Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Gams na vrhu Skalaške & Gorenjske
gdje: Triglav
foto: Iva Kaštela, 08/2009

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Klek

Velebit

Okić

Paklenica

Vela draga

Kalnik

Sisol

Biokovo

Ledolomstvo u Hrvata (i malo šire)

Stijene iznad Bribira

Omiš

Popis prvenstvenih smjerova AOŽ - neautorizirana kronika

Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
LJAŠ 2017 - Izvještaj s Kleka
LJAŠ 2017 - Izvještaj iz Paklenice
Ljetna Alpinistička Škola (LJAŠ) - Izlet Okić i Ravna Gora
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Paklenica

  Paklenica je dio Velebita, ali je Paklenica također pojam za sebe. Ako u Hrvatskoj postoji međunarodno poznato penjalište, onda je to Paklenica. Premda ona više nije ono, što je bila, kada sam se ja počinjao penjati, a da o prethodnim generacijama ne govorim, ipak je Paklenica BR. 1 u hrvatskom penjanju.

  Nekada se tu kalilo u alpinističkim smjerovima, a danas je težište na dugačkim sportskim smjerovima, pri čemu se otišlo, ne korak, nego tri-četiri predaleko. Tako smo, nažalost, svjedoci, oprostite na izrazu, pezzolatoidnim izdrkavanjima, tj. linijama spitova na par metara razmaka. Prespitavanje Brida klina je također korak natrag, a o Rumenom strahu nema smisla ni pričati.

  O ljepoti penjanja nema smisla trošiti previše riječi. Tko jednom dođe, vraća se stalno. Iako sam u zadnje vrijeme počeo izbjegavati Paklenicu, za vrijeme Uskrsa i 1. svibnja, ponekad mi fale one masovke, s Velebitovih starih škola, šašavi tulumi s lomačom u borovoj šumi, penjanje slapova (e to je prava legenda), spavanje u Devnjači, i još puno toga čega više nema. Ostale su stijene, i njima se uvijek vraćamo. Još uvijek sa strahopoštovanjem, i teškog koraka krećemo prema Anića kuku. A nakon dobrog uspona, skačemo u potok, što od sreće, što od vrućine, neki puta obučeni, a neki puta i s opremom. Tu smo prvi put solirali smjerove, penjali prve šestice... I sigurno nismo zadnja generacija.


Pogledajte podstranice:

Kuk od skradelin



created by: klacko @ 2005-09-16 12:28:41 / updated by: klacko @ 2005-10-07 23:16:04