Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Dorja Munjak
smjer: Desni Ivovec, WI3+, 180m, Logarska
foto: Marko Duki, 02/2005

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Prvo desetljeće: 1950. - 1959. godina

Drugo desetljeće: 1960. - 1969. godina

Treće desetljeće: 1970. - 1979. godina

Četvrto desetljeće: 1980. - 1989. godina

Peto desetljeće: 1990. - 1999. godina

Šesto desetljeće: 2000. - 2009. godina

Sedmo desetljeće: 2010. - 2019. godina

Osmo desetljeće: 2020-2029 godina

Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
Osmi vikend LJAŠ 2022: 21. - 22.5. - Tulove grede
Sedmi vikend LJAŠ 2022: 14. - 15.5. - Klek
Šesti vikend LJAŠ 2022: 7. - 8.5. - Paklenica
Peti vikend LJAŠ 2022: 30.3 - 1.4. - Dabarski kukovi
Četvrti vikend LJAŠ 2022: 23. - 24.4. - Paklenica

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Treće desetljeće: 1970. - 1979. godina

Treće je desetljeće našeg odsjeka u znaku povećanja kvalitete uspona. Brzo i sigurno rušimo stare tabue na Kleku, Anića kuku, u Julijskim i Kamniškim Alpama. Mladim će generacijama vjerojatno biti čudno što se nekada uspon jugoistočnom glavom Kleka smatrao izvanrednim uspjehom. Danas je to obična stvar, čak štoviše sve su češći usponi »Glavom« - slobodno, dakle bez upotrebe klinova za napredovanje. Penjači alpinističkog odsjeka otišli su mnogo dalje od »petica« na Kleku: nekoliko su puta ponovljeni Brankov smjer, Željezničarski 20 i Žoharov stup. Padaju i klasične »šestice« Anića kuka: Velebitaški, Klin i Funkcija, a mladi penjači, koji su se u tom desetljeću prvi puta susreli s alpinizmom, penju u navezu s iskusnijima, ali i ravnopravno, smjerove kao sto su Prussik-Szalay u Triglavu, Skalaški u Škrlatici, Čopov steber, Raz Jalovca, Centralni stup Dedeca. Vavo (Velimir Barišić) solirao je početkom desetljeća Bavarski smjer i Čopov steber. Tko bi se, od tada vrhunskih penjača Hrvatske, to usudio?

kadić, pod prisojnikom 1972.I 70-ih godina definitivno smo ušli u snijeg i led. Od početka postojanja Hrvatskog ledenjačkog tečaja sudjelujemo kao instruktori i tečajci. Ispenjali smo strme kuloare Grossglocknera (Bergler i Pallavicini Rinne), Aiguille de Bionassay i sjevernu stijenu Argentierea u skupini Mont Blanc. Vrijedan je uspjeh i uspon devetorice naših penjača na Mont Blanc.

U Hrvatskoj se sedamdesetih godina počeo (tada sustavno) razvijati ekspedicionizam i u tome naši članovi sudjeluju još od samog početka. Bilo nas je na Grenlandu, na vrhu Aconcague, Elbrusa, Mont Kenije, a jedan je član bio u Jugoslavenskoj ekspediciji EVEREST ’79. Na tim smo pohodima aktivno sudjelovali, tj. nismo sjedili u Bazi. Teška tragedija hrvatskog alpinizma na Kavkazu odrazila se i na aktivnost našeg Odsjeka, koja je na kratko vrijeme znatno i pala.

Početkom desetljeća napušteno je dugogodišnje kontinuirano vođenje vlastite alpinističke škole i uključili smo se, kao instruktori i tečajci, u rad Zagrebačke škole koju je nastavio provoditi AO PDS »Velebit«. Sedam godina nam je trebalo da shvatimo da to nije dobro i da je za kontinuitet postojanja Odsjeka nužno održavati vlastitu alpinističku školu. Ta je, s vrlo dobrim rezultatima, ponovo organizirana 1979. godine.

U 3. desetljeću postojanja odsjeka još su neke barijere srušene: počelo je značajnije angažiranje naših penjača (i speleologa) u GSS-u (Gorskoj službi spašavanja), tako da ih je u jednom času, u Stanici Zagreb, bilo 7.

Alpinistički odsjek PD »Željezničar« poznat je po organizaciji penjačkih logora. Sedamdesetih godina uspješno su organizirani penjački logori svake godine. Ponekad i više puta u jednoj godini: zimski, ljetni, te ledenjački u Centralnim Alpama. Zimi smo Prenj temeljito obradili i tamo imamo nekoliko prvenstvenih uspona. Ljetnih logora na Durmitoru, u Vratima, na Prenju, Čvrsnici sjećat će se i mnogi zagrebački penjači izvan našeg Odsjeka.

Relativno dobro ekonomsko stanje 70-ih godina odvodi nas na skijališta Austrije i Italije. Ide nas mnogo, i Nassfeld je već postao tradicija, a to bi i ostao da kriza nije učinila svoje.

Danas se o turnom skijanju mnogo priča, a AOŽ je još ’75. godine organizirao skijaško prvenstvo za alpiniste, na Velikom Dolu kod Samobora. Turnim skijanjem bavili smo se i prije toga i tako izveli spust s Ljubotena, još davne 1973. U okviru skijanja koje je organizirala stanica GSS Zagreb, stjecala su se iskustva za ekstremne skijaške spustove. Tako je 1979. izveden i skijaški silaz niz Jalovčev kuloar.

barišić (vavo), pod anića kukom, 1973.Čini se da su te godine bile i godine definitivnog razlaza sa starim modelima ponašanja u Planinarskom društvu »Željezničar« gdje se najznačajnijim radom smatralo ono što je značajno za većinu članstva: sletovi, radne akcije i orijentacijska natjecanja. Neke od tih akcija, koliko god nas nerviralo što im »starci« daju veći značaj nego što su imale za nas, zaista su nas veselile: orijentacijsko natjecanje »Janko Mišić« na kojem smo sudjelovali svake godine u ’70-im.

Koji ljudi su sve to radili? Anđelko Lozej i Joža Leskovšek tu su, s nama, gotovo do kraja desetljeća: vode škole i pomažu. Okosnicu Odsjeka čine Vedran (Bubanj), Vavo (Barišić), Dado (Mesarić), Čare (Kadić), Zdenko (Jech), Jelka (Travorić), Nataša (Bakalović). a pojavljuju se i novi: Pežo (Predović), Branka (Tiljak), Višnja (Petrović) Zoran (Kralj), Duke (Buinac), Aljoša (Bakalović), Slavko (Godec), Zoran (Miličić), Tahir (Hamzić) i reaktiviraju se stari članovi Odsjeka: Milči (Vadlja) i Mile (Matz). Život ima svoj uobičajeni tok i svi su ti mladi ljudi osnovali obitelji i sve su rjeđi na sastancima srijedom i jednog dana više ne dolaze. Srećom, počevši od alpinističke škole 1979., kontinuitet se nastavlja.

Nakon svega ovoga čini mi se da su sedamdesete godine bile »Zlatno doba« AOŽ-a i da će trenutno aktivna generacija trebati mnogo truda da postigne ondašnji nivo organiziranosti i kvalitete rada u AO-u. Ako bude htjela, dakako.

Vladimir Mesarić


Pogledajte podstranice:

Pogled u sedamdesete

Junaci ovog, hipijevskog (a i kasnijeg) doba

Kronika sedamdesetih



created by: marko @ 2003-07-30 10:52:53 / updated by: neven @ 2003-08-06 19:19:30