Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Trpimir Jakovina
gdje: smjer Nina VI+, 170m, Matka, Makedonija
foto: Miroslav Ristovski, 09/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca
Ledena masovka u Kranjsku goru
Oslobađanje Kosova i Zadra
Mladi škripavac

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Bele vode brege deru

From: samari samari <samari.samari@gmail.com>
Date: 2015-06-19 18:21 GMT+02:00

Dogovor je pao! Kao svaki pošteni Hrvat nekoliko nas odlučilo je produžiti si vikend i to od 4.6. do 7.6.- odredište Riobianco odnosno Bele vode po slovenski. Čitaju se vodiči, proučavaju smjerovi i skice. Prije samog polaska zacrtala sam si da bi penjala Severni raz, Ive-Piemontese i Diretisimu, tri smjera za koje kažu da su najljepši u tom dijelu. Lux, Čepo, Petar i ja krećemo u srijedu navečer, a Sanja, Kruno i Mac dolaze u četvrtak. Veselim se ko malo dete, a priznajem da imam i tremu, al onu pozitivnu. Parkiramo auto nešto prije 23 sata i prije nego krećemo hodati do bivka Gorizia (1950 mnv) Čepo vadit vagicu čisto da vidimo tko će stenjat po putu :) Ultimativni pobjednik u teškoj kategoriji je Petar sa 30 kila. Agoniju hodanja do bivka neću puno opisivat, osim da je bilo sparno, teško, spavalo se na nogama, padalo se, izvrtalo zglobove :) Upadamo u prazni bivak, udaramo po špeku, kobajama, šunkicama i siru i shvaćamo da za sat vremena sviće. Kolektivno padamo u nesvijest...zzzzz

1. DAN - četvrtak
Budimo se oko 9 sati, nitko se baš nije naspavao, al kaj sad. Prizor koji me dočekao otjerao je umor u milisekundi. Snijega gotovo da i nema, odnosno ima ga taman toliko da se topi nama za kuhanje i piće. Doručak, kava, čaj, jutarnji rituali i slaganje opreme. Smijem se sama sebi kak ću u smjeru morat vadit klin, aj da i to vidimo. Lux i Čepo se odlučuju za smjer Bulfoni-DEredita, a ja za sebe i Petra biram smjer Ive-Piemontese (IV+/III). Kaže vodič da je smjer jako lijep i da je skala dobra. Opet trema, ko na faksu pred usmeni za koji se nisi baš najbolje spremio al dolaziš ko baja pred profesora. Prije ulaska u smjer dobivam par uputa od svog iskusnijeg partnera. Prvi put na pojasu visi kladivo (molim Boga da ga ne trebam upotrijebiti, barem ne već u prvom smjeru :D ). U smjer se ulazi prečenjem po rampi, a zatim slijedi dužina po položenijim pločama. Dosta klinova već u prvoj dužini. Dobro napredujemo, a smjer je stvarno "zaklinan", kao međuosiguranje Petar je na par mjesta stavio frendove i čokove. Pazim kaj primam i na kaj stajem. Razmišljam 200 na sat, kalkuliram pokrete jer su me upozorili na krušljivost Alpa. D i v o t i c a! Detalji u smjeru su dva kamina, jedan kraći i drugi duži pred sam kraj smjera. Stvarno lepo plezanje in dobra skala. Nakon mojih prvih 400 metara u Alpama u nešto manje od 4 sata, guštamo na vrhu i gledamo Sanju, Maca i Krunu kak hodaju prema bivku. Jedemo i pijemo pa otpenjavamo na drugu stranu do sedla gdje čekamo Luxa i Čepu. Silazimo po travnatim i kamenim skokovima pa izbijamo na drugu stranu ispod ulaza u smjer Bulfoni i onda prek kratkog sipara do bivka gdje nas čekaju Sanja, Mac i Kruno. Kuhanje, druženje, tulum, parti, žurka, igranka, spavanje...

2. DAN - petak
Budimo se ranije nego dan prije. Standardni jutarnji rituali, druženje s divokozama, dogovaranje šta ćemo penjat. Obzirom da je preko noći padala kiša, a i oblaci su se nasadili na smjerove svi se odlučujemo za Severni raz IV+/III. Lux uzima dan pauze i odlazi hodat do planinarskog doma iza sedla tako da sa Čepom penje Kruno. Kaže vodič lepo plezanje in dobra skala, može sviđa mi se to. U smjer krećemo Petar i ja prvi, iza nas Kruno i Čepo i kao treći Sanja i Mac. Čučuuu veseli Željezničarsko-Velebitski vlakić u Razu. Kamenje leti već u prvom cugu, a onda opet i u drugom, krušljivije nego Ive. Na pojedinim dijelovima mokro je i sklisko, posebno u kaminima pa se čine puno teži nego što stvarno jesu. Odmah na početku shvaćamo da je smjer orijentacijski zahtjevniji od onog kojeg smo penjali dan prije. Dvije skice istog smjera različito izgledaju. Krećemo u treću dužinu, Petar odlazi preko malog trbuha lijevo ali nema klinova, spušta se i odlazi desno do kamina gdje prije samog ulaza nailazi na klin, leti kamenje malo malo. Na kraju Petar i ja penjemo po sluzavom kaminu, a ostatak odlazi preko ploče do štanda. Ono lepo plezanje in dobra skala nekak mi nije baš skroz držalo vodu. U jednom trenutku me Petar pitao jel bi mogla vodit ovaj smjer, a ja bez razmišljanja - strogo ne. Moram ja još puno alpskih žganaca pojest :) Dovikivali smo se sa Luxom koji nas je gledao iz bivka, pogled veličanstven svuda oko nas. Dugo smo ga penjali, a priznajem da mi je Ive bolje sjeo, nekako sam bila opuštenija i sigurnija, al eto preplezala ja i Severni raz. Klinove nismo zabijali već postavljali čokove, frendove. Na vrhu nije bilo vremena za opuštanje jer je bilo već 19 sati. Penjačice su me ubile, prsti poplavili pa sam iskoristila pet minuta da nadođem jer nas je čekao abseil. S vrha se spušta travnatim policama na drugu stranu do štanda s kojeg se abseila (dvije dužine). Imamo sreće kaj dan traje do 21.30 pa smo se sjurili niz sipar do bivka prije mraka.

3. DAN - subota
Odlučujem pauzirati od penjanja. Lux i Čepo odlaze u Južnu grapu, a Petar i Kruno dogovaraju šta će obzirom da je po smjerovima bilo ljudi kao u špici sezone u Paklenici. Sanja i Mac se odlučuju za Ivu, samo što moraju čekati na ulaz u smjer obzirom da je ispred njih 4 naveze Talijana. U međuvremenu dolazi pojačanje, iz ZG-a stižu Kele, Šampita, Toni, Vedrana i Bojko. Oni napadaju Severni raz, a zbog gužve Petar i Kruno odlučuju pauzirat baš kao i ja. A onda spektakl, nas troje kod bivka imamo kino na tri platna. Paralelno pratimo naveze Čepo-Lux, Mac-Sanja, Vedrana-Kele-Marin i Bojko-Toni. I u Razu je gužva - Talijani i Slovenci. Baš ih je bilo gušt gledat uz pivicu i suhomesnate proizvode. Napetije od bilo koje tekme! Navčer prepričavanje dojmova, a onda brzinsko i strateško raspoređivanje po bivcima. Ekipi koja je došla toga dana iz Zagreba u bivak su uletili Slovenci pa su imali mali stiskavac.

4. DAN - nedjelja
Pokret je dogovoren za poslijepodne. Petar i Kruno bude se u 6 i napadaju Bufonija IV+/III. Bojko i Toni odlaze hodati, a trojac Vedrana-Kele-Marin odlaze u Ivu. Mi ostali opet promatramo napete tekme iz bivka. Čepo i Lux odlaze u dolinu nakon što su odgledali borbe u detaljima i guštaju u kupanju u jezeru. Mi ostali smo se spustili do auta oko 17 sati i gladni ko zvijeri zapičili do Mojstrane na pizzu.

Bilo mi je prvi put i bilo je super. Alpe vidimo se opet! I opet, i opet, i opet...



Pogled sa zadnjeg standa Ive-Piemontese
Vlakic u Severnom razu
Mac u Severnom razu



created by: duksi @ 2015-06-19 22:19:35