╣ je pansion bio odli├Ęan, mnogo bolji od motela 'Hajdu├Ęke vrleti' u kojem smo bili prethodni put, a cijena vrlo pristojnih 10 eura po glavi na dan (ra├Ęunaju├Ži tu popust za koji se izborio spretni Djuk).

Drugi dan ujutro krenuli smo na turu prema na┬╣em glavnom cilju, planinarskom domu pod Velikim Vilincem. Ideja je bila vidjeti kako tamo stoje stvari, tj. bi li se ondje opet dao organizirati kakav alpinisti├Ęki logor budu├Ži da ta lokacija pru┬ża jedinu mogu├Žnost za takvo ┬╣to na cijeloj, ogromnoj ├łvrsnici. Ali o tom potom. Uspon kre├Že po skija┬╣koj stazi i mada svi vodi├Ęi ka┬żu da je taj dio nezanimljiv, nama to nije bilo tako. Naime, te kr├Ęevine obiluju ┬╣umskim jagodama i malinama i bome se ve├Ž dugo nismo tako dobro najeli tih bobica kao tada. Na vrhu skijali┬╣ta zapo├Ęinje markirani put i vodi strmo uzbrdo kroz bukovu ┬╣umu do stjenovitog grebena. To je otprilike na nekih 1800 metara visine i nakon toga put se vi┬╣e bitno ne uzdi┬że nego samo prodire u unutra┬╣njost planine. Ali ambijent je sjajan jer vidici pucaju na sve strane, te je ta tura atraktivnija od one prema najvi┬╣em vrhu, Plo├Ęnom. Zanimljivo je i to ┬╣to je staza nevjerojatno 'mekana', iako bi ├Ęovjek tamo o├Ęekivao suri kamenjar. Razlog tome jest to ┬╣to je ve├Žinom prosje├Ęena kroz klekovinu, pa se hoda po zemlji a ne po kamenju. Tek se na par mjesta naleti na kakvu sipar├Ęinu. Ukratko, po takvom terenu za nekih 5h (s odmorima) do├░ete na Veliki Vilinac (2117m), koji predstavlja sredi┬╣nji vrh masiva a nalazi se ve├Ž na neretvanskoj strani brda. Pogledi pucaju na brojne ┬╣iljke Prenja, Vele┬ża i ├łabulje i, najva┬żnije od svega, Divu Grabovicu u kojoj se nalaze najmo├Žnije stijene biv┬╣e dr┬żave. U upisnoj knjizi otkrivamo nekoliko poznatih imena, starih bosanskih alpinista koje su vjerojatno zapamtili oni koji su 80-tih pratili 'Na┬╣e planine', kao ┬╣to su Sakib Kliko i Faruk Zahirovi├Ž. A u blizini je potpisan i Tito (sumnjam da je vlastoru├Ęno), i to pomo├Žu naslaganog kamenja.

Nakon toga slijedio je silazak do pl. doma, koji je doista obnovljen ali jo┬╣ nije slu┬żbeno otvoren (kako sam napisao u prethodnom izvje┬╣├Žu). O tome kako izgleda prosudite sami iz fotografije, no meni se osobno vi┬╣e dopadao onaj stari kojeg je zoljama razvalio HVO. U blizini je izvor, s nevjerojatno hladnom i sasvim pitkom vodom. Kako nitko od nas nije nagazio na minu, mada smo se dosta smucali naokolo, slutim da ih (suprotno nekim glasinama) niti nema. A odmah ispod, ispod je veli├Ęanstvena Diva Grabovica! Od 1100m Velikog kuka izviruje tek nekih 100-200m, dok se Mezi├Ža stijena vidi mnogo bolje. O├Ęekivao sam da je takva gromada od 1300m manje strma, ali vraga! Neki njeni dijelovi izgledaju potpuno okomiti i ne ba┬╣ razvedeni. Mislim da bi nekom boljem navezu mogla biti prili├Ęno dobar izazov. ├łudo da se Fran├Ęek Knez nikada nije ondje zatekao jer bi za sebe tamo na┬╣ao i vi┬╣e nego dostojan teren. Ali ako nas ├Ęita, tko zna ...

Sandra, Nada i ja smo se isti dan vratili u Risovac, dok je ostatak ekipe preno├Žio na domu. Sa├Ęekali su Jablani├Ęane koji polako dovr┬╣avaju zgradu, te izvidjeli kako je unutra. Ka┬żu da obe├Žava, pa vjerujem da bi se logor ondje doista mogao napraviti, npr. dogodine. Izvidjeli smo i pristupe do Vilinca. Najkra├Ži ide s kraja Dugog polja, negdje od Sovi├Žkih vrata, odakle se mo┬że dosta duboko cestom i zatim ima jo┬╣ 2,30h pje┬╣ke. A pokupili smo kontakte onih koje bi trebalo pitati sla┬żu li se s takvim idejama. Tako mislim da mogu re├Ži da je teren pripremljen, onoliko koliko se to u ovom ├Ęasu moglo u├Ęiniti.

Idu├Ži dan smo Nada i ja oti┬╣li na Veliki Vran, onako po bespu├Žu odmah iznad 'Hajdu├Ękih vrleti', a spustili se skroz fri┬╣ko markiranom stazom. Ta planina je tako├░er lijepa i bogata biljem (lokalci se hvale da taj predio ima vi┬╣e vrsta zelenja nego cijela Velika Britanija). Na mjestima ne mo┬żete druga├Ęije negoli gaziti po nasadima borovnica koji su ba┬╣ posvud. Ima ih toliko da ├Ęovjek pomisli da se kad-tad mora susresti s nekim medom koji ├Ęuva svoje hranili┬╣te. Ipak, na ┬żalost smo ├Ęuli da su krivolovci za vrijeme rata potamanili svu divlja├Ę i da je trenutno te┬╣ko sresti bilo kakvo ┬żivin├Ęe. A na┬╣i spava├Ęi na domu su od njega oti┬╣li na Plo├Ęno. Ka┬żu da je taj put prekrasan, ali nemarkiran i ├Ęesto obrastao klekovinom. Na vrhu su sreli mnogo raje: nekih koji su na Plo├Ęno do┬╣li terencima i drugih koji su dopje┬╣a├Ęili iz Masne luke. No, cijeli im se izlet odu┬żio i u dolinu su se spustili tek oko 19h, te stoga nismo vi┬╣e mogli nastaviti po planu - tj. produ┬żiti do posljednjeg preostalog (etni├Ęki) hrvatskog dvotisu├Žnjaka, Cincara nad Livnom. Ni┬╣ta, morat ├Že nas sa├Ęekati do idu├Že prilike.

Idu├Že jutro, pri odlasku, nakrcali smo se raznim biljnim likerima koji se proizvode na Blidinjskom podru├Ęju, tj. borovni├Ękama, borova├Ęama, rakijom od stolisnika i inim. A pokazalo se da Dadin ugled dobro do├░e: nai┬╣li smo na njegove biv┬╣e te├Ęajce i nekada┬╣nje ├Ęlanove AO┬« koji u Risovcu imaju vikendicu. Pozvali nas ljudi da se opet pojavimo i smjestimo kod njih, a Dado za to ima volje ve├Ž relativno brzo - zbog turno-skija┬╣kih mogu├Žnosti koje vidi na ├łvrsnici i (pogotovo) Vranu. Neumorni je Djuk jo┬╣ sa svojom ekipom oti┬╣ao na Vran dok smo se mi preostali preko jezera Bu┬╣ko blato vratili na doma├Ži teren. Tamo smo se okupali ili bar smo├Ęili noge, te malo slinili na Tu┬╣nicu i Kame┬╣nicu koje odatle stvarno mo├Žno izgledaju: izdi┬żu se prakti├Ęki iz samog jezera i to do sasvim zavidne visine od 1700, odnosno 1900m. A u daljini se nazirao Cincar. Livno, dolazimo!

Neven Petrovi├Ž




created by: neven @ 2010-11-04 14:59:23 / updated by: neven @ 2010-11-09 10:07:14