Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Raj╣el, MesariŠ, BrebiŠ
gdje: Paklenica
foto: Trpimir Jakovina, 08/2008

UŔitaj iduŠu fotografiju ...
AO HPD «eljezniŔar
Povijest odsjeka
AlpinistiŔka ╣kola
AlpinistiŔki i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjiżnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Penjanje u suhoj stijeni

Penjanje u snijegu i ledu

Ekspedicije

Visokogorstvo

Novosti
Linkovi

Novosti
Grossglockner via St├╝dlgrat 29.04.2018 - izvje┬╣taj
Izvje┬╣taj o pohodu - ekspediciji 2017. u podru├Ęje Monte Rose
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj s Kleka
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj iz Paklenice
Ljetna Alpinisti├Ęka ┬ękola (LJA┬ę) - Izlet Oki├Ž i Ravna Gora

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Su╣tina penjaŔkog iskustva jest u dono╣enju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. vi╣e


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omoguŠuje jednostavan naŔin za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se svi­aju. vi╣e


Kontakt

AO HPD «eljezniŔar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Matterhorn, 1988

DVADESET├łETIRI SATA MATTERHORNA

BERISLAV MOKOS

Dugo u no├Ž ne uspijevamo zaspati. Okrugli mjesec klizi prema vrhu najpoznatije evropske granitne piramide, a mi u ┬╣atorima na polici ispod Hornli grebena napeto o├Ęekujemo elektronsko pijukanje Stanetove ure. I kona├Ęno: Ti, ti, ti! Tri sata ujutro. Vedro nebo, hladno je. Opremamo se pod snopovima ├Ęeonih lampi, provjeravamo zategnutost pojasa, potrebnu opremu, dereze. Zvuk patentnog zatvara├Ęa na ulazu u ┬╣ator posljednji je kontakt s toplim skrovi┬╣tem.

Kre├Žemo. Najprije se spustimo na ledenjak i traverziramo ga prema stjenovitom skoku koji moramo ispenjati da bismo dosegli gornji plato Matterhornovog ledenjaka. Dok hodamo po ledenjaku pa┬╣u nam zimski uvjeti stvoreni preko no├Ži, me├░utim, stjenoviti je skok okovan u led, a u srednjem dijelu te├Ęe slapi├Ž.

Najprije po zale├░enoj stijeni hvataju├Ži se za oble oprimke koji podsje├Žaju na koko┬╣ja jaja, zatim kroz slap, pa onda opet po zale├░enoj stijeni do strmog ledenog pobo├Ęja. Sve u svemu jedna du┬żina u kojoj prvo ne shva├Ža┬╣ kakva je to tajanstvena sila koja dr┬żi rukavice na glatkim oprimcima, onda ti vi┬╣e nije uop├Že do razmi┬╣ljanja o tajanstvenim silama jer ti voda iz slapa curi za vrat sve do ga├Ža (pet sati ujutro na temperaturi ispod ni┬╣tice nije ba┬╣ neko vrijeme za tu┬╣) i na kraju opet po ledu i nekakvoj kombiniranoj stijeni daje┬╣ sve od sebe samo da se malo ugrije┬╣ i do├Ęepa┬╣ »normalnog« terena. Ipak idemo na bolje. Konstantni nagib ledenog pobo├Ęja i brzo kretanje, zbog upadnice valjda svog padaju├Žeg kamenja sjeverne stijene, ponovo nas ugriju i stvar se na izgled odvija normalno.

S ove strane zove se Monte Cervinio

Drago penje preko skoka u ledu. Gledam odozdo snop svjetla iz njegove ├Ęeone lampe kako uporno tra┬żi upori┬╣ta u okomitom detalju i razmi┬╣ljam ┬╣to bih napravio da sada padne. Znam ┬╣to bih napravio, ali isto znam da bi me u┬że i┬╣├Ęupalo s osiguravali┬╣ta i da bismo zavr┬╣ili nekih 200 metara ni┬że u jednoj od ledenja├Ękih pukotina. Mo┬żda bi nas prona┬╣li kada se razdani. Tada bi nam ve├Ž bilo svejedno. Svjetlo Dragine lampe nestane iza ugla i u┬że ponovo po├Ęne br┬że kliziti po ledu.

Na gornjem smo platou i radimo ono ┬╣to se u smjerovima ne smije raditi. Raspravljamo: gdje je na┬╣ smjer? Stane je jo┬╣ doma govorio da za Matterhorn nema problema jer on ima dobar opis. Taj dobar opis ostavio je u autu. I sada je najglasniji i najuvjerljiviji pa mu ┬╣utke prepu┬╣tamo vodstvo. Zanimljivo je bilo na Kleine Scheidegu ispod Eigera, kad nam je bilo postavljeno pitanje tko je vo├░a grupe. Blesavo se smje┬╣kaju├Ži pogledali smo jedni druge i onda gotovo u isti ├Ęas lanuli: »Nema vo├░e!« Dostojno zastupamo domovinu i njen samoupravni sistem. I doista, uloga vo├░e seljakala se od jednog do drugog zavisno o situaciji i trenutnom raspolo┬żenju.

Sada ju je preuzeo Stane. Odglavinjali smo na desni rub platoa, pod strmo snje┬żno pobo├Ęje. »Ve┬╣, tam gor ima tak 'en kamin. V njega moramo prit!« Dobro, Stane! Nenavezani penjemo pobo├Ęje i s prvim zrakama sunca dosegnemo snje┬żni greben. Greben? Rekli smo kamin! Na grebenu prtina, na kraju prtine nazubljeni lagani granitni greben i u trenutku ko' ┬╣aka u glavu dolije├Že misao jasna ko' dan. Na Zmuttovom smo grebenu. Za povratak nema vremena i bilo bi opasno, pa nema druge nego penjati, ┬╣to i nije tako lo┬╣e, jer zbog toga smo i do┬╣li. Lijepo je popeti se na Matterhorn. Istodobno s lijepim mislima grize me crv razo├Ęaranja i ├Ęinjeni├Ęnog stanja. Jer prvi »problem« Alpa proma┬╣ili smo za dobrih 300 metara i trenutno se nalazimo u objektivno lak┬╣em smjeru, koji je osim toga i du┬żi. Dolje jedan navez prelazi rubnu pukotinu i penje po prvom snje┬żnom pobo├Ęju Schmidtovog smjera. Ne zavidim im. Svejedno mi je. Stane odjuri po prtini do stjenovitog dijela grebena. Svjestan je gre┬╣ke i sigurno mu nije lako. »Nema veze, Stane. Penjat ├Žemo i sve zaboraviti.

I stvarno. Pod stjenovitim dijelom grebena nave┬żemo se i po├Ęnemo penjati po razlomljenim granitnim blokovima, ├Ęas s lijeve ├Ęas s desne strane grebena. Trojke, dvojke, ├Ęetvorke izmjenjuju se i nema im kraja. Nakon malene zaravni na grebenu dolazi dio stijene za koji nam se ├Ęini da vodi na vr┬╣ni greben. Ima mnogo snijega, mjesta za me├░uosiguranja gotovo i nema, a mi niti ne po mi┬╣ljamo da ih stavljamo. Radimo kao nekakvi strojevi za penjanje. Popne┬╣ se svoju du┬żinu, napravi┬╣ dobar »┬╣tand« i ├Ęeka┬╣ da drugi izvu├Ęe svojih 80-ak metara, pa onda ti svojih 80 i tako sve bli┬że rubu gdje greben zavr┬╣ava. Me├░utim, na tom nazovi zavr┬╣etku ├Ęeka nas neugodno iznenadenje. Greben ovdje doista zavr┬╣ava, ali nezgoda je u tome ┬╣to izlazi na drugi greben po kojem, na prvi pogled, ima jo┬╣ dosta do vrha. Letimi├Ęan pogled na sat. Tri sata su. S ovog smo mjesta prvi puta ugledali talijanski greben i ku├Žu. Mo┬żda bi bilo bolje da nismo, jer sada smo, prema visini na kojoj se nalazi ku├Ža, odredili i visinu na kojoj se sami nalazimo. Oko 3800 metara. To zna├Ęi da do vrha ima jo┬╣ otprilike 600 metara, i da ├Že nas uhvatiti no├Ž u stijeni. Ne uzbu├░ujemo se. Kratak odmor i kre├Žemo dalje.

U Carrelovoj galeriji do├Ęekaju nas slapovi, ali ne oni lijepi zale├░eni kakve smo penjali doma u Alpama. Kada smo u planinarskom domu na Hornli grebenu pitali kakvi su uvjeti u stijeni, de┬żurni vodi├Ę nam je rekao da ima oko 70 centimetara novoga snijega na Matterhornu. Istu pri├Ęu slu┬╣ao sam i prije tri godine kada sam se ┬żelio popeti s talijanske strane. Izgleda da je to neki tajni dogovor me├░u vodi├Ęima. Novoga snijega ili nema ili ga ima 70 centimetara. Ipak, bilo ga je dovoljno da pod toplinom sunca, koje je sada grijalo sjeverozapadnu stranu planine i po├Ęelo ga topiti, stvori slapove ispod svake police u stijeni. Nekoliko takvih mjesta bilo je nezaobilazno pa je uprili├Ęeno i drugo kupanje danas. Nemamo vi┬╣e snage za psovanje i nervozu. Moramo se ├Ęuvati za poslije. Jo┬╣ je mnogo toga pred nama.

Pogled na Matterhorn sa susjednog skijali┬╣ta

U smiraj dana dolazimo do dijela stijene gdje nas do├Ęeka nekoliko iznena├░enja. Najprije klinovi. Zatim prvi prevjesni detalj, tu na visini od 4200 metara. Pa prije├Ęnica, ├Ęija te┬żina je najmanje pet. I sada je tek po├Ęelo pravo penjanje. Ovi te┬╣ki dijelovi za mene su na neki na├Ęin bili motivacija. Nakon petnaest sati provedenih u stijeni osjetio sam ponovo radost penjanja i pazio ├Ęak da penjem slobodno, ┬╣to je prili├Ęno ┬╣a┬╣avo i beskorisno tro┬╣enje snage ako to radi┬╣ u ovakvim uvjetima. Jo┬╣ jedna te┬╣ka prije├Ęnica ulijevo i na grebenu smo. Do├Ęeka nas divlji vjetar. Vrh je blizu. Sre├Žom vidimo jedan drugoga dok penjemo, jer vjetar je tako jak da se ne mo┬żemo ├Ęuti. Na nekim mjestima vitla na┬╣im mokrim u┬żetima kao da su nekakva dva konca. Neugodan osje├Žaj za prvoga. ├łini mu se kao da drugi pote┬że, a ne popu┬╣ta u┬że. I kona├Ęno! Osiguravali┬╣te kod ┬żeljeznog kri┬ża sa slikom Bogorodice. Ispod tamnoplave linije oblaka u na┬╣oj visini, mjese├Ęeva kugla na svjetloplavoj podlozi. Na suprotnoj strani, na grebenu ispod nas, rumenilo magle i oblaka, raspr┬╣enih vjetrom, nagovije┬╣ta kraj jednog dana.

Nema vremena za slavlje. Mokru i te┬╣ku u┬żad trpamo u ruksake i spu┬╣tamo se po snje┬żnoj strani. Mjesec nam ┬╣tedi svjetlo iz ├Ęeonih lampi. Pravi saveznik. Sigurno zna da moramo tro┬╣iti devize za kupovinu baterijskih ulo┬żaka.

Kod prve kuke koja viri iz snijega uredimo apsajl i od ovog na├Ęina silaska ne odustajemo sve do Solvayhutte. ┬ętedimo snagu. Jednoli├Ęan no├Žni mir prekida bljesak munje u daljini. Moramo po┬żuriti usprkos iscrpljenosti. Za danas je bilo dosta tu┬╣iranja. Dolje u tamnoj dubini ┬żmirkaju svjetla Zermatta. Turisti u toplim restoranima dovr┬╣avaju bogate ve├Ęere, piju pivo, slu┬╣aju muziku, idu na masa┬żu i sami ne znaju kako im je lijepo. Oni nikada ne├Že osjetiti radost ispijene ├Ęa┬╣e piva ili spavanja u ├Ęistoj postelji. Za njih su to sasvim normalne i obi├Ęne stvari. Za mene, sada dok sjedim na hladnoj stijeni mokar, gladan i ┬żedan u nekakvoj agoniji izme├░u budnoga stanja i sna, takve stvari su vrhunac svih mojih ┬żelja i stremljenja. I onda za├Ęujem kako me Drago zove. Moram se ponovo i s velikim naporom koncentrirati na spust, jer imam stra┬╣nu ┬żelju da se vratim dolje u taj »normalni« ┬żivot. Usput primijetim da svjetla Zermatta imaju simetri├Ęan oblik.

Po tko zna koji put provla├Ęimo u┬że u nadi da je to predzadnji put. Za├Ęujemo neugodan zvuk padaju├Žeg kamenja iznad na┬╣ih glava i instinktivno se priljubimo uz stijenu. Dobro je! Sve je palo s na┬╣e lijeve strane. Me├░utim, u┬że je o┬╣te├Ženo. Za penjanje sigurno vi┬╣e nije, ali nama ├Že mo┬żda jo┬╣ poslu┬żiti. Kod sljede├Žeg apsajla dobro pazim kako ga optere├Žujem i stalno gledam debelo fiksno u┬że kojim je osiguran put po Hornliju. Ako moje u┬że pukne, odmah se hvatam za ovo debelo. Dobar plan, koji sre├Žom nije trebalo isprobati. Ne bi bilo zgodno ustanoviti da nije ostvariv.

U tri ujutro spustim se na malenu terasu ispred Solvayhutte. Drago sjedi na klupi i ┬╣utke me promatra. Poslijednji put povu├Ęemo polusmrznuto u┬że i ┬╣utnemo ga pod klupu. Gotovo je.

Berislav Mokos (AO ┬«eljezni├Ęar, Zagreb) i Drago Frelih (AO ┬«elezniki, ┬«elezniki)
Smjer: Zmuttov greben, Izlazna varijanta preko Zmuttovog nosa u Matterhornu (4473 m)
Visina smjera:1200 m (3200—4476)
Ocjena: V/III, kombinirana stijena
Datum uspona: 28. srpnja 1988.

Preuzeto iz Na┬╣ih planina, 5-6, 1989.




created by: neven @ 2005-03-05 23:47:18 / updated by: neven @ 2006-02-02 23:29:43