Fotografski kutak: slike s penjanja.

Bui: Kreimir Klasan, Klacko
Smjer: Tri mesara buhu klala, 5a, 70m
Foto: Hrvoje Jenei

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Klek

Velebit

Okić

Paklenica

Vela draga

Kalnik

Sisol

Biokovo

Ledolomstvo u Hrvata (i malo šire)

Stijene iznad Bribira

Omiš

Popis prvenstvenih smjerova AOŽ - neautorizirana kronika

Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
Deveti (ispitni) vikend LJAŠ 2021; 17.-18.07 - Dabarski Kukovi
Osmi vikend LJAŠ 2021; 03.-04.07 - Veliki Kozjak
Sedmi vikend LJAŠ 2021, 26.-27.06. - Klek
Šesti vikend LJAŠ 2021 19. - 20.06. - Dabarski Kukovi
Peti vikend LJAŠ 2021 - 12. - 13.06.2021

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Cerinski vir

Lokacija: Samoborsko gorje

Stijena: dolina potoka

Smjer: Cerinski vir

Prvenstveni uspon: Krešimir Klasan - Klacko, Neven Petrović i još par njih...

Datum: 9.1.1993. god

Ocjena: WI 2+

Visina: 30 m

1992. godine, dok je hrvatsko ledolomstvo još bilo u povojima, dvojica zagrebačkih penjača, potaknuta super slikicama ledenih zvijeri i hrabrih penjača koji ih krote,odlučni da se i sami okušaju sa strmim ledom, tražili su neki komad leda u okolici metropole, ne bi li se izvještili u rušenju ledenih struktura.

  Najlogičniji izbor je bio naravno Cerinski vir, najpoznatiji i, zagrebačkim penjačima, najpristupačniji slap. Zime su tih godina bile prave, s temperaturama koje su, i po nekoliko noći, znale padati ispod -20 stupnjeva C. No bile su to i ratne godine, pa je ambiciozni dvojac, spriječen objektivnim okolnostima, zakasnio desetak dana, tokom kojih se temperatura dizala i do +17. Razmišljanje je bilo: Nema šanse da je slap još smrznut, ali nema veze idemo pogledati, kak to izgleda pod snijegom. I tako krenuše oni busom do Samobora, pa na bus za Smerovišće i klipa klapa, prema Cerinskom viru i dalje do Japetića. Sve to naravno bez ikakve opreme, jer u to doba, sve si trebao sve isposuđivati, i cipele i dereze i cepine. Ne znam da li možete zamisliti njihove duge nosove, kada su počeli hodati po smrznutom koritu, i kada su nakon 10-ak minuta dotapkali pod solidno smrznuti Cerinski vir! Voda je tekla unutar ulazne svijeće (radi o ledenoj cijevi nagiba do 70 stupnjeva), ali je slap bio ispenjiv, barem na tope rope! Raznorazni nebitni razlozi, uz još veće zatopljenje, otplavili su prvi uspon, prema nekoj slijedećoj zimi.

 

Tope-ropiranje prilikom prvog uspona 1993. god. (Neven lijeva slika, Klacko desna slika)

  A slijedeća zima je pokazala zube već u Prosincu i okovala Zagreb i okolicu u led i niske temperature, i tako je naneslo, da se na tradicionalnoj Polnoćki, na Sljemenu, krug interesenata povećao. Jedini problem su bili alati za rezbarenje leda. Nabava istih je potrajala 10 dana, tjekom kojih su (naravno očekivano) temperature opet porasle na +15, i sve je vodilo istom scenariju,kao i prošle zime. No ovaj puta se Neven (jedan od one dvojice) nije dao, i organizirao je pravi happening. Nabavio je par kratkih cepina, 3 para dereza, dvije devetke i dvije(!!!) šraube. Sve je dogovoreno još za Novu godinu i samo je još trebalo dočekati slijedeću subotu (ne pitajte zašto, s obzirom da nitko od nas onda nije radio!). Do subote je temperatura rasla, a moje raspoloženje padalo (da, ja sam bio drugi dio dvojca, s početka priče), tako da kad je došao dan D, ja sam donio odluku da mi s ne da šetati dereze, koje sam trebao donesti, nego da ću se do Cerinskog vira demonstrativno prošetati u trekericama. Sva sreća da drugi nisu bili takvi defetisti poput mene, već su ponijeli ostatak opreme, pa smo slap, koji se još dobro držao, uspješno ispenjali. Išlo je otprilike ovako. Prvo smo postavili Tope rope, s drveta na vrhu slapa. Zatim je Neven prvi probio led, nakon čega je i ostatak ekipe protutnjao slapom. Čak i ja. Netko mi je posudio gojze, broj premale, ali nije mi ništa smetalo. Dapače, postao sam tako bahat, da sam slap, drugi put ispenjao nenavezan i ostvario prvi pravi uspon u Cerinskom viru.

Cerinski vir 2006. god. sa značajno manje leda!

  Slap sam penjao ponovo 2006. godine, kada je bio prilično loše smrznut, i sam uspon, je tada, bio prilično riskantan. Izgleda da, ili zime više nisu dovoljno hladne, ili da se slap drukčije smrzava, ili ima previše vode. Do sada je zabilježeno, ne više od 5 uspona!




created by: klacko @ 2006-03-02 15:06:09 / updated by: klacko @ 2006-12-22 21:45:59