Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Iva Kaštela na Vršiču, izlazak iz Butinarjeve
foto: Martina Pehar, 02/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca
Ledena masovka u Kranjsku goru
Oslobađanje Kosova i Zadra
Mladi škripavac

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

AOŽ NAS - Sjeverna triglavska stijena

Baton, beton, samo beton, deci treba beton. U našem slučaju Stena. Ne nije tipfeler ovo veliko S, već se radi o sjevernoj Triglavskoj stijeni. Dva vikenda zaredom Željezničarci su uživali u njoj. Prvi vikend, 3. rujna navečer iz Zagreba krećemo Mirka, Krešo, Orsat i Wilder u jedom autu i Dora, Dragec, Petar i ja (Ivana Samaržija) u drugom autu. Spavamao u Šlajmerici kraj Aljaževa doma koji je krcat. Ako se tri sata sna mogu uopće nazvat spavanjem. U samo svitanje krenuli smo prema smjerovima - Mirka, Krešo, Dragec, Dora, Petar i ja u Bavarsku, a Orsat i Wilder u Skalašku-Gorenjsku. Problemi za mene već na samom pristupu, totalno iscrpljena i iznemogla dolazim do pod smjer gdje umalo ostajem bez doručka kojeg sam na jedvite jade strpala u sebe (ak razmete na kaj mislim :) ). Tu radim najbolju odluku koju sam tada mogla donijeti. Zbog loše kondicije i ne baš dobrog stanja odustajem od plezanja. Petar se navezuje sa Mirkom i Krešom, a iza njih piče Dora i Dragec, penju Bavarsku s izlazom Zimmer Jahn. Ja se spuštam u dolinu Vrata gdje po povratku, ispod Slovenke snimam i gledam spašavanje iz Slovenke. Toga vikenda izvlačili su nekoliko ljudi iz tog istog smjera, uz jednog poginulog nažalost. I dok su je ekipa uživala u plezanju po Steni, ja sam se šetala po dolini i obišla Mangarstko jezero.

A ovako je svoj prvi uspon opisala Dora:
"Pero je vodio Mirku i Krešu, a Dragec mene u Bavarsku. Malo sporiji tempo, malo razmišljanja i traženja po smjeru i eto ti rezultata od 12sati u smjeru, ukupni poduhvat 18 sati. Pristup ok, smjer ok, izlaz ok, silaz ok, al sve zajedno žestoki poduhvat i pred kraj potpuna muka. Zapravo sam zadnjih 2 sata silaza samo vrtila u glavi kak brda nisu za mene, kak želim ležat na plaži. I onda još onaj put u Zagreb, haos!"


Na kraju su svi kod auta, iako umorni, bili sretni i zadovoljni, barem se meni tako činilo. :)

 

Drugi vikend, 10.rujna ponovno krećemo u napad na Stenu. Ja se u startu odlučujem na hodačku turu da malo poradim na kondiciji. Sa mnom u hodaču idu Vera i Željka Marinkova. Petar i Marin penju Skalašku-Gorenjsku. U drugom autu Dora i Tomo idu u Kratku Nemšku, a Toni s Europljanima (citiram Doru) završio na Vršiću. Nas sedam spava u Aljažu. Dečki i kombinovani navez Dora i Tomo udaraju spartanski rano i rano ujutro ulaze u smjer.

Citiram Dorin opis plezanja drugi vikend zaredom u Steni:
"Plan je bio Željin kamp u Vratima. Jedan auto je odustao, neki su se pogubili u prijevodu, na kraju išlo nas tri auta. Begić je s Evropljanima završio na Vršiću, a nas je ostalo 3 naveza koji se međusobno nisu ni vidjeli, osim dve minute na doručku u 5 ujutro :) Tomo i ja išli u Kratku Nemšku i Zimmer Jahna. Bila sam na ulazu i izlazu vikend prije, pa bi trebala znat to sve pogodit. Tak je i bilo, osim kaj smo po smjeru malo skrenuli, pa smo popeli varijantu po krušljivim tornjevima i spojili se abseilom natrag na Nemšku. To je bilo dost uzbudljivo dok nismo skužili gdje smo, a i ocjenu smjera smo podigli, to je Tomo sve vodio. I još neku ploču V je nepotrebno popeo, to bi bila zagorska varijanta, inače je smjer više orjentacijski nego penjački zadatak. Čim smo se dočepali izlaza počela je kiša, pa onda i tuča. Nije dugo padalo al je stijena bila mokra, taman za soliranje Zimmer-Jahna. Onda smo skužili da su to sve budalaštine (citat T. Lopandić), pa smo se u gornjem dijelu navezali. Izašli oko 18 sati, kod skretanja za Staniča odlučili se ipak spustit u Vrata, kod Aljaža smo bili u pol 23. Dakle ukupno 17 sati, ali uz lakši tempo spuštanja i više pauzi bilo je dosta podnošljivije nego prvi vikend."


Vera, Željka i ja odlučile smo se za turu Aljaž-Luknja-Pogačnikov i natrag dole. Lagano s noge na nogu napredujemo to jutro prema Luknji s nekoliko stajanja ispred Stene jer smo dalekozorom škicale dečke dok penju Skalašku-Gorenjsku. Dakle, zakaj prije nisam imala dalekozor??!! Vrhunska stvar! Obzirom na malo sporiji tempo odlučujemo da ne idemo na Pogačnikov dom već da se popnemo na Bovški Gamsovec i onda dole čez Sovatno na Aljaža. No, međutua, kako to već biva, planovi su ostali samo planovi. Po dolasku ispod Gamsovca nas tri odlučile smo napraviti kratki brejk i pojest pa nastavit dalje. Na predivnoj livadici pogled je pucao na Stenu gdje smo opet dalekozorom škicale naveze u njoj. Idilu su prekinuli grozni oblaci koji su se približavali Steni i dolini Vrata. Plan je bio - bežanija dole kroz Luknju. Taman se spremile kad je počeo pljusak. Pogled na Stenu bio je grozan, pa mi je ovaj naš pljusak u usporedbi sa našima u stijeni bio niš. Dečki su bili debelo u sivom oblaku. Iako im je u planu bila bežanija iz smjera, odlučili su nastaviti dalje kad je prestala tuèa koja ih je granatirala u Skalaškoj.

Citiram Marinov kratki opis iz Stene:
"U subotu ja i Kasper Buba (Petar) popeli Skalaška in Gorenjska smer (ili ti ga Skalaška z Ladjo smer) V+, 1000 m u sjevernoj Triglavskoj. Cjelokupna avantura (od parkinga kraj Aljaža i nazad) je trajala od 5 ipo ujutro pa sve do cca. ponoći. Penjanje nam je išlo brzo, ali nas je usporilo jedno moje flaksanje, nevrime sa kišom i tučom i odstup po nauljenom Bambergu."


Mi cure spustile smo se dole i guštale u 'noćnom životu' Kranjske gore. Tu večer stigli su Rene, Orsat i Črnjak koji su u nedjelju penjali Visiakov pa smo s njima kratili vrijeme do dolaska dečkiju. U Zagreb stižemo u pola 4, kak sam vozila uopće se ne sjećam.

Moram napomenuti kako su oba vikenda bila organizirana kao dio NAS-a gdje su iskusni vodili one manje iskusne u neopremljene smjerove u stijeni. Stena je izabrana kao vrhunac NAS izobrazbe. Kako god dva divna vikenda u Steni!

 

Ivana

 



AOŽ NAS - Sjeverna triglavska stijena
Bavarska 1
Bavarska 2
Nemska 1
Nemska 2
Skalaska-Gorenjska 1
Skalaska-Gorenjska 2
Setnja



created by: kmeco @ 2016-09-21 16:09:27 / updated by: kmeco @ 2016-10-20 11:05:47