Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Dorja MuŔnjak
smjer: Desni Ivovec, WI3+, 180m, Logarska
foto: Marko Duk╣i, 02/2005

UŔitaj iduŠu fotografiju ...
AO HPD «eljezniŔar
Povijest odsjeka
AlpinistiŔka ╣kola
AlpinistiŔki i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjiżnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Penjanje u suhoj stijeni

Penjanje u snijegu i ledu

Ekspedicije

Visokogorstvo

Novosti
Linkovi

Novosti
Grossglockner via St├╝dlgrat 29.04.2018 - izvje┬╣taj
Izvje┬╣taj o pohodu - ekspediciji 2017. u podru├Ęje Monte Rose
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj s Kleka
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj iz Paklenice
Ljetna Alpinisti├Ęka ┬ękola (LJA┬ę) - Izlet Oki├Ž i Ravna Gora

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Su╣tina penjaŔkog iskustva jest u dono╣enju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. vi╣e


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omoguŠuje jednostavan naŔin za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se svi­aju. vi╣e


Kontakt

AO HPD «eljezniŔar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Grandes Jorasses, 1988.

PENJALI SMO WALKERA

BERISLAV MOKOS

Gu┬żvamo se u vagonu zup├Ęaste ┬żeljeznice koja svako malo zatrubi i, ako si u Chamonixu nekoliko dana, ve├Ž ti i dosadi taj monotoni: TUU! TUU! Oko nas turisti u kratkim hla├Ęama, majicama s natpisima, fotoaparatima, kamerama. Vru├Že im je, pa za 43 franka, voze├Ži se na atraktivnoj strmini gdje je svaki izlaz iz tunela popra├Žen uzdahom, putuju tisu├Žu metara vi┬╣lje ne bi li se osvje┬żili pogledom na (prljavi) led Mer de Glacea. Nas dvojica putujemo u istom vagonu, na┬╣i nezainteresirani pogledi govore da mi putujemo nekamo drugdje. Matterhorn je iza nas, Eiger tako├░er... »Ho├Že li dobro vrijeme izdr┬żati? Walker!» I tako zami┬╣ljeni iza├░emo na stanici Mer de Glace. Jedan od onih nadobudnih u kratkim hla├Ęama i tenisicama, s ruksakom u kojem je sigumo sendvi├Ę s kiselim krastavcima, pita me kako bi stigao do Valle Blanche ispod Aiguille du Midija. Odgovor je jednostavan: »S ovom opremom koju imate, nikad.« Zadovoljan je odgovorom.

Spustimo se na Mer de Glace i po├Ęnemo vijugati izme├░u ledenja├Ękih pukotina i poto├Ęi├Ža prema Leschauxu. Sre├Žom, obla├Ęno je pa lak┬╣e podnosimo te┬żinu svojih ruksaka. Ni┬╣ta nije tako monotono kao hodanje po ledenjaku u podne. Na ku├Ži Leschaux, smje┬╣tenoj visoko u stijeni iznad ledenjaka, do├Ęeka nas simpati├Ęna domarka ├Ęiju sitnu i krupnu dje├Ęicu nisam uspio prebrojiti. Mora da su simpati├Ęnost i broj djece u izravnoj vezi. Najmla├░e dijete, Sindy, ima nezgodan obi├Ęaj: baca tek prispjelim penja├Ęima konzerve preko ograde balkona ravno na ledenjak, nekih pedesetak metara ni┬że. Majka ga stalno upozorava da to ne radi, ali on vrti neki svoj zlo├Ęesti film i ne obazire se puno na nju. Zgodan mali. Ona, naravno, ne zna ni slova engleskog jezika, pa na moje pitanje kakvi su uvjeti u Walkeru, otr├Ęi u kuhinju po engleski rje├Ęnik i otvori ga kod »snow». Ima zabilje┬żeno za ovu godinu. Nije me ba┬╣ razveselila, no hvala na 'informaciji'. Poslije smo se uvjerili da je bila to├Ęna. U ku├Ži Leschaux nema Jugoslavije na popisu zemalja UIAA, ┬╣to je na ┬żalost u vezi sa cijenom spavanja i ne ide nam u prilog. Ipak uspijem joj objasniti da je PSH ├Ęlan PSJ, a ovaj ├Ęlan UIAA. Jo┬╣ malo i shvatit ├Že delegatski sistem.

Na ledenjaku Mer de Glace, 1999.

Naredno jutro, u dva sata, ve├Ž tumaramo po ledenjaku dr┬że├Ži smjer prema Walkerovom stupu u Grandes Jorassesu, zadnjem ispenjanom »problemu« Alpa. Ba┬╣ ju├Ęer pro┬╣lo je to├Ęno pedeset godina od prvog uspona legendarnog Riccarda Cassina. Nedavno sam pro├Ęitao u novinama da je proslavio sedamdeset deveti ro├░endan i da jo┬╣ uvijek penje smjerove III i IV stupnja te┬╣ko├Že. Na pitanje novinara bi li se usudio ponovo u├Ži u svoj najpoznatiji smjer, odgovara jednostavno da ne bi. Novinari znaju postaviti i glupa pitanja.

Pod stijenom smo, a jo┬╣ ne svi├Že. To nije bilo u planu. Vadim kuhalo i u posudu grabim iskri├Ęavi led. Temperatura je ispod nule i to je dobro. Kuhalo potmulo tutnji i baca plavkasto svjetlo na okolni led. Svuda okolo po ledenim pobo├Ęjima mi├Ęu se malena svjetla ├Ęeonih lampi, a mi, ┬╣├Žu├Žureni ispod jednog od najpoznatijih alpinisti├Ękih smjerova na svijetu, ├Ęekamo da sadr┬żaj filter vre├Žice oboji vru├Žu vodu. Danas ├Žemo biti umorni.

Pijemo ├Ęaj i kre├Žemo. Svi├Že. Istvoremeno s nama u smjer ulaze dva Talijana, ali s desne strane stupa. Mi ├Žemo lijevo. Preska├Ęemo rubnu pukotinu i penjemo do sumnjivog mosta koji spaja ledenjak i strmo snje┬żno pobo├Ęje u stijeni. Ocjenjujem da je preslab i spu┬╣tam se u rupu izme├░u ledenjaka i stijene. Ubrzo je i Drago tu. Da, sada smo iznad prevjesne pukotine oko koje se moj prijatelj vrti kao ma├Ęak oko vru├Že ka┬╣e i nikako joj ne nalazi rje┬╣enje. "Daj da ja probam. Du┬żi sam, ipak!« Uglavljujem lijevu ruku duboko unutra, desnom derezom zaka├Ęim malu stopinku i »hop« - imam ga. Hu! Dobro je, u┬╣li smo, a evo tu je i dokaz da smo na pravom putu. Netko je ovdje pojeo »Ribice z zelenjavo« i ostavio ambala┬żu. Jugoslavensko sme├Že kao markacija Walkera! Poslije smo na silazu na┬╣li i ambala┬żu od bosanskih suhih ┬╣ljiva. Ponekad se i sme├Žu razveseli┬╣.

Nakon ┬╣irokog ledenog pobo├Ęja ponovo skidamo dereze. Penjem prvi do klinova na lijevoj strani stijene. Nakon drugog ukap├Ęanja shvatim da sam pod prevjesom. Zna├Ęi, tu stvarno po├Ęinje! Nema puno vremena za razmi┬╣ljanje. Pred nama je jo┬╣ oko 1000 metara visinske razlike. Samo gore i gore, ┬╣tovi┬╣e. ├łvrsto se hvatam za ne ba┬╣ izrazit oprimak, napravim dobar raskorak i sljede├Žim se pokretom izvla├Ęim preko najte┬żeg dijela. »No, vidi┬╣ da jo┬╣ nisi za staru kramu« - lijepo me utje┬╣i moj prijatelj. Slijede├Ža du┬żina je njegova. Prekrasna ├Ęetvorka. Dobri i sigurni oprimci u ├Ęvrstoj stijeni. Odmor za du┬╣u i tijelo. Nastavljam dalje i spazim Talijane, koji su ├Ęitavo vrijeme bili za du┬żinu u┬żeta ispod nas, kako »apsajlaju«. Pitam prvoga za┬╣to silaze. Odmahuje rukom, napravi gadljivu facu i poka┬że na partnera. Aha, on je kriv! Interesantno, mislim u sebi, ide┬╣ penjati jedan od najte┬żih smjerova u Alpama, a ne pozna┬╣ dovoljno ├Ęovjeka s kojim penje┬╣!?

Uspon u skupini Mt. Blanca (Pettit A. Verde, 2000.)

Sve se ovo doga├░a pod tridesetmetarskom Rebuffat pukotinom, jednim od najte┬żih dijelova ├Ęitavoga smjera. Bacam letimi├Ęan pogled gore. Po broju klinova podsje├Ža na «Velebita┬╣ki» u Paklenici. Krenem u Dulfer stavu i brzo dosegnem ├Ęetvrti klin. Penjem jo┬╣ malo. Krajnjim naporom uspijevam se odr┬żati na vr┬╣cima prstiju desne ruke dok lijevom ukap├Ęam sljede├Ži klin. Prokleti granit! Malo ti se uznoji ruka i odmah klizi iz pukotine. Na trenutak se sjetim stvari koje nosim na le├░ima. Penjati detalje te┬żine V+ s ruksakom u kojem su vestonska vre├Ža, bivak vre├Ža, kuhalo, hrana, plasti├Ęne cipele, dereze i terodaktil nije ba┬╣ jednostavno. To se ina├Ęe jako dobro ├Ęuje nakon svake svladane te┬╣ko├Že. Uvijek slijedi jedan »Huu!!!« olak┬╣anja.

Negdje na sredini pukotine odmaram se ukop├Ęan u klin. Drago me fotografira. Za to uvijek treba na├Ži vremena. Nakon Rebuffat pukotine ponovo mijenjamo obu├Žu. Penja├Ęice u ruksak, a plasti├Ęne cipele i dereze na noge. Ove pomo├Žne radnje, bez kojih bi bilo te┬╣ko prepenjati bilo koji kombinirani smjer, a koje su zbog dosta snijega i leda u Walkeru bile ├Ęeste, oduzele su nam najmanje dva sata dragocjenog vremena. Ispod 75-metarske pukotine Drago izjavljuje da bi on sada i┬╣ao prvi jer mu je hladno za ruke. Jo┬╣ pro┬╣li tjedan proveo je ├Ęetiri dana u sjevernoj stijeni Eigera mokar, gladan i ┬żedan. Dva dana odmora i tri dobra obroka sigurno nisu bili dovoljni da se sasvim oporavi. Osim toga, prsti su mu izranjavani do te mjere da ili osje├Ža bol ili uop├Že ni┬╣ta ne osje├Ža. Ali sve je to zanemarivo prema volji s kojom se ┬żeli popeti i s kojom se naposljetku i popne.

»No, hajde, prijatelju, ugrijat ├Že te sigurno. To je ├Ęista petica.« Dok smo lagano napredovali kroz ovaj te┬╣ki dio stijene ├Ęuli smo gore neke glasove i pomislili da opet netko »apsajla«. Kada sam iza┬╣ao iz pukotine i ugledao tri Japanca od kojih dvojica stoje na osiguravali┬╣tu, a tre├Ži ┬żemarira sa dva stremena preko detalja koji nisu te┬żi od ├Ęetvorke, pitao sam se ┬╣to oni zapravo tra┬że ovdje. Vjerojatno su ve├Ž dva dana u stijeni a stigli su tek do polovice. Bit ├Že problema. I sada Drago kao drugi kre├Že u izlaznu du┬żinu 75-metarskog diedra, a istovremeno prvi od one trojice prije├Ęi ledenu strminu, jednu du┬żinu u┬żeta iznad nas. Led je lo┬╣e kvalitete i pri svakom udarcu terodaktila ili dereze veliki komadi leda jure dolje na mog prijatelja. Njemu se to, naravno, nimalo ne svi├░a i on penje ne ┬╣tede├Ži, usput, rije├Ęi »pohvale« za ovoga gore. Zamolio sam Japanca da malo sa├Ęeka dok Drago ne ispenje du┬żinu. Da, pri├Ęekat ├Že, ali mu nije jasno da mora biti miran, nego se i dalje me┬╣kolji na mjestu i ru┬╣i led na ovoga dolje. Sada mu Drago, ve├Ž prili├Ęno iznerviran, perfektnim engleskim naglaskom dobaci: »Hej, you!« i onda doda ne┬╣to perfektnim jugoslavenskim naglaskom, ┬╣to za ├Ęitatelje »Na┬╣ih planina" ne├Žemo objaviti. Kada je iza┬╣ao iz te┬╣ko├Ža, imao sam ┬╣to vidjeti. Rasje├Ęena mu je usna i prst na desnoj ruci.

Slijede├Že osiguravali┬╣te bit ├Že krvavo. Me├░utim, tu problemi s Japancima ne prestaju. Nalazimo se u dijelu smjera gdje ih je nemogu├Že presti├Ži, a da stvar bude jo┬╣ gora na kraju slijede├Že du┬żine treba apsajlati i nakon toga prepenjati te┬żak detalj. Koja bi tu zavrzlama s u┬żetima nastala?! Zato penjem ravno gore prema apsajl-zamki u kaminu i istovremeno spazim drugu na ┬╣iljastom nosu, petnaestak metara desno. Dijele ih sumnjive plo├Ęe za koje Drago veli da su prevjesne i da ├Žemo pogrije┬╣iti ako odemo preko njih. Jedva sam ga uspio nagovoriti da se popne na taj dio gdje, izmedu ostaloga, pronalazi i tri klina. Sada se i Japanci, koji su bili na pravom putu, vra├Žaju i kre├Žu za nama. Slijede├Žu du┬żinu traverziram desno po te┬╣kim ali prolaznim plo├Ęama. Dobro mi ide. Koristim »friendove« jer klinova u ovom dijelu stijene nema. Kona├Ęno sam, nakon tridesetak metara traverziranja, ugledao ├Ęitavu seriju klinova u crnoj stijeni. Pa mi smo u Crnim plo├Ęama! To je izvrsno. Ne samo da smo obi┬╣li Japance, nego smo ├Ęak napravili i kraticu! »Juh! Penji se, prijatelju, na dobrom smo putu«.

Kasno je i po├Ęinju se navla├Ęiti oblaci. Samo da ki┬╣a ne padne. Na prvom prigodnom mjestu ├Žemo bivakirati. Evo ga! Zale├░ena polica ispod sivih plo├Ęa. Na brzinu zabijemo sve klinove koje smo imali i vje┬╣amo stvari na njih. Zatim terodaktilom razbijamo led i ┬╣aljemo ga po obli┬żnjem kuluaru na ledenjak 1000 metara ni┬że. Odlu├Ęim spavati u nekom polule┬że├Žem polo┬żaju, uglavljen na uskoj polici izme├░u stijene i velikog granitnog bloka. Odabirem »najmek┬╣i« kamen, preko njega nabacujem gama┬╣ne, vadim vre├Žu, bivak-vre├Žu i namje┬╣tam ruksak s plasti├Ęnim cipelama pod glavu. Onda se jo┬╣ prisilim da ne┬╣to pojedem, u├░em u vre├Žu i dok kuhalo prijateljski ┬╣umi, a prve zvijezde ┬żmirkaju na opet vedrom nebu, u svom »udobnom« le┬żaju tonem u ├Ęvrsti san. Posljednja misao: «Samo da vrijeme izdr┬żi«.

Sljede├Že jutro odmah dalje po petici. Brzi smo. Na trenutke pu┬╣e zapadni vjetar, a iznad vrha se od ranoga jutra savijaju koprenasti oblaci. Rebuffat, u svom opisu smjera, posebno napominje da zapadni vjetrovi donose oluju. Nije dobro previ┬╣e ├Ęitati opise smjerova i sve znati. No, to nam saznanje daje dodatnu snagu da penjemo ┬╣to br┬że mo┬żemo. U Crvenim kaminima do├Ęekuje nas led. Ve├Žina klinova je zale├░ena, tako da je potrebno razbiti led da bi se mogao ukop├Ęati karabiner. O nekakvom brzom napredovanju, u ovakvim uvjetima, nema ni govora. Ali ve├Ž smo priili├Ęno visoko i znamo da ├Žemo se popeti bez obzira na to kakvo ├Že vrijeme biti. Vise├Ži na klinu, oprezno stavljam dereze na sku├Ęenom prostoru. Penjem po ledu desetak metara, zatim ponovo moram skinuti dereze i ispenjati pre├Ęnicu iz kamina. Onda opet stavljam dereze jer nailazim na pre├Ęnicu u ledu. I tako vrijeme prolazi, a oblaka iznad vrha je sve vi┬╣e i vi┬╣e. Drago ispenje komad zale├░ene stijene i iza ugla opazi vrh. »Bero, te┬żavah vi┬╣e ni!« - sretno me obavijesti. Razvezujemo se i nastavljamo laganim terenom, malo omamljeni visinom. Nekih 1200 metara ispod nas, ledenjak zijeva stotinama svojih pukotina. Tri sitne to├Ękice lagano se pomi├Ęu niz ledenjak prema dolini. To su na┬╣i »prijatelji« Japanci.

Lijepo se popeti kroz velik, te┬żak i poznat smjer, ali ako u njemu ve├Žinu vremena provede┬╣ u strahu od mogu├Žeg pada, ako si toliko iscrpljen da se na kraju ne mo┬żes sjetiti niti jedne lijepe slike kojih je bezbroj u toku takve ture, ako te prestigne pet drugih naveza, ako ti je grlo cijelo vrijeme stisnuto, onda ne idi u taj smjer jer ni┬╣ta od toga ne├Že┬╣ imati osim ├Ęinjenice da si se popeo. Ponovo se navezujemo. Znam da vu├Ęem jednu od posljednjih du┬żina i moram je izvu├Ži ┬╣to je vi┬╣e mogu├Že. Penjem polako ali uporno, s velikom voljom da se popnem. Opet se dobro osje├Žam. Visina vi┬╣e ne utje├Ęe na mene. Dosegnem klin, zabijem jo┬╣ jedan svoj i uredim dobro osiguravalii┬╣te. Nekoliko metara iznad mene je snje┬żni rub stijene. »Izvoli, prijatelju, ima┬╣ ├Ęast!«

Drago zabije ┬╣iljak lednog kladiva u tvrdi snijeg, drugom rukom se uhvati preko ruba i uz radostan usklik prebaci svu svoju te┬żinu na ju┬żnu stranu planine. Gotovo je. Na vrhu nas do├Ęekuje sunce. Imali smo dobro vrijeme. Stisak ruke, prijateljski pogled pun sre├Že. Fotografiramo se, ┬żedni smo, gladni, na prstima imamo svje┬że rane, bole nas ramena, bole nas noge i beskrajno smo sretni.

Berislav Mokos (AO ┬«eljezni├Ęar, Zagreb) i Drago Frelih (AO ┬«elezniki, ┬«elezniki)
Smjer: Walker u Grandes Jorassesu (4208), skupina Mt. Blanc
Visina smjera: 1200 m (3000-4208 m. n.v.)
Ocjena: VI (A0), kombinirana stijena

U vrijeme kada smo penjall (7-8. kolovoza 1988.) bllo je dosta snijega i leda u stijeni.

Preuzeto iz Na┬╣ih planina, 9-10, 1988.




created by: neven @ 2005-03-05 23:53:33 / updated by: neven @ 2006-02-02 23:23:34