Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Siniša Alavanja
gdje: Torre di Sella (Italija)
foto: Trpimir Jakovina, 07/2006

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Za Marlenu...
Najava ekspedicije Cordillera Blanca 2019
Izvještaj sa ekspedicije Kavkaz 2018
Grossglockner via Stüdlgrat 29.04.2018 - izvještaj
Izvještaj o pohodu - ekspediciji 2017. u područje Monte Rose

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Kanjon Alone II

Dvije odvažne skupine daždevnjaka odvažile su se konačno ovaj vikend za Paklenicu. Nakon već nekoliko vikenda nepreciznih prognoza više ih nije mogla spriječiti niti inače jeziva pomisao da bi se moglo desiti da penju mokri do kože: Danko, Ivanka, Željka, Matko, Rahela, Borna i mua - roštilj kod Dinka se dimio već u petak.


Zadnjih 4 s popisa ipak spava kod Švabe u GSS kući, Matko vodi bitke s džinovskim reptilom od komarca, a ujutro zaključujemo da želimo biti na suncu. Udaramo hrabro na stup debelog kuka, Matko i Borna u Slovenski PIPS Rahela i ja Diagonalku. Propisno prema vodiću strah od treće dužine je u kostima, ali već previs u drugoj dužini zadaje teške udarce... no nakon nekoliko sjedanja i padova ipak prolaz i spremni na sve treća dužina prolazi prilično glatko. Sretni što smo prošli glavne težave radimo dobru wellness pauzu i ne znajući što nas čeka ulazimo u zadnje cugove: blago previsna 5c pukotina koja u 30m jedva daje dva mjesta za odmor?*!$*! Ne samo da nam to nije bilo dosta, umjesto po 3ojci izlazimo po 6a+ Senza Pieta i ni nam bilo žal. A na vrhu taman Borna i Matko revidiraju vlastitu borbu koja nije nimalo zaostajala za našom, uz Matkov komentar kako je Pips bio upravo ono što mu je trebalo. Nije stoga bilo čudno da su se iduću noć, za razliku od prošle, svi GSS komarci okomili upravo na mene. Matko je pak kunjajući koliko toliko uspješno pratio moju lavovsku borbu s komarcima koji su nakon prethodne gozbe na njemu sad već prilično narasli. 

I kiša je ipak došla. Stijene su se crnile pod jutarnjim suncem i usmjerile nas kukove ispod vlake. Svi u Spit Bula a Matko i Borna u geološko istraživanje Nosoroga. Sunce more stijena... prava paklenička idila. Oko 13h nazad smo na parkingu i nagovaram Rahelu da još nešto popenjemo u Skradelinu, no glavno pitanje je kako preći potok koji je prilično nabujao od nočnog pljuska?!? Da ne dužim priču cijela stvar je završila tak da je Rahela preko glave zaronila u bujicu i umirući od smijeha se nekako zvlekla van.

Pravi je trenutak sad u izvještaju vratiti se na sami naslov. Naime cijeli vikend bili smo sami samcati u kanjonu. Čorko i varaždinci projektiraju po debelom kuku, dva madžara, tri planinara i to je to - prava uživancija! Ali... upravo za vrijeme naših pokušaja prelaska potoka od niotkud se pojavila horda nekih njemaca koja je uživala u fotkanju naših Winetou egzibicija, uključujući i Rahelinu vodenu eskapadu. Sumanutost cijele situacije je bila na vrhuncu kad je Rahela mokra do kože rekla da bi baš sad išla penjat kaj smo namjeravali, čime bi se i do kraja ostvarile slutnje koje su nas morile s početka priče.

Uglavnom vikend je ispunio sva očekivanja i više od toga, a dogodovštine s konobarom iz pizzerie i njegovim degenijalnim gegovima predmet su jednog zasebnog gastro turističkog izvještaja kojeg će izraditi Matko.




created by: rene @ 2014-11-19 09:44:57 / updated by: marko @ 2014-12-08 10:00:55