Fotografski kutak: slike s penjanja.

Na slici: Krešimir Milas
Bijele Stijene
Foto: Jelena Gaćeša, 04/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
LJAŠ 2017 - Izvještaj s Kleka
LJAŠ 2017 - Izvještaj iz Paklenice
Ljetna Alpinistička Škola (LJAŠ) - Izlet Okić i Ravna Gora
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Dva Dabra u jednom

Škola samo što nije završila, a nas par je, tjedan dana prije ispita malo podivljao kada smo vidjeli da će vikend biti savršen. Bilo je tu svakakvih dogovora (Paklenica, Dabrovi, ispit, ispit?, Paklenica...) i svakakvih ljudi, poruka, poziva, i već mi je lagano bilo svega puna kapa, ali na kraju, u petak popodne se iskristaliziralo da se ide na - ni manje ni više - Dabrove.

Svi smo razmišljali da nam je žao ne pomoći na ispitu, ali ne toliko da bi propustili ovako nešto (Stipin pogled nam se u mislima vrtio i vikendom, a on je vjerojatno štucao - hvala kaj si nas pustil :)).  

Polazak je s King Crossa i škvadra se dopeljala na parking u pol 7. Pero W i ja dolazimo prvi, Kmeco dofurava Doru i Bornu i baš kad smo se pitali gdje je Mac zapeo saznajemo da je u zadnji čas Sanja (5:01 cca) zvala Maca da ju pokupi jer i ona ide, baš se probudila pa je pomislila da je zgodno. I bilo je taman.  

 

Laganini vožnja do Gospića gdje se skupljamo u Lidlu, kupujemo doručke, sve za roštilj i desert. Dogovora oko smjerova još nema, čeka se kafa pa ćemo onda polako. Neparan broj ljudi zahtjeva logistiku većih razmjera pa u birtiji pokušavamo dogovoriti penjanje s Matičarima no bezuspješno.

Dolazimo do doma i ostavljamo aute i krećemo u smjerove. Kmeco i Pero idu u Austrijski greben, klasika za početak, ja i Mac ih vodimo :), Sanja, Dora i Borna se odlučuju za Singing in the rain. Zapravo svi smo bili happy jer ćemo penjati svi skupa, zapravo. Smjerovi su bili baš po mjeri za svakoga i svi su sretni izlazili na križanje pa se opet našli na vrhu.

Za nagradu uživancija u jeseni kakvu već dugo nitko od nas nije doživio, papanje deserata, slikavanje i zgode i nezgode smjerova (ovih ili nekih drugih) na repertoaru.  

  

Spuštanje planinarskom stazicom do doma uz proučavanje sportića na mostu, proteklo je još kojom slikom i lijepim prizorima oko nas. Dom nas je dočekao topao i ugodan kao uvijek, ali mi smo iskoristili svaku sekundu dana vani na klupama degustirajući rakijice.

Još uvijek dan traje do pol 6 jer se sat pomakao tek sutradan. Dimljenje u zimskoj sobi nad roštiljem obavila sam ja s guštom, a ostatak mi se pridružio kad se pečenju približio kraj. Borna je promovirao nova hrvatska piva koja smo s guštom pili. Ostali su planirali sutra. Smijanje, uživanje u hrani i razne priče i osmjesi zbog divnog dana. Gunđalo (D.R.:) u sobi nas stišava (umjesto da nam se pridruži) i svi padamo u nesvijest.  

Buđenje kad se tko smisli, ali to na kraju ispadne uvijek oko 7. Vani nas budi -4°C i sve je u ledu. Čekamo sunce.

Dogovoreni su smjerovi - Pero i Borna idu u Vamos a la playa, Sanja i Mac - prva tri cuga Ma Yo i onda izlaz na La Figlu del Capitano, a Dora, Kmeco i ja u Altweibersommer. Sve je prošlo po planu i programu i sretni smo otišli u pizzeriju Tomislav na zasluženu večeru s pizzom od Nutelle i oraha na kraju...

Do Zagreba je nakon toga bilo teško voziti, ali dečki su to odradili za 5 dok je ostatak hrkao.  

Tjedan dana je proletilo da se ne mogu ni sjetiti što se dešavalo u međuvremenu. Kad imamo ovakve vikende i dobre ljude koji nas okružuju osmijesima i srećom ništa nije teško. Iako smo već planove kovali u povratku s Dabrova, u srijedu smo se Borna, Lightman, Pero W i ja dogovorili da se opet ide na Dabrove, jer ovo je sigurno sad zadnji vikend za to (kao i prošli :) tko ide, ne ide, sim tam i eto do petka se našlo još četvero, Jug, Rene, Iva Rudi i Kruno. 

Vjetar hoće - neće, al nema zime s dobrom škvadrom. Iako su nas neki (aka Jug) pokušavali nagovoriti da se krene u 2-3 ostali smo kod pola 7, ali ovaj put na Billi.

Opet ista priča s vožnjom do Gospića uz zarazan smijeh Ive, kupujemo u Lidlu doručke, sve za roštilj i desert. Dogovora oko smjerova još nema, čeka se kafa pa ćemo onda polako. Obilazimo i Plodine za ugalj i uživamo u Gospičkom suncu. Ovog puta smo sami na Dabrovima i u domu.

Dogovor pada i Jug i ja idemo u La figliu del Capitano za Ivom i Krunom. Pero i Borna rokaju Tempo vulcan pa Velebit express, dok Rene i Lightman Via manuelu i Tempo vulcan.

Svi zadovoljno silaze iz smjerova. Obojano lišće još stoji na ponekim granama, a i u zraku ga vjetar vrti u bezdan.  

Nekako se svi nalazimo u isto vrijeme i dio odlazi špancirat pješke do doma, a ostatak aute vozi dole. Od sjedenja vani ovaj vikend nema ništa (mrak je odmah pao, a vjetar jača i nosi sve pred sobom) i svi se skupljamo oko peći. Jug i ja se prepiremo oko vužganja. Naravno ja palim vatru i nešto pečem, :), a Jug preuzima u ključnom trenutku.

Borna nam opet zaslađuje dan specijal pivkanom. Uživamo u pravo pravcatoj jeseni koja je ovaj puta toplija i ne spušta se ispod 3°C ali s dodatkom vjetra. Zezancija i spavanje pa buđenje ide sve od 20 h jer su neki klonuli čim su pojeli, a drugi su se držali, pa su budili ove prve i tako u krug. U nekom trenutku smo svi (i oni koji su već spavali neko vrijeme) kao pubertetlije završili u zimskoj sobi umirujući od smijeha uz pratnju Reneove gitare. Lajtman se u međuvremenu ukočio.

Održana je radionica na temu "gologuzo penjanje, opasnosti i kako im doskočiti' na kojoj je temeljito razrađena tehnika zaštite extremiteta tom prigodom nazvana metoda 'tejpanja jaja' te da je potrebno prije penjanja provesti provjeru i 6. točke, a Borna je stojički bio u gaćama pored svih u punoj spremi za snijeg. Postalo je hladno, a i slatkiši su se pojeli pa smo polako popadali u san.   

Dan se probudio u 7:12 šetačima na wc i onima koji su htjeli da se ostatak probudi pa su hodali po škripavom podu i gledali u spavače. Doručkujemo opet uz nedovršene dogovore oko smjerova i smišljamo strategiju. Pero i Jug ne ulaze u aute nego kreću sa zagrijavanjem od doma prema Singing in the rain. Dok smo se mi odvezli, pripremili itsl. oni su već bili na prvim štandu. Kruno i Iva idu za njima u Singing in the rain, a Borna vodi mene. Na štandovima oblačimo sve iz rukasaka pa skoro i njega na sebe, rukavice su obavezne. Dobre volje ne nedostaje. Zadnji cug prepuštamo vjetru, jer nam dečki javljaju da su gore polarni uvjeti.

Lajtman i Rene idu u Vamos a la playa, a Pero s Jugom u Starter. Kasnije je Rene zbog Ukočenog vapio za trčanjem po Starteru sa 76-metarcem u komadu. Sustigao je Bornu i mene na ulazu u Starter pa smo ga zazihrali i pridružili se penjanju u pristupnjačama. Pero i Jug su također prije nas krenuli u Starter s ulaskom kroz La forzu dell ignoranza, ali neuspješno s uspjehom.   

Na prvom štandu nam se Twingo pokupio pa smo odustali od drugog i krenuli za mirisom pizze i pive.   

Sve u svemu, vikedi za poželit, ljudi za poželit i sreća do neba. Sad ovo pišem samo zato jer sam još uvijek sretna i kao da je najljepši ponedjeljak ikad. Mislim da je baš ovo nekakav lijep maturalac za našu generaciju u dva slijeda. Sve je sjelo na svoje mjesto, baš onako lijepo i kako treba.  

Jesen je i u Zagrebu, a sve mi se čini da je tek sljedeći vikend zadnji jesenski na Dabrima...  

ps. Jug zapravo nije bilo s nama i ako se negdje spominje njegovo ime to je slučajno.    

Irena Weigand



Slika 1
Slika 3
Slika 2
Slika 4



created by: zeljka @ 2015-11-03 13:01:16 / updated by: zeljka @ 2015-11-03 16:34:55